Postovi

Prikazuju se postovi od 2018

Nauka u 2018.

Slika
IceCube Observatory, izvor: Ice Cube Observatory U 2018. godine se desilo nekoliko stvari koje su izazvale nemire i uzbudile naučnu zajednicu te će ova godina vjerovatno u kronike ući kao historijska. Naime, ovo je još jedna godina u kojoj je editovanje gena bilo jedna od glavnih tema rasprava. Prvo je u januaru ove godine tim sa Univerziteta Stanford je pokazao kako bi imuni sistem osobe mogao sabotirati gensku terapiju baziranu na CRISPR-Cas9. Antitijela na Cas9 protein, koji je u ovom slučaju antigen, bi se mogla vezati za Ca9 već u krvotoku i tako spriječiti enzim da obavi svoju funkciju. Također, T-limfociti mogu naciljati stanice u kojima ima Cas9 proteina, a to su upravo stanice u kojima je DNK ispravljena te tako inicirati napad tijela na vlastite editovane stanice. Drugim riječima, to bi mogao biti okidač za autoimuno oboljenje. Onda su u junu dva tima. jedan iz Novartisa, a drugi sa Instituta Karolinska – utvrdili kako bi CRISPR tehnologija editovanja mogla

Avaks wars: epizode "kako uskočiti sam sebi u usta"

Slika
Nakon pokušaja Srećka Sladoljeva da moju rečenice "Autizam ne postoji. Da dobro ste pročitali" izvadi iz konteksta i prikaže da se na ovom blogu negira postojanje autizma, kao i zbog postojanja ljudi koji čitaju površno i bez stvarnog produbljivanja u tekst, naglašavam kako je Srećko izostavio u svim navodu dio tekst koji kaže "Danas se to zove poremećaji iz autističnog spektra". Puni tekst na koji se Srećko poziva možete pročitati ovdje .  Ovdje se želi reći da je nepravilno govoriti o autizmu kao jednoobraznom poremećaju, nego se danas u akademskim krugovima govori o poremećajima iz autističnog spektra. To znači da dijagnoza autizma može varirati od zaista očitog hendikepa, pa i određenog nivoa mentalne retardacije (recimo, fragilno X) do sasvim blagih odstupanja, koja ne smetaju za normalan, zdrav i samostalan život (Aspergerov sindrom je primjer ove varijacije).  Ovo je screenshot Srećkovog komentara u kojem poziva i na "saslušanje druge s

Francuski naučnici koji su promijenili svijet: Louis Pasteur

Slika
Video: Video je nastao uz podršku Ambasade Francuske u BiH. Društvo "Nauka i svijet" se zahvaljuje Njegovoj Ekselenciji g. Guillaumu Roussonu te Armelu i Catherine. Louis Pasteur je francuski biolog, mikrobiolog i hemičar čije ime trebamo zapamtiti. Upravo je iz njegovog imena izvedena riječ „pasterizacija“ koja označava izlaganje određenih tipova hrane temperaturama nešto nižim od 100 o C kako bi se ubili patogeni koji izazivaju bolesti, poput bakterija. Uzmite i pogledajte pakovanje mlijeka – na njemu sigurno piše da je pasterizirano. Louis Pasteur je 1880. demonstrirao kako termalno procesuiranje hrane, pogotovo mlijeka, uništava neželjene i opasne mikroorganizme. Neki od ovih organizama ne izazivaju bolesti, ali izazivaju kvarenje hrane. Pasteur je rođen 27. decembra 1822. u mjestu Dole u istočnoj Francuskoj, u porodici siromašnih kožara. Kao učenik i student u početku se nije mnogo isticao, ocjene su mu bile prosječne, ali je shvatio da mora pob

Tajna dugovječnosti Usamljenog Džordža

Slika
Usamljeni Džordž, izvor: Science Usamljeni Džordž je bio najtužnija životinja na svijetu - bio je posljednji primjerak kornjača sa galapagoskog ostrva Pinta (vrsta  Chelonoidis abingdonii) , a uginuo je 24. juna 2012. Smatra se da je rođen nekad 1910. godine, tako da je imao 102 godine kada je uginuo. Bio je najrjeđa i najusamljenija životinja ikad, simbol potrebe za konzervacijom biodiverziteta.  Razlog izumiranja ove vrste je vezan za uvođenje koza na ostrvo, koje su pobrstile sve rastinje kojim su se hranile ove kornjače. Kornjače su se kretale presporo da bi pobjegle od neprijatelja, a parile isuviše rijetko da bi održale brojnost populacije. Sam Usamljeni Džordž je premješten i držan u zatočeništvu, a već tada, dok je bio živ, vrsta je proglašena funkcionalno izumrlom. Pokušaji parenja Usamljenog Džordža sa srodnim vrstama su propali - embriji nisu bili vijabilni. Kornjača je je preparirana i nekada je dio izložbi posvećenih istraživanjima Charlesa Darwina. 

