Quantum of Science

Ne ulazeći u to da li je ono što mediji nazivaju "aferom kisik" istinito ili ne, ne ulazeći u pravne i druge aspekte ovog pitanja, htjela bih skrenuti pažnju na, u najmanju ruku, čudnu terminologiju koja se počela koristiti u kontekstu ovih dešavanja. Na nešto što je meni lično zaparalo uši.  Još jednom naglašavam da uošte nemam namjeru ulaziti u tumačenja i imanja mišljenja o aferi i da li je to tačno ili ne - to nije moj posao da utvđujem. Ja se u ovom kratkom tekstu samo želim baviti problemom da li jedan termin koji je spomenut postoji ili ne.  Skoncentrisaću se na izjavu: „Medicinski plinovi mogu biti zrak kao što je kisik, dušik, mogu biti dušikovi oksidi, kisikovi oksidi, svaki medicinski plin koji se daje i tretira kod liječenja je lijek i to je neupitno i agenda 2001/83 je to definisala na nivou Evropske unije“, objašnjava prof. dr. Ilhan Bušatlić, profesor na Odsjeku za hemijsko inženjerstvo UNZE.  Izjava je preuzeta s Federalna. ba Dakle, šta je čudno s ovom i...

  Novo istraživanje sugerira da je opskrba planete Zemlje kisikom nastala zahvaljujući postupnom usporavanju rotacije planete, što je dovelo do produžavanja dana, omogućavajući određenim algama da proizvedu više kisika kao nusprodukt svog metaboličkog procesa. Gotovo sav kisik na Zemlji bio je i proizvodi se fotosintezom, a mikroorganizmi sa sposobnošću fotosinteze zvani cijanobakterije (modrozelene alge), počele su proizvoditi kisik kada je naša planeta još bila prilično nenastanjivo mjesto. Cijanobakterije su se razvile prije više od 2.4 milijarde godina, ali Zemlja se polako transformirala u planetu bogatu kisikom koju poznajemo danas. Prije otprilike 2.4 milijarde godina u Zemljinoj atmosferi bilo toliko malo kisika, da se jedva moglo izmjeriti, pa nijedan životinjski ili biljni svijet kakvog poznajemo ne bi mogao postojati. Zatim, prije otprilike 400 miliona godina Zemlja napravila relativno ogroman skok u količini kisika u svojoj atmosferi, povećavši se s gotovo neprimj...

Da bismo živjeli moramo trošiti. Trošimo hranu, kisik, različite prirodne resurse. I u trošenju nema ništa problematično – dok god ne trošimo previše, izvan svojih mogućnosti i dok ipak vraćamo bar dio onoga što potrošimo. Međutim, problem naše civilizacije leži u tome što trošimo previše, a prirodni resursi nisu neograničeni i ne obnavljaju se tako brzo. Zašto onda ne praviti vještački ciklus kruženja materije, nešto to nalikuje kruženju materije u prirodi? Da, govorimo o recikliranju! Pogledajmo šta sve to trošimo da bismo živjeli onako kako živimo – za različite stvari nam je potreban papir, koji primarno dobijamo od drveća, koje, jelda, moramo posjeći. Za različite svrhe – od ambalaže do građevine koristimo aluminijum, metal koji ne dobija jednostavno i da bi se dobio, potrebno je uložiti mnogo energije. Da li ste znali da sektor aluminija proizvodi oko 2% globalnih emisija ugljičnog dioksida uzrokovanih čovjekovom aktivnošću? To znači da proizvodnja aluminijuma dovodi do poras...

  Svako malo naučimo nešto o gigantima koji su nekad naseljavali zemlju, daleko prije nego smo mi postojali. Da, govorimo o dinosaurima. I sudeći po onome što nalazimo - ljubav je boljela čak i njih. Znamo za mnogo životinje danas da se bore za ženke ili teritoriju - jeleni, bizoni, gnui... no izgleda da su se i dinosauri ovako borili.  Naučnici su analizirali 528 fosiliziranih kostiju lobanje teropoda, od kojih je 122 imalo duboke tragove ugriza i izliječene lezije - ožiljke. Lezije su pronašli kod oko 60% životinja veličine odraslih, ali ne i na nekim od mlađih, izvještavaju naučnici u radu objavljenom u Paleobiology pod naslovom " Intraspecific facial bite marks in tyrannosaurids provide insight into sexual maturity and evolution of bird-like intersexual display ". To sugeriše da su se dinosauri međusobno grizli i tukli tek kad su dosegli spolnu zrelost - dakle u doba kada su uspostavljali teritorijalnu dominaciju i "ganjali ženske". No ptice - ti potomci dinosau...

