Koliko incesta ima oko nas?

Grčke tragedije su se kretala između dva polariteta - tabua i ideala. I, jedan od najčvršćih tabua je, kao što vidimo u Kralju Edipu, incest. Nekako su ljudi shvatili da incest smanjuje fitness potomstva te su se pokušali čuvati stvaranja ova bliskih krvnih veza i rađanja potomstva u njima, mada to nikada nije bilo pravilo kojeg su se sve zajednice i pojedinci čvrsto i sa strahopoštovanjem držale.

U grčkim mitovima redovno imamo priče o incestu, pogotovo među bogovima. Sam Zeus je imao djecu sa svojim sestrama - Herom i Demetrom. Čak je i iz Biblije nejasno kako su to potomci Adama i Eve, odnosno Kaina, naselili zemlju ako nije smjelo biti incesta, ali dobro. Ono što je dozvoljeno bogovima, nije dozvoljeno ljudima i to sa razlogom, ali...neki to ipak rade i to češće i više nego što želimo znati. 

Genomska analiza omogućila je novi način ispitivanja ove složene teme, prevalencije ekstremnog incesta kod ljudi. Naučnici će za incest reći inbreeding, odnosno, parenje među srodnicima. Istraživati ovo na ljudima nije nimalo lako jer ako koristimo ankete i upitnike, malo je vjerovatno da ćemo doći do iskrenih odgovora, jednostavno, svi će lagati o ovome, čak i ako je u pitanju anonimni upitnik. 

Umjesto da se oslanjaju na ankete, Loic Yengo i njegove kolege sa Univerzitetu u Queenslandu u Brisbanu, Australija, ispitali su oko 450 000 ljudskih genoma iz britanske biomedicinske baze podataka. Gledajući hiljade pojedinačnih fraza u genomu, naučnici su uspjeli identifikovati bilo koje dugačke dijelove DNK koji su identični na oba hromosoma u paru, a koji su zasebno naslijeđeni od oca i majke osobe. Ukoliko postoji identičnost, onda zaključujemo da se radi o srodnicima i to bliskim.

Naučnici su otkrili da genom jedne od 3.652 osobe rođene u Ujedinjenom Kraljevstvu između 1938. i 1967. pokazuju ekstremni inbreeding, a da dva seta hromosoma (jedan od oca, drugi od majke) dijele više od 10% njihove DNK. To ukazuje na seksualnu vezu između pune braće i sestara, roditelja i djeteta, djeda i unučadi ili druge rodbine sličnih stupnjeva srodnosti. 

Zastrašujuće, zar ne?

Ljudi čiji su genomi pokazali ekstremni inbreeding  obično su bili niži, manje mišićavi, manje plodni i slabijih kognitivnih sposobnosti od prosjeka.

Rad je objavljen u Nature Communications početkom septembra 2019. pod naslovom "Extreme inbreeding in a European ancestry sample from the contemporary UK population".