Postovi

Prikazuju se postovi od studeni, 2015

Koristiš GPS a ne znaš šta je OTR (kako Teorija relativiteta pomaže GPS uređajima da budu precizni)

Slika
Source: www.lockheedmartin.com Ok, svi znamo šta je GPS,  za šta je skraćenica i čemu služi. Da li svi znamo kako radi? Da Einstein nije nadošao na Opštu/Opću teoriju relativiteta (OTR) i Specijalnu teoriju relativiteta (STR)  GPS nikada ne bi bio funkcionalan...odredio bi vašu poziciju, ali sa greškom od...10 km. Pa evo. GPS koristi sistem trilateracije (o tome šta je troangulacija, a šta trilateracija, pročitajte ovdje ) signala za pronalaženje pozicije onoga ko koristi GPS. Samo što je ovdje triangulacija na mnogo većoj skali - GPS, naime, radi pomoću 24 satelita koji kruže oko Zemlje na visini od 20 000 km. Poređenja radi, ISS kruži na visini od oko 400 km iznad Zemlje, dakle, daleko ispod ovih satelita. Sateliti kruže u šest orbitala tako da je u bilo kom trenutku moguće vidjeti bar 4 satelita  sa Zemlje - preciznije -primiti signal sa satelita. Ovi signali se trianguliraju i daju vašu poziciju: v=s/t, tj. s=vt Sateliti konstantno šalju signale, koje može &qu

Švedska kiborg-ruža

Slika
Image source:University  Linköping Ruža bi isto mirisala...čak i kad provodi elektricitet. Naučnici sa švedskog  Linköping univerziteta, na čelu sa Magnusom Berggrenom, stvorili su ružu koja može provoditi elektricitet tako što su u provodne elemente biljke ubrizgali jedan polimer koji provodi elektrictet. Najveći tehnički problem u ovom eksperimentu je bilo pronaći materijal koji je istovremeno topiv uvodi i provodi elektricitet te se može kretati kroz provodne elemente biljke i nije toksičan. Materijal koji ispunjava ove uslove našli su nakon duge potrage - PEDOT, skraćenica sa poli (3,4 etilendioksitiofen). Rezane vrtne ruže - stapke bez korijena i listova su potopili u rastvor PEDOT i pričekali par dana da ksilem (provodno tkivo biljaka) upije ovaj materijal. Unutar ksilema ruže, PEDOT se pretvorio u gel. Kada su poslije odstranili koru i tkivo na dnu stapke, vidjeli su tamne "žice" koje prolaze kroz ružu. Dakle, ideja je da se iskoristi struktu

DNK origami

Slika
Bio jednom jedan grad,  Königsberg  se zvao, i pripadao je Prusiji. Danas se zove Kaliningrad. Grad je bio izgrađen na ada na rijeci Pregel i sedam mostova je povezivalo taj centar grada sa okolinom, dijelovima koji su kasnije izgrađeni. Početkom 18. vijeka, ovi mostovi su poslužili kao inspiracija za postavljanje jednog matematičkog problema: da li je moguće prošetati gradom tako da se posjete sva četiri dijela grada, a da se svaki most pređe samo jednom? Ovaj problem je zainteresirao švicarskog matematičara Leonharda Eulera, koji je mostove i kopna u ovom "turističko-matematičkom" problemu apstrahirao u ivice i čvorove (vertekse) i dokazao kako ne postoji rješenje za ovaj problem. Međutim, princip koji je on primijenio na opisivanje krivudavih kretnji i zakrivljenosti ploha, a koji je rezultirao onim što danas zovemo Eulerova poliedarska formula -  jednakost koja povezuje broj vrhova (V), broj bridova (B) i broj strana svakog konveksnog poliedra - osnov je t

Dinosauri bili toplokrvni

Slika
Skelet oviraptora u muzeju   Senckenberg, Frankfurt na Majni Već neko vrijeme naučnici raspravljaju o tome da li su dinosauri možda bili toplokrvne životinje, a ne, kako bi se to dalo zaključiti, hladnokrvne. Rad objavljen u časopisu Nature Communications sugerira kako su dinosauri bili naka vrsta prelaznog oblika između hladnokrvnih i toplokrvnih kičmenjaka. Jedini organizmi koji imaju sposobnost regulacije tjelesne temperature su ptice i sisari, a tu pojavu stručno zovemo homeotermija. Homeotermni organizmi, kakav je i čovjek, ne ovise o temperaturi okoline, nego unutrašnjim sistemom regulacije održavaju tjelesnu temperaturu u nekom uskom opsegu vrijednosti. Kod čovjeka ta temperatura iznosi 36.6 - 37 °  C, kod različitih vrsta prica varira od 36 do 43 °  C, kod pasa iznosi 38 ° C, kod mačaka  37.8-39.2° C. Ako je vani hladno, organizma troši više energije kako bi se zagrijao, a ako je toplo, temperatura se reguliše znojenjem i dahtanjem. Ribe, vodozemci i rept

