Quantum of Science

U Australiji, ako vas tamošnji divlji svijet ne ubije - onda će vam kopati po đubru. Papagaji u istočnoj Australiji pokupili su različite tehnike uskakanja u kante sa smećem iz domaćinstava, posmatrajući svoje susjede. To je, kako navodi Nature , prvi dokaz da te ptice imaju različite kulture sakupljanja hrane. Tokom posljednje tri godine viđeni su kakadui vrste Cacatua galerita kako prevrću po otvorenenim kantama za smeće  u predgrađima oko Sydneya u potrazi za hranom. Barbara Klump i Lucy Aplin s Instituta za ponašanje životinja Max Planck u Radolfzellu u Njemačkoj i njihove kolege ispitale su stanovnike 44 predgrađa u tom području i sastavile izvještaje o kakaduima koji su kopali po kantama za smeće. U te "akcije" bilo je uključeno često i više pitica. Osim što rovare po kantama, kakadui su ih naučili otvarati, a jedne ptice uče posmatrajući druge.  Credit: Barbara Klump/Max Planck Institute of Animal Behavior U radu, objavljenom u Science pod naslovom " Innovation a...

Sting, najbolji u testu donošenja loptice, Credit: Christina Hansen Wheat  Oni koji imaju pse znaju koliko kučadija voli da se igra sa štapom. To bacanje štapa ili lopte i njihova reakcija da odu po predmet i vrate ga (ok, neki kučići ne vraćaju) jako je zanimljiva veza čovjeka i psa. Vezana je svakako za naše pokušaje da od psa načinimo valjanog saveznika u lovu i kod pojedinih rasa lovačkih paa ovo dolazi do punog izražaja. Međutim, naučnici su otkrili da isto ovo radi i štenad vuka. Vuk u prirodi nije baš u kontaktu s čovjekom, a i kad jeste - taj je kontakt na štetu jednog od to dvoje, te tako ne možemo baš pratiti socijalnu dinamiku vuka i čovjeka. Međutim, postoji mišljenje da su mnoge osobine naših domaćih životinja - ne samo pasa, nego i mačaka i drugih - negdje duboko i u njihovim divljim pandanima.  Christina Hansen Wheat koja se bavi ekologijom ponašanja i etolog Hans Temrin i nisu baš imali namjeru vidjeti mogu li se vukovi  igrati donošen...

Sphyrna tiburo , izvor New Scientist Kada pomislimo na ajkule, pomislimo na prave predatore, mesojede, brze i efikasne. Međutim jedna vrsta ajkula, naučnog naziva Sphyrna tiburo , voli da ...pase. Ova ajkula, koja inače spada u ajkule čekićare, živi u plitkim vodama obje Amerike (istočni Pacifik, zapadni Atlantik, Meksički zaliv), a hrani se manjim beskičmenjacima, naročito lignjama i krabama, no u meni dodaje i morsku travu. Inače, spada u manje ajkule, s obzirom da pripadnici ove vrste narastu obično oko 1m, a najveći primjerci su imali dužinu oko 1.5m.  Čak preko 60% sadržaja njihovog probavnog trakta čini razni biljni materijal. I ne samo to - naučnici su utvrdili da ove ajkule prilično efikasno probavljaju celulozu iz morskih biljaka. Prije se mislilo da ova vrsta samo ponekad jede hranu biljnog porijekla i da celulozu ne može efikasno koristiti. Naučnici sa Univerziteta Kalifornija, Irvine i Internacionalnog univerziteta Florida, predvođeni Samanthom Leigh,...

Ako ste mislili da su majmuni tek majmuni i da im se ništa ne gadi, pogriješili ste. Manji rođaci čimpanzi, bonoboi ( Pan paniscus ), gube apetit ako im je hrana postavljena pored fecesa. U radu objavljenom u Philosophical Transactions of the Royal Society B , pod naslovom " Feeding decisions under contamination risk in bonobos " , pokazano je kako bonoboi reaguju slično nama ako im se hrana postavi uz potencijalni izvor infekcije.  Gađenje prema potencijalnom zagađenju hranu je mehanizam koji smo razvili kako bismo se zaštitili od zaraze i uopšte, izlaganja patogenima. Sam izraz gađenja na licu kod ljudi je vjerovatno nastao kao mehanizam upozoravanja drugih pripadnika skupine da je neka hrana lošeg okusa ili kontaminirana. Majmunima su ponuđeni čisti komadići jabuke, komadići prekriveni zemljom ili fecesom i banane koje su smještene na različitim udaljenostima od fecesa. Životinje su izbjegavale kontaminiranu hranu, dok je vjerovatnoća da će uzeti ponuđenu h...