Teorije zavjera: reptilska agonija u moru informacija o svijetu

Slika
Teorije zavjere – razmišljanje da neki događaj nije uzrokovan slučajno te neprihvatanje jednostavnog i naučno utemeljenog objašnjenja za pojavu ili događaj – variraju od mjesta na kojem se plasiraju. Tako će protivnici NATO reći da NATO i SAD kontrolišu vrijeme pomoću HAARP-a, dok drugi biti uporni u teoriji zavjere da „oni drugi“ imaju tehnologiju kontrole meteoroloških prilika. Niko iz krugova koji šire ovakve vijesti ne prihvata naučne dokaze da smo mi kao vrsta toliko djelovali na klimu naše planete, da je to uslovilo periode vrlo neobičnih suša, poplava, nevremena i kiša, niti prihvata da je moguće da neka godina pokaže određenu devijaciju temperature. Međutim, u teorije zavjera se veoma lako uvući, lakše nego što mi želimo misliti. Da li ste ikada imali priliku u bespućima interneta naići na neko mišljenje, koje vam se čini toliko suludim, da ga počnete istraživati i još više se uvlačiti u te iracionalne tvrdnje, da vam se u jednom trenutku sve to učini zapravo povezanim i

"Hormon vježbanja"

Slika
Kada ste u školi učili o hormonima, vjerovatno niste spominjali irisin .  Zapravo, to je hormon o kojem jako malo znamo, ali znamo dovoljno da ga nazovemo "hormon vježbanja": naime, on je jedan od hormona odgovornih za rast kosti, a proizvode ga mišićne stanice u toku vježbanja, pa spada u grupu miokina.  Ime je dobio po starogrčkoj božici Iris - božici duge i glasnici bogova. Sam hormon, koji inače spada u proteine, mogao bi pomoći zamjeni starih stanica kosti novima, tj. obnovi kosti u terapijama kosti.  Međutim, dugo se nije znalo za šta se to veže ovaj hormon, koji je to receptor na stanicama kosti koji reaguje na irisin.  Sada, prema radu objavljenom u Cell , " Irisin Mediates Effects on Bone and Fat via αV Integrin Receptors " izgleda da se irisin veže za membrane stanica masnog tkiva i membrane osteocita, najzastupljenijih stanica kosti. Injekcije iridisina date laboratorijskim miševima su povećavale nivo jedne druge molekule, sklerostin

Korolev: marsovska "zimska" čarolija

Slika
Nevjerovatna slika kratera Korolev (Koroljov), izvor: Björn Schreiner/FU ESA/DLR/FU Berlin, CC BY-SA 3.0 IGO,  Saznali smo nešto nevjerovatno o Marsu za kraj godine: carstvo leda koje nam je snimila letjelica Mars Express Evropske svemirske agencija (ESA). Još uvijek nismo načisto sa postojanjem tečne vode na Marsu, ali znamo da leda ima dosta. Na južnom polu Marsa nalazi se krater Karaljov, nazvan tako prema ruskom raketnom inženjeru Sergeju Pavloviču Karaljovu (rus.  Серге́й Па́влович Королёв, zadnji slog je naglašen, pa se oba "o" izgovaraju kao "a"), koji je radio na ruskim svemirskim programima Sputnik (Sputnjik) i Vostok (Vastok). Ovaj krater je ispunjen ispunjen zaleđenom vodom. Možda bismo očekivali da ovo bude suhi led, ali - da to je zaleđena voda, jako zasićena solima. Ovaj krater je skrivena zamka, jer led krije njegovu pravu dubinu - krater je dubok oko dva kilometra. Od dna pa do vrha, tu je sloj leda dubine 1.8km i širine oko 60km u

Propaga(n)dni jezik lažnih vijesti i moć ubjeđivanja

Slika
( Ovaj tekst je prvo objavljen na Glasu Amerike ) U julu 2018. društvenim mrežama je počeo kružiti jedan video , a ljudi koji su ga dijelili bi obično napomenuli „pogledati do kraja“. Video je počinjao riječima kako je veoma efikasan lijek za rak poznat još od 1800. i da farmaceutska industrija krije taj lijek od nas.  Video je producirao   McGill Office for Science and Society u cilju upozoravanja ljudi na metode kojima se služe oni koji šire dezinformacije:  Danas ima mnogo kratkih videa, internet mimova („memes“) i članaka o tome kako farmaceutska industrija krije od nas jeftine lijekove i lobira za zabranjivanje supstanci „iz prirode“ koje bi imale neko djelovanje na bolesti. Međutim, ovaj video je podijelilo i nekoliko ljudi koji su zagovornici medicine bazirane na dokazima i koji oštro i racionalno-utemeljeno kritikuju različite teorije zavjera i pristupe alternativne medicine u liječenju. Jedan od njih je bio i Dr David Gorski, hirurški onkolog i profesor hirurgije sa

Sibirski "jednorozi"

Slika
Muzejska rekonstrukcija sibirskog jednoroga  Vjerujete li u jednoroge? Naravno da ne vjerujete. No, svaka legenda ima neko malo zrnce istine - ljud su morali naći ostatke nečega negdje da bi ispredali legende o čudesnim bićima. Tako smo danas prilično sigurni da su kineske legende od zmajevima vjerovatno potekle od toga što su stari stanovnici Kine pronalazili fosilne ostatke dinosaurusa te su pokušali objasniti ove čudesne nalaze pomoću legendi.  Jedan od mogućih korijena legende o jednorozima jesu i narvali: moguće je da su ljudi pronalazili "rogove", tačnije kljove, mužjaka ovih veličanstvenih kitova na obali ili su mornari, znajući o kakvoj se životinji radi, neukom svijetu pokazivali ostatke narvala i ispredali legende o porijeklu ovih objekata.  Djevica i jednorog, tapiserija iz cca 16. vijeka Međutim, porijeklo legende o jednorozima se možda može tumačiti i drugačije.  Elasmotherium sibiricum ili "sibirski jednorog" je la