Dnevnik operacija

 

Mislim da danas pišem jedan od najtežih postova. Nadam se da ću što je moguće racionalnije misliti o tome. Ipak, kako sam žena, unaprijed znam da ću biti emocionalno uključena u čitav problem, te se stoga unaprijed izvinjavam.

Angelina Jolie (Pitt).

Još prije nego što je postala mega-popularna, ja sam znala za nju. Furala sam se nju. Moja drugarica Vanja Dubljević i ja smo se nalazile da crtamo portrete Ejndži zajedno. Neko će reći da je prelijepa, neko da mu je užasna. Ima tri i po dobra filma, ostali nisu nešto. Napravila sam slavlje kada je objavljeno da su ona i Bred zajedno i jedva čekala njihovu djecu. Jeste. Nemojte se smijati. Ja je volim. 

Eh, jučer smo saznali da je je Ejndži, dvije godine nakon obostrane masektomije, uklonila jajnike i jajovode. Uklonila je srž svoje ženstvenosti. Šta da mislimo o tome? Sada će opet medije preplaviti članci o tome kako je Ejndži pripadnica neke sekte ili lože i da to radi kako bi se druge žene povele njenim primjerom.

Rizici obolijevanja od raka jajnika (izvori CDC, ovariancancerday.com, cancer.org):

-mnogo žena ga dobije bez ustanovljenog visokog rizika;

-uzrast (sredovječne žene ili starije)-najveća stopa obolijevanja je zabilježena za uzrast od 60 do 64 godine, rijetko obolijevaju žene mlađe od 40 godina;

-ako je osoba već imala rak dojke, materice ili kolona, rizik od obolijevanja od raka jajnika je veći;

-žene koje nikad nisu rađale ili su imale poteškoće da zatrudne, imaju veći rizik od obolijevanja;

-endometrioza (poremećaj kada se tkivo sluznice materice naše u drugim dijelovima tijela);

-aškenasko porijeklo;

-porodična istorija: oko 15% slučajeva raka jajnika je ustanovljeno u porodicama u kojima su bliski srodnici (majka, baka, tetka, kćerka, unuka) imali rak jajnika ili dojke prije 50.-te godine života;

-postotak smrtnosti za rak ovarija iznosi oko 62% tj. godišnje od ove bolesti oboli nešto manje od četvrt miliona žena, a umre oko 140 000, poređenja radi, smrtnost kod raka dojke iznosi oko 33%;

-svaka žena ima rizik da oboli od raka jajnika;

-pretilost je još jedan od rizika za obolijevanje;

-reproduktivna istorija je važna: žene koje su rodile prije 26 godine života imaju manji rizik, svaka do kraja iznesena trudnoća također smanjuje rizik;

-upotreba oralnih kontraceptiva (baziranih na progesteronu) smanjuje rizik od obolijevanja;

-estrogen povećava rizik;

-androgeni hormoni koji se upotrebljavaju u bodibildingu, poput danazola, povećavaju rizik od obolijevanja.

Stopa obolijevanja od raka ovarija po uzrasnim skupinama u Ujedinjenom Kraljevstvu, izvor cancerresearchuk.org

Simptomi raka jajnika su vrlo blagi i mnoge žene ne obraćaju pažnju na njih sve dok bolest ne postane vrlo ozbiljna. Ti simptomi uključuju nadutost trbuha koja ne prolazi, povećanje tjelesne težine, nemogućnost zadržavanja mokraće i potreba za frekventnijim mokrenjem, bol u predjelu abdomena i karlice, abnormalno krvarenje iz vagine, umor, smetnje u pražnjenju crijeva (dijareja ili zatvor), bol tokom spolnog odnosa.

Rak jajnika je tihi ubica. 

Diagnostika raka ovarija se radi određivanjem vrijednosti tumorskog markera CA-125 iz krvi te pregled transvaginalnim ultrazvukom, ali se ovi dijagnostički postupci kod nas ne rade rutinski. Međutim, CA-125 u 50-75% slučajeva da lažno negativan nalaz na rani stadij raka ovarija.

Da se sad vratim gđi Angelina Jolie Pitt. Jučer je napisala članak u NYT o svojoj odluci da uradi bilateralnu sapingo-ooforektomiju (odstranjivanje oba jajnika i jajovoda). Taj članak možete pročitati, ako već niste, ovdje.

Bit njenog članka leži u rečenici: "Znanje je moć". Tako kartezijanski, tako Francis Bacon. Također, ona naglašava mogućnost izbora, mogućnost da čovjek uzme sudbinu u svoje ruke, bez straha.

U slučaju Angeline Jolie, okidač za ovu odluku bilo je, kao što znamo, bolno saznanje da nosi mutirani BRCA1 gen koji joj daje predispoziciju za razvoj raka dojke (87% rizik obolijevanja) i raka jajnika (50% rizik obolijevanja) te da su joj članovi uske obitelji imali porodičnu istoriju raka. Njena majka je umrla sa svega 56 godina , a rak joj je dijagnosticiran sa 49. 

"Then two weeks ago I got a call from my doctor with blood-test results. “Your CA-125 is normal,” he said. I breathed a sigh of relief. That test measures the amount of the protein CA-125 in the blood, and is used to monitor ovarian cancer. I have it every year because of my family history.