Maske su postale veliko opterećenje za prirodu - stvaramo ogromnu količinu smeća koje bar u našem regionu ne možemo reciklirati ili od njega spaljivanjem proizvoditi energiju i sem toga, maske predstavljaju opasnost za životinje. No ovo nikako ne znači da trebamo prestati nositi maske kao dio mjera u kontroli pandemije - upravo suprotno, samo trebamo znati kako s maskama. Platnene maske su biorazgradive, ako su od pamuka, a ne od sintetike. Međutim, pamučne maske slabije štite od FFP2, FFP3 i hirurških maski, a svi ovi tipovi maski nisu reusable , tj ne mogu se oprati i ispeglati. Hirurške maske su jednokratne (mada često vidimo da ih ljudi koriste nekoliko puta). Da postoji reciklaža ili kontrolisano spaljivanje ovakvog otpada, utjecaj ovih proizvoda na okolinu bi bio nešto manji. Ali postoji nešto o čemu ne razmišljamo. Ove maske, ako dospiju na ulicu, ili u prirodu mogu ubiti životinje, posebno ptice i male sisare. O d početka pandemije COVID-19 do danas, zabilježeni su brojni sluča...

Njemačka mapa koja prikazuje širenje pandemije influence 1889/90. Autor: specijalista pedijatrije Jovan Raičević Prvi slučajevi bolesti zabilježeni su u maju u gradu Buhari, u Centralnoj Aziji. Odatle se talas epidemije polako širio i na istok i na zapad. Početkom novembra, bolest je stigla u Sankt Petersburg. Od tog trenutka širenje epidemije je bilo munjevito, za manje od četiri mjeseca, bolest se proširila na cijelu Sjevernu hemisferu, a zatim i na Južnu. Bila je godina 1889. a epidemija je ostala poznata kao Ruski ili Azijski grip. Bila je to prva pandemija koja je iskoristila moderna saobraćajna sredstva da bi se brzo proširila na sve kontinente. Evropske države, uključujući Rusko Carstvo, imale su u tom trenutku preko 200 000 kilometara željezničkih pruga, a put parobrodom od Evrope do Sjeverne Amerike trajao je oko nedjelju dana (1). Broj oboljelih u zahvaćenim gradovima brzo se povećavao i vrhunac smrtnih ishoda je u prosjeku bilježen pet sedmica nakon prvog registrovanog sluča...

Studija praćenja osoba koje su imale potvrđen COVID-19 pokazala je da njih 4 od 10 prijavljuje simptome produženog kovida čak i više od sedam mjeseci nakon prebolijevanja ove bolesti. Studija Univerzitetske bolnice u Ženevi (HUG) i Univerzitetau Ženevi (UNIGE) o dugotrajnom praćenju simptomatskih osoba koje su bile pozitivne na SARS-CoV-2 otkrila je da 39% pacijenata prijavljuje rezidualne simptome od sedam do devet mjeseci nakon zaraze virusom. Ovi rezultati, dostupni u časopisu Annals of Internal Medicine , također pokazuju da je postojanost simptoma češća kod žena i kod ljudi koji su u nekoliko dana nakon infekcije imali nekoliko simptoma. Simptomi mogu varirati sedmicama do mjesecima, ali se njihov intenzitet s vremenom smanjuje. Izrazi „Long COVID” tj, „dugi, dugotrajni kovid“, „PASC” za post-akutne posljedice infekcije SARS-CoV-2 i „post COVID-19” koriste se za kvalificiranje trajnosti ovih simptoma i nakon četiri do 12 sedmica nakon infekcije. Kod nekih ljudi simptomi ne ug...

Bakminsterfuleren (eng. buckminterfullerene) je alotropska modifikacija ugljika s 60 atoma ugljika povezanih u strukturu koja nalikuje fudbalskoj lopti, i to tako da sadrži 20 šestouglova i 12 petouglova tj. prstena ugljikovih atoma. Naučnici koji su otkrili ovaj alotrop ugljika  nazvali su novootkrivenu molekulu po Buckminsteru Fulleru, arhitektu koji je projektirao mnoge geodetske kupole koje izgledaju slično C 60. Fuller je preminuo 1983. godine, godinu dana prije otkrića otkrića ove zanimljive molekule. Alotropi su različite strukturne modifikacije nekog elementa; atomi elementa međusobno su povezani na drugačiji način. Izgled molekule C 60 Teorija je predvidjela ovu varijantu - modifikaciju ugljika još krajem 1960 -ih i početkom 1970 -ih, ali to je sve nekako prolazilo ispod radara - sve dok ove molekule nisu prvi put generirane. Bakminsterfulerene su 1984. prvi put stvorili Eric Rohlfing, Donald Cox i Andrew Kaldor  pomoću lasera za isparavanje ugljika u supersoničn...

