Postovi

Prikazuju se postovi od rujan, 2019

Plastične kesice za čaj oslobađaju mikroplastiku

Slika
Nekad, negdje, nekom prilikom, neko mi je rekao kako nije dobro koristiti čaj u kesicama i naročito nije dobro da se one predugo drže u vrućoj vodi jer se oslobađaju neke štetne tvari. Svi mi koji smo ljubitelji čaja uglavnom, osim u rijetkim prilikama, ne pijemo čaj iz kesica, no to nije teme ovog teksta.  Stvarno nije dobro koristiti čaj u kesicama. A evo zašto: obično su napravljene od posebne plastike i iz njih se oslobađaju milijarde čestica mikroplastike u vrućoj vodi. Naučnici sa McGill univerziteta u Kanadi su pomoću elektronskog mikroskopa i spektroskopije testirali četiri marke čaja u kesicama u Kanadi i otkrili da samo jedna plastična kesica čaja u kipuću vodu oslobađa  čak oko 11 milijardi plastičnih komadića mikro- i nano- veličine u jednu šoljicu pri temperaturi od 95 °  C. To je puno više mikroplastike nego kod kuhinjske soli, koja ima relativno visok sadržaj mikroplastike.  Kuhinjska so sadrži otprilike 0,005 mikrograma plastike po gramu soli, dok

Google: početak kvantne supremacije?

Slika
Google je proglasio kao su postigli "kvantnu supremaciju". Dakle, šta su postigli? Ja nisam osoba koja najbolje poznaje problematiku kvantnih kompjutere, ponešto mi je jasno, a mnogo toga nije. Ono što sigurno shvatam, jeste da se ovi kompjuteri zasnivaju na fenomenu kvantne superpozicije i da će imati mnogo veći kapacitet nego dosadašnji kompjuteri. Razvoj umjetne inteligencije, bolje šifriranje - sve to bi se moglo promijeniti i poboljšati sa kvantnim kompjuterima. I zato navijamo za razvoj ove tehnologije (ili ne navijamo?). Ponešto  sam napisala o tim novim komjuterima budućnosti. Supremacija...zvuči grozno, jer nas podsjeća na termin "white supremacy", nadmoć. U suštini, to je operativna nadmoć kvantnih kompjutera nad dosadašnjim kompjuterima.  Ili, još bolje objašnjeno, to je miljokaz kvantnih kompjutera na kojem onii mogu obaviti radnje koje dosadašnji kompovi nisu mogli i koje su bile nemoguće za njih. Međutim, potencijal kvantnih kompjutera j

Najbolje doba dana za vakcinu? Podne!

Slika
Interakcija dendritske stanice i T limfocita,  Credited: Shutterstock - Juan Gaertner Biološki sat i cirkadijani ritam utječu na mnoge fiziološke procese, ali do sada nismo znali da utječu i na imunološki sistem i kako. Ova sat otkucava unutar nekih stanica imunog sistema i može utjecati na to koliko dobro reaguju na vakcinaciju, pokazalo je istraživanje na miševima.  Šta su naučnici otkrili? Stanice imaju molekularne satove koji u cirkadijanom ciklusu određuju aktivnost gena tako što ih stišavaju ili pobuđuju. Ti "satovi" mogu utjecati na imunitet.  Nathalie Labrecque iz istraživačkog centra bolnice Maisonneuve-Rosemont u Montrealu u Kanadi i Nicolas Cermakian iz Instituta za mentalno zdravlje Douglas, Montreal, te njihov tim, istraživali su kako cirkadijani sat utječe na način na koji imune stanice zvane CD8 T stanice reaguju na vakcine. CD8 su tip T limfocita, stanica imunog odgovora koje spadaju u citotoksične stanice i luče neke citokine. Ove stanic

Endosimbionti: istraživanja mikrobioma i njihova kritika

Slika
Kada biste upitali desetogodišnjaka, ljubitelja Marvel Comics junaka, šta je to endosimbiont, vjerovatno bi vam iskreno rekao kako je to neki vanzemaljac koji se može nastaniti u vašem tijelu i dati vam nadljudsku snagu.   Kada se to desi izmišljenom novinaru Eddieju Brocku, junaku i antijunaku Marvel stripovskih i filmskih priča, on postaje Venom – prilično neugodan, ali snažan endosimbiont. Tvorci Marvel svijeta nisu imali formalno obrazovanje iz nauke, ali su pratili što se dešava u svijetu nauke i tehnologije, kako bi neke stvari, uz pomoć mašte, crtaćeg pera i stripovskih oblaka teksta, iskoristili za svoje zaplete. Ta će se tradicija nastaviti i u filmovima. Premda su mnoge od ovih stvari nemoguće, nije da nemaju veze sa stvarnim životom i prirodom, a endosimbioza je jedna od stvari koje su vrlo prisutne u svijetu oko nas. Dapače – i mi sami smo endosimbionti. I zaista, neki od organizama sa kojima dijelimo naše tijelo, koji žive u nama ili na nama,   bliži suvanzema

Kako stanice znaju kada trebaju prestati rasti?