But that wasn’t all. He went on. “There are a number of inflammatory markers that are elevated, and taken together they could be a sign of early cancer."

Ejndžin ljekar je posumnjao da se radi o vrlo ranom znaku da se nešto događa. Ona se posavjetovala "sa Western i Eastern ljekarima" i svi su se složili da je najbolje da ukloni jajnike i jajovode zbog porodične istorije bolesti. Ejndži je odlučila da ne ukloni matericu, mada uklanjanje jajnika nimalo ne smanjuje rizik obolijevanja od nekog oblika raka materice. 
Ova operacija ostavlja jako teške posljedice na ženu,  u smislu potpunog razaranja hormonskog balansa, jer, ne zaboravimo, jajnici su, pored svih stvari koje rade, i žlijezde sa unutrašnjim lučenjem koje luče estrogen i progesteron. Uklanjanje jajnika u reproduktivnoj fazi života (prije menopauze), ženu transponira u menopauzu (ovdje poznatu i kao klimakterij, tj. "klimaks", što je jedno užasno pojednostavljenje riječi jer "klimaks" znači vrh). Žena koja prije menopauze ukloni jajnike iz ovog ili onog razloga, primorana je uzimati hormonalne nadomjestke. Anđelina je sama istakla to, rekavši da već traga za hormonalnom terapijom koja bi joj odgovarala te da je implantirala progesteron IUD, ali da očekuje i neke fizičke promjene.
Internet, naročito Twitter zajednica, još je jednom aplaudirala Anđi, istakavši da ona koristi svoju slavu u cilju podizanja svijesti o jednom oboljenju, rizicima i načinima kako se može djelovati. 
Sama Jolie je u medijima  govorila kako je imala faze samopovrijeđivanja i to nije tajna. Imala je i problema sa anrokesijom. Samopovrijeđivanje i anoreksija. Sve upućuje na glad za ljubavlju, ali i neprihvatanje sebe, premalo ljubavi za sebe. Dijete nutkaju hranom, a sve što ono želi je ljubav. A ljubavi nema. Sad su to povrijeđivanje sopstvenog tijela i bezuman, paničan strah od smrti i patnje kod Ejndži prešli u level unutrašnjeg samopovrijeđivanja uz asistenciju. Meni je još razumljiv Anđin strah od smrti, ali medijska eksponiranost uklanjanja dijelova tijela, bazično performativnog karaktera nije. Neka je uradila to što je uradila, ali zašto to nije ostao njen intiman čin? Još jedna stvar-čemu tolika potreba za isticanjem tjelesnosti i egzibicionizmom? Možda će jednom neko utvrditi da ima predispoziciju za rak jetre, pa će ukloniti jetru. Ako neko nosi gen koji uzrokuje nakupljanje beta amiloida u moždanom tkivu tj. ima predispoziciju za Altzheimerovu bolest ili predizpoziciju za shizofreniju, možda bi mu najbolje bilo da ukloni mozak. Šta je sa onima koji imaj mutirani gen koji je okidač za leukemiju?

"I called my husband in France, who was on a plane within hours. The beautiful thing about such moments in life is that there is so much clarity. You know what you live for and what matters. It is polarizing, and it is peaceful."

I naravno, Brad. Svaki put kada je nju strah da bi je on mogao ostaviti, ona nađe načina da ga vrati jer je on nagonski  healer. Ona želi ljubav, i panično se boji da ostane bez jedine stvari koja je hrani. I još voli da skreće pažnju. U suštini, sve one ljudske težnje, strahovi i osjećaji, samo na steroidima. S jedne strane, ona ima užasan strah od smrti i patnje, ali ko ga nema? Ja se također užasno bojim raka, umiranja uz neljudske bolove i morfija. S druge strane, kod Anđe kao da ima podsvjesnog prebacivanja majci za nedostatak ljubavi i pokajanje u vidu performativnog omaža majci kroz samopovrijeđivanje. Anđa je seks simbol koji progovara o svojoj tjelesnosti, spušta se među obične ljude iz zvijezda, a psihoanaliza nije nauka nego spekuliranje i više se ništa ne može reći. M.J.Fox je napravio fondaciju, voljela bih kada bi Ejndži učinila isto. Tek tada bi nešto imalo nekog smisla.

Pitam se koliko običnih žena sebi može priuštiti redovan godišnji pregled, genetičko testiranje i preventivno uklanjanje organa koji bi možda u budućnosti mogao biti zahvaćen opakom bolešću? Vjerovatno je većini žena važnije kupiti novu odjeću djeci koja brzo rastu, platiti račune. Šta je sa onima koji žive u jadnim, sirotinjskim zemljama u kojima moraš dobiti rak da bi dobio bolnički krevet? Moj otac je umro jer je imao samo upalu pluća i dijabetes i to nije bilo dovoljno ozbiljno da ga se smjesti u bolnicu na terapiju i infuziju. Kada smo počeli vući ljekare i preklinjati da nešto urade, bilo je kasno, u roku od 24 sata je otišao.
Anđi želim svako dobro. Long live and prosper.
I naravno, I still believe in power of science.