Učiniti solidan udžbenik još boljim

Slika
Udžbenik "Biologija za 8. razred devetogodišnje osnovne škole" autora Zijada Numića i Naide Vidović u izdanju Dječija knjiga/Bosanska riječ iz 2011. je još jedan pristojan udžbenik, nešto što samo očekivala kada sam se upoznala sa prethodnim udžbenicima ovih autora. Ipak, našla sam neke sitnice, pa ću ih ovom prilikom i spomenuti. Na strani 14 piše da u autotrofne organizme spadaju biljke i alge. To bi značilo da alge nisu biljke. Međutim, sistematika kaže da su alge (osim cijanobakterija) niže biljke, talofite , tj. biljke koje nemaju biljne organe korijen, list, stablo, cvijet, već imaju talus. Ovdje spadaju zelene alge, crvene alge, smeđe alge, silikatne alge (dijatomeje) i još neke. Naravno, može se reći da su "biljke" ove više biljke, ali samo uslovno. Alge su biljke . Tačka. Ovom rečenicom je izuzeto da i neke bakterije koriste Sunčevu svjetlost za fotosintezu. Trebalo je pisati "Više biljke, niže biljke i neke bakterije spadaju u autotrofe&

Kvantna prepletenost

Slika
OK - svi smo ukapirali da je svijet kvantne mehanike jaaakoo uvrnut, ali da je ovoliko pomaknut - e, to je bilo malo teže predvidjeti.  Postoji - nedavno je dokazan - fenomen koji u engleskom jeziku ima naziv "quantum entanglement", a kod nas još nema zvanično usvojenog termina, mada ga, prilično pravilno, prevode kao "kvantna povezanost". Ja predlažem termin "kvantna prepletenost" čestica i molim prijatelje angliste da predlože termin za ovu pojavu. Kvantna prepletenost predstavlja fenomen da su dvije čestice međusobno povezane, čak i kad se nalaze na velikoj udaljenosti. Einsteinova Specijalna teorija relativiteta na neki način predviđa kvantnu prepletenost, ali samom Einsteinu se ovaj koncept nije dopadao, bio je isuviše iracionalan za dobrog starog Einsteina, te je o ovome govorio kao o "spooky action at a distance". Zapravo, Einstein je nastojao pokazati kako sama talasna fukncija nije u stanju u potpunosti opisati

Lov na tamnu materiju

Slika
XENON1T  je počeo sa radom. XENON1T  je do sada najosjetljiviji detektor tamne materije i 11. novembra ove godine je pušten u rad, tamo negdje ispod planine Grand Sasso u centralnoj Italiji (region Abruzzo, koji mojim sugrađanima zvuči poznato jer se tako zove mala slastičarna u Sarajevu sa najboljim krepitama u gradu).  Ako XENON1T  detektuje tamnu materiju, biće to jedno od najvećih otkrića u novijoj fizici i nauci uopšte, jer bi to bio dokaz Teorije supersimitrije, jednog elegantnog proširenja Standardnog modela. O supersimetriji sam već pisala ponešto , kao i o tamnoj materiji , ali ovaj događaj je razlog više da se još jednom posvetimo pitanju prirode jedne nama sasvim nove pojavnosti u kosmosu. Ovo nije jedini eksperiment koji nastoji dokazati Teoriju supersimetrije - isto čine naučnicu na CERN upravo u ovom trenutku. Kada gledamo stvari oko, sebe,nebo, zvijezde - mi gledamo samo oko 15% materije. Ipak, tamna materija je, kao istina u Dosijeima X, tu negdje oko

Voda na Zemlji nije došla sa asteroidima, nego je starija i od same Zemlje

Slika
Foto: Erol Mujanović Izgleda da je voda na Zemlji stara bar koliko i sama Zemlja. I starija. Rad koji je nadavno objavljen u Science   opovrgava dosadašnje mišljenje akademske zajednice o porijeklu vode na našoj planeti koje kaže da je voda na Zemlju dospjela preko ledenih kometa koje su udarale u površinu planete. Ovo je bila dosta racionalna i opšteprihvaćena teorija, međutim, proučavajući uzorke starih stijena magmatskog porijekla, grupa naučnika sa University of Hawaii u Honoluluu je došla da neočekivanih rezultata. Voda je na Zemlji postojala od trenutka nastanka naše planete, zarobljena u česticama prašine koje su se agregirale stvarajući Treću Stijenu od Sunca. Problem sa teorijom kako je voda na Zemlju "pala" zajedno sa kometama leži u tome da  su analize meteorita tj. ostataka asteroida koji padnu na Zemlju, pokazale kako ove stijene nemaju mineralni sastav takav da "donesu" vodu na Zemlju. Tektonska pomjeranja i djelovanje ovih sila

