Postovi

Prikazuju se postovi od ožujak, 2019

Kurkuma kao antilijek

Slika
Jedna od omiljenih stvari među ljubitejima tzv. "prirodne/tradicionalne/alternativne" medicine i hipsterajskog pomodarstva je kurkuma. Praktično na svakom portalu na kojem ima priča o prirodnoj kozmetici i medicini imate bar nekoliko "receptura"  za korištenje ovog žutog začinskog praha.  Vrlo često ćete naći da kurkuma liječi kancer te tvrdnje da kurkumin, aktivna tvar iz kurkume, ima potencijal da uništava  stanice raka. Međutim, ne samo što su dokazi za ovo slabi, a studije ili neuvjerljive ili ne pokazuju da je ovo dejstvo signifikantno nego - možda kurkuma može donijeti više štete nego koristi.  Grupa nizozemskih naučnika sa Erasmus MC Instituta za istraživanje raka, predvođena Koenom Hussaartsom objavila je nedavno rad u Cancers pod naslovom " Impact of Curcumin (with or without Piperine) on the Pharmacokinetics of Tamoxifen"   u kojem su istraživali farmakokinetiku samog kurkumina i kurkumina uzetog sa biberom i lijeka Tamoksifena, koji se

Fantomska reaktivnost u laboratorijskim mješalicama

Slika
Ovaj tekst bi mogao biti interesatnan svima onima koji rade u labu.  Postoje neki vorteksi koji su jako važni za pravu nauku, i nisu nikakva šarlatanska ubleharenja. Recimo, u labu vam je potrebno da nešto miješate ravnomjernom brzinom određeno vrijeme. Možete miješati ručno, ali što biste to radili ako postoje mješalice i vorteksi koji to rade za vas, a vi možete za to vrijeme otići i nešto drugo uraditi. Jedan od tipova takvih mješalica su čaše u koje stavite tzv. magnetic stirring bars tj. mali prutići-šipke magneta, presvučeni plastikom, koji se vrte u čaši, praveći vrtlog (vortex) i tako miješaju smjese.  Ovo je uobičajeni dio laboratorijske opreme, ali izgleda da oštećenja ovog dijela opreme usljed habanja mogu utjecati na rezultete eksperimenata.  To je to o čemu govorim Ovaj dio opreme se često koristi jako dugo, mjesecima ili čak godinama, a da ne bude zamijenjen. Jednostavno - kada ga upotrebljavate, vi ne vidite da na njemu postoje oštećenja, niti vam

Što jedeš - to govoriš

Slika
Lobanja drevne žene iz Rumunije pokazuje zube koji se preklapaju (lijevo). Muškarac iz bronzanog doba iz Austrije, nešto mlađi nalaz , imao je overbite (desno). Izvor: D. E. BLASI I DR., Science , 363, 1192 (2019) Grupa fonema zvanih labiodentali ili zubnousnenici obuhvata dva glasa - f i v. Da li ste možda znali da ljudski rod ne bi mogao izgovarati ove glasove da nismo prešli na mekanu hranu, što je bio "izum" koji se razvio nakon prelaska sa lovačko-skupljačkog načina života na sjedilački, kada smo počeli uzgajati žitarice? Godine 1985. lingvista Charles Hockett predložio je da su se labiodentali mogli razviti kada je smo u prehranu uključili mekšu hranu i udaljili se od lova i skupljanja, usvojivši poljoprivredu i - nešto poslije - preradu hrane, poput mljevenja. Počeli smo jesti tijesto, kaše, čorbe...Ipak, ova hipoteza nije bila nešto prihvaćena sve dok grupa doktoranata nije pokušala da malo više istraži tu mogućnost. Damián Blasi i Steven Moran sa Un