Slika
Već sam pisala zašto se stanice moraju dijeliti i da njihov volumenski  rast ne može biti beskonačan. Stanice moraju fino kontrolisati svoj volumen: one trebaju rasti prije diobe, ukoliko se dijele, ali taj rast mora biti uravnotežen jer, ako previše narastu mogu postati maligne.  Naučnici pokušavaju razumjeti kako pojedine stanice postižu ovu ravnotežu, a jedan trag kako se to dešava pružaju i proteini zvani YAP i TAZ. Stanice kontrolišu svoj volumen držeći napete krajeve svog citoskeletona, pokazuju eksperimenti.  Naime, kako bi proučili utječe li par proteina YAP / TAZ na volumen stanica, Sean Sun sa Univerziteta Johns Hopkins u Baltimoru, i njegove kolege, pratili su volumene pojedinih stanica u toku staničnog ciklusa. Oni su također proučavali i gene koji su varirali aktivnost YAP / TAZ. Naučnici su otkrili da je aktivnost proteina dosegla vrhunac prije nego što se stanica podijelila na dva dijela i činilo se da je povezana s povećanjem napetosti u vanjskom dijel

John Nash: strategije ravnoteže

Slika
Pišu: Ivana Jasak i Jelena Kalinić John Forbes Nash Jr., matematičar i tvorac mnogih modernih matematičkih modela rođen je 13. juna 1928. godine u Bluefieldu, Zapadna Virginia. Jedini je matematičar koji je uspio dobiti i Nobelovu nagradu iz polja ekonomije i Abelovu nagradu, među najprestižnijim matematičkim nagradama. Život John Nash Jr je bio donekle tipično dijete iz srednje klase. Roditelji su mu bili obrazovani i poštovani građani. Otac mu je bio elektroinženjer, a majka domaćica, ali izuzetno širokih shvatanja. Odrastao je u Bluefieldu, protestantskom rudarskom gradiću u Zapadnoj Virdžniji, koji je, dok je John odrastao, počeo privlačiti inžinjere svih profila.  Za znatiželjan um poput Nashovog, to nije bilo pretjerano zanimljivo te je kasnije sa snishodljivošću posmatrao svoj rodni kraj, mada se ne može poreći da je to ipak bilo stimulativno okruženje. U djetinjstvu nije važio za genijalno dijete, nego povučeno, nabusito i vječito okruženo knjigama. Ško

Rezistencija na antibiotike: raste u zemljama sa srednjim i niskim BDP

Slika
Međunarodni tim naučnika pod vođstvom ETH Zurich pokazao je da problem rezistencije na antibiotike raste i to naročito u zemljama s niskim i srednjim dohotkom. Ljudi u Indiji, Kini, Latinskoj Americi i Africi postaju imućniji, a to se odražava na njihove prehrambene navika - oni počinju konzumirati više mesa i mliječnih proizvoda. U Africi je potrošnja mesa porasla za više od 50%, a  u Aziji i Latinskoj Americi za čak 75%. Ovo vodi intenziviranju stočarstva, a to, opet, i intenzivnijom upotrebi antibiotika.  Poljoprivrednici koriste antibiotike za liječenje  i sprječavanje infekcija životinja uzgajanih u pretrpanim uslovima, ali takvi se lijekovi  koristi i za povećanje mase ovih životinja, čime se povećava profitabilnost uzgoja.  Suštinski, antibitici se koriste previše i nekontrolisano.  Ova pretjerana i neselektivna uporaba antimikrobnih sredstava ima ozbiljne posljedice: udio bakterija otpornih na antibiotike naglo se povećava u cijelom svijetu: lijekovi  gube na efika

Njemački naučnici koji su promijenili svijet: Emmy Noether

Slika
Žene u nauci, tehnologiji i matematici Pišu: Ivana Jasak i Jelena Kalinić Video: Jelena Kalinić Ovaj tekst i video su napravljeni uz podršku Ambasade Savezne Republike Njemačke u Sarajevu. Emmy Noether, njemačka matematičarka jevrejskog porijekla, doprinijela je mnogo razvoju apstraktne algebre i teoretske fizike. Rođena je 23. marta 1882. u Erlangenu. Njeni roditelji, matematičar Max Noether i Ida Amalia Kaufmann, željeli su za svu svoju djecu formalno visoko obrazovanje. Emmy je isprva namjeravala podučavati francuski i engleski jezik. Uprkos tome što je visoko obrazovanje bilo većinom nedostupno ženama, Emmy je bila uporna i upisala matematiku koju je diplomirala 1907. pod mentorstvom Paula Alberta Gordana.  Profesor Gordan je prepoznao i izuzetno cijenio njen vispreni um. Zbog izuzetne diskriminacije prema ženama, Emmy Noether je punih 7 godina bez naknade radila kao predavač na Matematičkom institutu u Erlangenu. Nakon toga, 1915. je na poziv David

CRISPR: rat za patent

Slika
Jennifer Doudna Metoda mijenjanja dijelova DNK o kojoj se danas najviše govori na naučnim skupovima, i o kojoj mediji neprestano bruje – CRISPR-Cas9 metoda – danas je svojevrsni „superstar“ svih tehnologija manipulacije genetičkim materijalom. Do prije samo pet godina, većina naučnika, osim onih koji su radili na ovoj tehnologiji, nije znala šta se krije iza ovog akronima. Danas, ova tehnologija je skoro pa istisnula prethodne metode manipulisanja genetičkim materijalom, jer je naučnicima neobično laka za upotrebu.  Međutim, premda nema dvojbi u značaj i moć ove tehnologije, ona ima i svoje mračne tajne, počev od činjenice da je bila epicentar jednog od najvećih sudskih sporova za patent, do bioetičkih reperkusija njene primjene na ljudima. Šta je to CRISPR-Cas9? Iza ove grupe slova, koju čitamo kao „krispr kas devet“, krije se još enigmatičnija grupa riječi: Clustered Regularly Interspaced Short Palindromic Repeats, a odnosi se na porodicu malih sekvenci – djelića