Genetička mutacija sprječava pojavu distrofije

Slika
Ringo, image source :  CEGH-CEL/University of São Paulo Ringo je zlatni retriver. I nedavno je preminuo u jedanaestoj godini života.  Naravno, Ringo nije bilo kakav retriver, inače QoS ne bi pisao o njemu. Ringo je imao gen za GRMD - Golden Retriver Muscular Dystrophy, mišićnu sitrofiju zlatnih retrivera koja je zapravo retriverska verzija Duchenove mišićne distrofije. I ne samo to - Ringo nikada nije imao simptome mišićne distrofije, već se kretao - hodao, trčao i skakao sasvim normalno.  Ringo je rođen u Sao Paolu 2003. i niko nije očekivao da će živjeti tako dugo. Štenad iz Ringovog legla je uzgojena kako bi naučnici imali model za proučavanje mišićne distrofije. Naglasiću da ove životinje nisu mučene, te da je prema njima postupano humano - imale su dovoljno prostora, sunca, hrane te klimatizaciju. Ipak, uprkos tome što je DNK testiranje pokazalo kako će Ringo imati mišićnu distrofiju jer je naslijedio mutirani gen za distrofin, to se nije dogodilo i naučn

Era DNK terapija počinje

Slika
Već sam dosta puta pisala o CRISPR/Cas 9 tehnologiji "prepravljanja" DNK. Čak i o potencijalnoj primjeni ove metode u praksi - u DNK terapiji mišićne distrofije . U razgovoru za upravo taj tekst, Chengzu Long, koji je radio na razvoju ove terapije, naglasio je kako bi bilo potrebno tretirati embrione sa "ispravljenom" DNK i da su bilo kakvi testovi na ljudima još uvijek budućnost. Međutim, nedavno je u Londonu testirana eksperimentalna metoda liječenja leukemije tako što se DNK injekcijom unosi u organizam pacijeta. I, ni manje ni više, pacijent je bila jednogodišnja curica po imenu Layla, oboljela od leukemije. Layla je trenutno u remisiji zahvaljujući tehnologiji koja je omogućila da ljekari u njen organizam unesu modificirane imune stanice druge osobe.  Layla, izvor:   Sharon Lees/ Great Ormond Street Hospital U suštini, injekcijom se u organizam pacijenta unosi DNK koja kodira određene enzime. Za spomenutu terapiju, naučnici uzimaju T-stanice

Selen - sitan, ali bitan (i možda je krivac za masovna izumiranja živog svijeta na Zemlji)

Slika
Fosilni ostaci permske faune Jedna studija, objavljena u Gondwana Research , povezala je masovna izumiranja živog svijeta na našoj planeti sa smanjenjem koncentracije selena, jednog mikroelementa od esencijalne važnosti za žive organizme.  Selen je nemetal iz VI grupe Periodnog sistema, sa rednim broj 34. Soli selena su u velikim količinama toksične, međutim selen u tragovima je od esencijalne važnosti za živa biće tako da se danas selen nalaži u većini multivitamin-multimineral formula, pa čak i hrani za bebe. Ovaj element ulazi u sastav više selenoproteida (proteini koji sadrže selen), a koji imaju funkciju enzima (recimo, glutation peroksidaza, tioredoksin reduktaza te deiodinaze). U organskoj formi, selen se nalazi u nekim aminokiselinama - selenometioninu i selenocisteinu, koje su, u osnovi, aminokiseline metionin i cistein na koje se vezao i selen. Ovaj mikroelement (bolje rečeno, ultramikroelement - javlja se u tragovima) ima izuzetno važnu ulogu u pravilnom funkcio

Istorija jedne tragedije - japanska naučnica izgubila doktorat zbog STAP afere

Slika
Haruko Obokata Afera STAP je završena. Već sam radila neke stvari koje su objašnjavale ovu akademsku aferu, za one koji nisu upućeni, radi se o mladoj japanskoj naučnici Haruko Obokata sa RIKEN centra u Kobeu, koja je u prestižnom časopisu (radilo se o Nature) objavila dva rada kako je potapanjem izdiferenciranih, "odraslih" stanica u blagu kiselinu dobila nediferencirane, matične stanice. Ta metoda je nazvane STAP ( stimulus-triggered acquisition of pluripotency) . Ovakav jednostavan način dobivanja matičnih stanica bi u mnogome olakšao (i pojeftinio) terapije mnogih oboljenja za čije liječenje se matične stanice mogu koristiti. Domaći mediji su objavili vijest o otkriću, ali se nikad, od objave rada prije dvije godine, do danas, nisu potrudili da isprate ovu vijest do kraja, sa cijelim skandalom koji je uz ove radove povezan.  Japanski nobelovac Shinya Yamanaka je nešto prije ovog rada pokazao kako je moguće odrasle, izdiferencirane stanice reprogramirati u