Mladunče iz zaleđenog uzorka

Slika
Grady, stara dvije sedmice, izvor: Oregon National Primate Research Center Naučnici su napravili još jedan pomak u reproduktivnoj biologiji: prije skoro godinu dana je na svijet došlo mladunče rezus makaka ( Macaca mullata ), ženka po imenu Grady,  koja ima malo neobičnu priču: naučnici su koristili spermu jednog majmuna i to iz krioprezerviranih uzoraka tkiva testisa. Tkivo je uzeto dok je ovaj majmun bio mlad, pa je onda autologno presađeno tj. vraćeno davaocu. Šta ovo znači za sve nas? Ponekad se radioterapiji i hemoterapiji moraju izlagati djeca u pretpubertetskoj fazi razvoja. Ove terapije djeluju na spolne stanice i postoji velika mogućnost citotoksičnog dejstva. Drugim riječima, povećan je rizik stvaranja mutacija u spolnim stancama kod osoba koje su u pretpubertetskoj dobi prošle ove terapije jednom kada odrastu. Rizik postoji i to velik, i za osobe koje su prošle ove terapije nakon pubertetskog razvoja, ali već je pokazano da krioprezervacija sperme i jajnih st

LHCb pronašao primjer asimetrije materije i antimaterije

Slika
LHCb eksperiment u CERN-u je prvi put detektovao asimetriju materije-antimaterije poznatu kao kršenje CP-simetrije u čestici nazvanoj D0-mezon. Ovaj nalaz, predstavljen nedavno na godišnjoj konferenciji Rencontres de Moriond i na  CERN-ovom seminaru, zasigurno će se ući u udžbenike fizike čestica “ Rezultat je prekretnica u istoriji fizike čestica. Još od otkrića D-mezona prije više od 40 godina, fizičari sumnjaju da se kršenje CP-a događa i u ovom sistemu, ali tek sada, koristeći se punim uzorkom podataka prikupljenih u eksperimentu, LHCb kolaboracija je konačno bila u mogućnosti posmatrati učinak “, rekao je direktor CERN-a za istraživanje Eckhard Elsen. Pojam CP odnosi se na transformaciju koja zamjenjuje česticu zrcalnom slikom njegove antičestice. Poznato je da slabe interakcije Standardnog modela fizike čestica izazivaju razliku u ponašanju nekih čestica i njihovih CP-parnjaka, što je asimetrija poznata kao kršenje CP-a.  Učinak je prvi put uočen 1960-ih u la

Od žrtvenika do kupatila: sapun naš nasušni

Slika
Čini mi se da o sapunu znamo gotovo sve...i ništa. Kada bi nam neko rekao da ga zamislimo, obično bismo pomislili na komad sapuna, čvrste, mirišljave materije koja se topi u vodi i stvara pjenu. Onda se sjetimo da postoji i tečni sapuni.  Ali postoje i malo drugačiji, sapuni, poput kalijevog sapuna ili litijevog sapuna te niz tehničkih sapuna. Postoje i sapuni koji ne stvaraju pjenu.  Sapuni su primjer nauke prije nauke - ljudi su znali napraviti sapun prije nego što su razumjeli hemijsku strukturu ove tvari.  U osnovnoj školi, iz predmeta Hemija/Kemija, učimo o sapunima, međutim, to što vam kažu da su sapuni tvari koje nastaju u procesu saponifikacije masti i jakih baza (preciznije, lužina), a prije toga i da su masti "esteri trovalentnog alkohola glicerola i viših masnih kiselina" ne znači baš mnogo, zar ne? Da, sapuni su nešto kao soli u svijetu organske hemije - nastaju u reakciji baza i masnih kiselina, koje se ponašaju kao anaroganske kise

"Zasoljena" zvijezda

Slika
Kao što to biva i među ljudima i svim živim bićima, tako je i među zvijezdama: jedne umiru u fantastičnim eksplozijama, a druge se rađaju. Pisala sam o zvijezdi iPTF14hsl koja nije htjela umrijeti, sa sada pišem o novootkrivenom zvijezdi-bebi koja se tek rodila. Naime, naučnici su uočili neobičnu mladu zvijezdu, nazvanu Orion Srcl, koja je okružena diskom plina i prašine - i kuhinjske soli.  Spojevi kao što su natrijum hlorid (NaCl) i kalijum hlorid (KCl) nisu baš često detektovani u svemiru i među zvijezdama. Astronomi su samo nekoliko puta naletili na prisustvo ovih tvari i to oko umirućih zvijezda, koje su već odbacile svoje vanjske slojeve.  Natrijum, kalijum i hlor su nešto teži elementi od helijuma, a prilično teži od vodika - tog primarnog goriva zvijezda. Hidrogen i helijum su nastali u Velikom prasku - prema teoriji zvjezdane nukleosinteze, dok natrijum i kalijum, kao i hlor nastaju u eksploziji masivnih zvijezda. Stoga je nalaz ovih soli prilično neobičan za