Moždane stanice mladog miša (lijevo) izgledaju slično onima starijeg miša koji je dobio transplantaciju fecesa od mlađeg (desno) - ali ne i stanice starijeg miša koji je primio transplantat od starijeg (srednje). Zasluge: M. Boehme i sur./Nature aging Već neko vrijeme naučna zajednica vodi rasprave o - kakici i transplantatima kakice. Jasno je da smo utvrdili kako mikrobiom ima utjecaja na mnogo štotšta u organizmima životinja, pa čak i na nervne aktivnosti - ali treba uvijek biti oprezan sa slobodnijim tumačenjima koliko mikrobiom zaista ima utjecaja i "moći" nad nama.  Ponovimo - mikrobiom je zajednica mikroorganizama u nekom organizmu, recimo kod čovjeka.  Sada se pokazalo kako transplantacije izmeta mladih miševa mogu poboljšati kognitivne funkcije kod starijih životinja. John Cryan s Univerzitetskog koledža Cork u Irskoj i njegove kolege prikupili su uzorke fecesa od mladih miševa i transplantirali ih u utrobu starijih miševa. Zatim su proveli stare miševe kroz niz kogni...

Malo je onih koji bi posumnjali da dobra higijena ruku može pomoći u kontroli širenja bolesti i minimizirati rizik od infekcije, čak i ako je prenos putem kapljica i aerosola dominatan kontekstu COVID-19. Stoga je iznenađenje da nije više radova urađeno na temu fizike pranja ruku. Ali sad imamo jedan takav rad, objavljen u Physics of Fluids u avgustu 2021. pod naslovom " Will we ever wash our hands of lubrication theory? " Iza jednostavne radnje  pranja ruku stoji složena fizika. Dvije grube površine - ruke - klize jedna preko druge druge, odvojene tankim slojem vode i sapuna. Pitanje je - koliko dugo treba trljati ruke da bi pranje imalo efekta? Kako bi osvijetlio fizičke detalje pranja ruku, Paul Hammond, konsultant iz Bourna u Velikoj Britaniji, okrenuo se grani  dinamike fluida koja se naziva teorija podmazivanja, a koja se  opisije fiziku tankih slojeva tekućina utisnutih između površina. Hammond je svojim formulama smislio jednostavan model koji bi se mogao upotrij...

Čini se da su antitijela koja se okreću protiv elemenata naše imunološke odbrane, poznata kao autoantitijela, uključena u gotovo jednu petinu smrti od COVID-19.  Naučnici su proučavali više od 3500 ljudi iz 38 zemalja koji su imali vrlo ozbiljan COVID-19. Otkrili su da oko 10% njih ima autoantitijela koja napadaju i blokiraju interferone tipa 1, proteine u krvi koji imaju ključnu ulogu u borbi protiv virusnih infekcija.  Naučnici primjećuju da su ova autoatitijela prije uzrok, nego li posljedica teške infekcije. Tim od preko 200 istraživača vodio je imuolog  Jean-Laurent Casanova s Rockefeller univerziteta u NYC, a rad je objavlje u Science Immunology pod naslovom " Autoantibodies neutralizing type I IFNs are present in  ~ 4% of uninfected individuals over 70 ye ars old and account for  ~ 20% of COVID-19 deaths" Autoantitijela su bila prisutna u 18% ljudi koji su umrli od COVID-19. Ta se antitijela nalaze i u malom udjelu zdravih, nezaraženih pojedinaca-a njihov...

Mladunci šišmiša vrste  Saccopteryx bilineata  razvijaju svoje glasovne sposobnosti brbljajući na sličan način kao i djeca. Ovo otkriće bi moglo pomoći naučnicima da istraže više o tome kako sisavci nauče komunicirati.  Djeca brbljaju kako bi vježbala govorne zvukove koji zahtijevaju preciznu motoričku kontrolu nad njihovim govornim aparatom - glasnicma, zubima, jezikom i usnama, pokazuje istraživanje. Mlade ptice pjevačice također "brbljaju", ali postoji vrlo malo drugih zabilježenih primjera ponašanja brbljanja među životinjama. Ovo istraživanje šišmiša objavljeno u Science pod naslovom " Babbling in a vocal learning bat resembles human infant babbling"   je prvo koje je identificiralo mladunče koje je proizveo sisavac koji nije primat. Naučnici su upotrijebili ultrazvučnu zvučnu opremu za hvatanje pojedinačnih "slogova" visokih cviljenja mladunaca i identificirali većinu od 25 različitih slogova koji se čuju u vokalnom repertoaru odraslih šišmiša. Tim j...