Do-It-Yourself biotehnologija

Slika
Nevjerovatno brz razvoj biotehnologije te perspektive koje ova oblast nudi, doveli su do jednog interesantnog paradoksa - da, s jedne strane, svijest laika teško može pratiti i shvatiti nove stvari, a da, s druge strane, imamo sve veći broj onih koji su u stanju preduhitriti novitete. Primjerak genetički modifikovanog duhana koji svijetli u mraku.Izvor: glowingplant.com Sve je veći broj amatera-hobista koji se bave tzv. „garažnom“ biotehnologijom ili, kako to Amerikanci, skloni akronimima, vole nazivati „DIY“ - „do it yourself“ biotehnologijom. U svojim improviziranim laboratorijama oni rade, govore sve što se radi i u visokospecijaliziranim „mainstream“ laboratorijama univerzitetskih instituta i biotehnoloških korporacija. Mali „kućni“ laboratorij može se napraviti za sumu od nekoliko hiljada dolara, pri čemu je imperativ na improvizaciji svega onoga što se može improvizovati - kao inkubator na 37oC DIY istraživačima će dobro poslužiti i vlastiti pazuh, dok najveće ulo

Virus-Meduza

Slika
Virus-Meduza, izvor: G. Yoshikawa  et al. / J. Virol.  (CC BY 4.0) Meduza, mitsko žensko čudovište - jedna od tri sestre Gorgone,  koju je ubio Persej, bila je kažnjena tako da njen pogled okamenjuje ljude. Prizor glave na kojoj su se vrtile zmije umjesto kose zasigurno nije nešto u šta biste se zaljubili.  Zamislite da zaista postoji biće, čudovište koje vas može okameniti. Ako ste ameba, vaši strahovi su sasvim realni. Jeste li ameba? Naučnici su otkrili čudovišni virus koji može pretvoriti amebe u  okamenjene ciste. Zaslužno, ovi-nano monstrumi su dobili naziv Medusavirus . Tim istraživača koji je predvodio Masaharu Takemure sa Univerziteta u Tokiju i Hiroyuki Ogata sa Univerziteta Kyoto izolirao je gigantski virus iz uzorka blata i mrtvog lišća sakupljenog sa jednog termalnog izvora u Japanu. Znanstvenici su pomiješali virus sa uzorkom koji je sadravap amebe vrste   Acanthamoeba castellanii . Virus je inficirao amebe i replicirao  se u njima, a neke stanice

Nervne stanica osoba sa autizmom/ASD rastu veoma velike i neobično brzo

Slika
Kada govorimo o autizmu (poremećaji iz autissitčnog spekta, autistic spectrum disorder - ASD), ne može se dovoljno naglasiti činjenica da se tu nešto veoma čudno desi sa nervnim stanicama veoma rano u toku razvoja mozga. Već je primijećeno da nervne stanice osoba koje imaju neki poremećaj iz autističnog spektra drugačije sazrijevaju. Za nervni sistem je karakteristično da neke nervne stanice u mozgu odumiru u ranom djetinjstvu, te da određene veze između neurona nestaju, u procesu zvanom "neural (synaptic) pruning". U radu objavljenom u časopisu Nature Neuroscienc e , pokazano je da se vrlo ranim fazama razvoja nervnog sistema, čak u fetalnoj fazi, također javljaju neke promjene u nervnim stanicama, koje bitno, čak na anatomskom nivou, prave razliku između nervnih stanica osobe koja nema ASD i onih koji imaju ASD. U radu, tim Simona Schafera saInstituta Salk u La Jolli, uzgajao je kulturne nervnih stanica iz stanica kože i to osoba koje imaju ASD i onih osoba ko

"Pametni" prozori se zatamne kada treba

Slika
S. M. Islam  et al. / Nature Energ. Današnja dvostruka i trostruka prozorska stakla često odbijaju UV zrake i ne dozvoljavaju da bude presvijetlo. Međutim, zamislite "pametne" prozore koje se prilagođavaju količini dnevne svjetlosti i mogu se zatamniti po potrebi ako je svjetlost isuviše jaka.  "Pametan" prozor može se brzo pretvoriti iz prozirnog u tamno zahvaljujući slojevima nikl oksida i određenih elektrolita. Tim pod vodstvom Christophera Barilea sa Univerziteta u Nevadi u Renu razvio je prozor u kojem su slojevi niklovog oksida, litijumovih jona i elektrolitskog gela obloženi unutar okna. Kada se na te slojeve nanese struja, oksid nikla, djelujući kao elektroda, upija litijumove jone i staklo postaje neprozirno. Struja također potiče elektrolitske jone da formiraju naslage na drugoj strani prozora koja služi kao druga elektroda, a ovo blokira više svjetla.  Prozirni prozori koji postaju neprozirni po potrebi, mogu se koristiti za kontrolu

Mala molekula koja bi mogla ukrotiti virus gripe

Slika
Izvor: Science Bar teoretski, postoje dva pristupa problemu gripe - jedan je prevencija pomoću vakcina, a drugi bi bio efikasan antivirotik. Problem vakcina je to što virus mutira i modificira se i moramo stalno predviđati koji će soj biti dominantan određene sezone, ali to nije garancija da vakcinisani neće "zakačiti" neki soj koji ne bude u cjepivu i oboljeti. Problem sa lijekovima za gripu - pa, vrlo ih je teško stvoriti. Također, i ovdje problem predstavlja činjenica da se virusni proteini, na koje lijekovi djeluju, često mijeju.  Možda su naučnici korak bliže stvaranju supstance koja bi mogla mogla štititi od gripe. Molekula koja oponaša antivirusno antitijelo štiti miševe od uobičajenih smrtonosnih doza gripe, a unosi se oralno u organizam. Rad o ovome objavljen je u Science pod nazivom " A small-molecule fusion inhibitor of influenza virus is orally active in mice" Virus gripe uzrokuje stotine hiljada smrtnih slučajeva svake godine -

Porijeklo svjetlije kože nekih stanovnika Latinske Amerike

Slika
Izvor: Pixabay Boja kože se nasljeđuje preko niza gena - dakle, u pitanju je poligenska osobina, a postoji i velika varijabilnost ove osobine, kako kod crnaca, tako i kod bijelaca. Međutim, u području Latinske Amerike ta varijabilnost je naročito izražena - od vrlo tamne kože, pa sve do prilično svijetlih tonova. Laički, mogli bismo zaključiti da je to zbog miješanja Evropejaca sa nativnim stanovnicima i crncima, te da je svijetla koa porijeklom od Evropskih doseljenika.  To je čak i korijen diskriminacije ljudi po boji kože - oni stanovnici Južne Amerike koji imaju svjetliju put su u boljem položaju jer se vijekovima smatra kako je to znak da su porijekom od Evropljana, dok za one sa tamnijom kožom važi da su porijekom od Afrikanaca i nativnih stanovnika.  Već se u jednoj studiji pokazalo kako je tamna koža zapravo evolutivno novija osobina , da se razvila kasnije, ali u novom radu u Nature Communications , pod naslovom " A GWAS in Latin Americans highlights the

Naučni imigranti

Slika
Ako bismo se zarovili u autobiografije niza izumitelja, naučnika i matematičara, vidjeli bismo da je jedan značajan broj njih dolazi upravo iz kategorije izbjeglica i imigranata te političkih azilanata. Nikola Tesla, Albert Einstein, Elon Musk samo su neka od tih imena. Procjenjuje se da 16-18%   „radne snage“ u SAD u oblasti nauke i inženjerstva dolazi iz sloja imigranata i izbjeglica. Dobitnik Fieldsove medalje, „Nobelove nagrade za matematiku“ za 2018. je i Caucher Birkar, poznat po svom radu na polju algebarske biracionalne geometrije. I odmah su dvije stvari postale centar medijske pažnje: to da je Birkar kurdsko-iranska izbjeglica u Ujedinjenom Kraljevstvu i to da mu je medalja, izrađena od 14-karatnog zlata, ukradena nedugo nakon dodjele u Rio de Janeiru.  Birkar je rođen 1978. u kurdskoj provinciji Marivan na iransko-iračkoj granici, kao Fereydoun Derakhshani. Kasnije će uzeti ime Caucher Birkar, što bi na njegovom rodnom, kurdskom jeziku, značilo „matematičar-