Postovi

Prikazuju se postovi od veljača, 2015

Najbrža kamera na svijetu

Slika
Saradnja dva najveća univerzitetsko-istraživačka centra u Japanu, Univerziteta u Tokiju i Keio univeziteta, dovela  je  do stvaranja najbrže kamere na svijetu . Tim od 12 vrhunskih istraživača je napravio  kamera koja je 1000X brža od postojećih high-speed kamera i može snimiti i do 4.4 biliona frejmova u sekundi (da, dobro sam vidjela, u originalnom radu piše "4.4 trillions frames per second"). Ova ultra high-speed kamera koristi tehnologiju nazvanu STAMP ( Sequentially Timed All-optical Mapping Photography)   i u stanju je snimati procese koje do sada nije bilo moguće snimiti, primjerice prenos toplote i hemijske reakcije. STAMP ultrahighspeed kamera , i mage courtesy of Keisuke Goda, University of Tokio  © 2014 Nature publishing group Ako biste snimali olujno nebo kamerom koja snima 6500 frejmova u sekundi, munja bi izgledala kao da puže po nebu.  4.4. biliona frejmova omogućava da se vizueliziraju procesi koji se dešavaju brzinama koje su ravne 1/6 brzine

Pacijentici presađena retina dobivena iz stanica njene kože

Slika
Dr Masayo Takahashi J edna sedamdesetogodišnja Japanka, čiji je vid drastično oslabljen zbog staračke makularne degeneracije, postala je prva osoba kojoj je presađena retina uzgojena iz uzorka stanica njene vlastite kože. Stanice kože su reprogramirane prema proceduri za koju je japanski znanstvenik Shinya Yamanaka 2012. dobio Nobelovu nagradu za medicinu. Reprogramiraju se izdiferencirane, "odrasle" stanice i, najjednostavnije rečeno, pretvaraju u matične.  Na ovaj način dobivene matične stanice se nazivaju inducirane pluripotentne stanice (iPS) i one imaju regenerativni potencijal embrionalnih matičnih stanica, samo bez bioetičkih implikacija jer nema potrebe za razaranjem embrija. Sloj retine od iPS stanica stvorenih od stanice kože pacijentice metodom reprogramiranja . Image courtesy of RIKEN  Stanice retine dobivene reprogramiranjem od stanica kože pacijentice. Image courtesy of RIKEN Oftamolog, gospođa Masayo Takahashi , sa RIKEN instituta za r

Mogućnosti primjene CRISPR metode u liječenju distrofije

Slika
Duchenneova  mišićna distrofija je progresivna naljedna bolest koja zahvata mišiće. Bolest pogađa osobe muškog spola, a simptomi se pojavljuju u djetinjstvu, između 2. i 6. godine. Već u periodu predadolescencije, oko desete godine života,  ljudi sa ovim genetskim poremećajem su primorani koristiti invalidska kolica. Bolest je uzrokovana defektom na X hromosomu, tačnije na genu koji kontrolira sintezu distrofina,  jednog od proteina mišića. Distrofin je od krucijalnog značaja za rad mišića jer je upravo ovaj protein odgovoran za snagu mišićnih vlakana. Bez njega mišići, uključujući i one odgovorne za rad srca, postaju slabi. Procjenjuje se da oboljenje pogađa jednog od 3500 dječaka. Žene mogu biti nosioci oštećenog gena, ali gotovo nikad ne pokazuju simptome jer imaju dva X hromosoma od kojih bar jedan ima ispravnu kopiju odgovornog gena. Trenutno se u istraživačkim centrima širom svijeta vodi nekoliko međusobno nevezanih studija kojima je cilj pronaći način kako

CRISPR tehnologija editovanja gena

Slika
Već neko vrijeme slušamo o obećanju „terapije gena“ koja bi pomogla u liječenju nasljednih bolesti odnosno, omogućila jedan vid „popravka“ gena kod kojih je genetička informacija oštećena. Naime, ako zamislimo da je gen niz slova koja predstavljaju informaciju za sintezu  gradivnih komponenti u organizmu-proteina i da postoje samo 4 slova: A,T,G,C, onda možemo neke nasljedne bolesti shvatiti i kao posljedicu „slovne greške“. Ovo je, naravno, prejednostavno pojašnjenje, ali ilustrira bit problema. Umjesto da uzimaju lijekove, pacijenti bi bili upućeni na nešto što bismo mogli nazvati „operacija gena“.To zapravo, predstavlja resetiranje kompletne genetičke informacije nekog organizma, poznate i pod terminom „genom“ na funkcionalno stanje. Trenutno se razvija nekoliko pristupa , odnosno, nekoliko metoda editivanja DNK koja sadrži grešku. Ipak, čini se  da jedna od ovih metoda postaje sve omiljenija među istraživačima. Craig Mello , dobitnik Nobelove nagrade za medicinu i fizi

Uzgojen funkcionalan timus iz stanica vezivnog tkiva

Slika
Glavni cilj regenerativne medicine jeste uzgojiti funkcionalne organe koje će se moći transplantirati. Nedavno su austrijski znanstvenici uspjeli uzgojiti minijaturni mozak veličine graška, organ razvijen kao kod 9 sedmica starog fetusa. Međutim, kako je mozak najsloženija struktura u organizmu, za sada je nemoguće uzgojiti dijelove ovog tkiva koje bi bilo moguće koristiti u terapiji. Također, brojne studije su pokazale mogućnost proizvodnje definiranih stanica određenog tkiva in vitro , odnosno van organizma, ali nije bilo izvještaja o dobivanju potpunog organa. Ipak, to je pošlo za rukom timu Centra za medicinska istraživanja Univeziteta Edinburg . Oni su iz grupe embrionalnih stanica dobili kompletan timus, nakon što su te stanice ubrizgane u miša. Rad je primljen u decembru 2013, a objavljen 24.avgusta 2014 u časopisu Nature Cell Biology. Timus predstavlja važan organ imunog sistema jer proizvodi stanice imunog odgovora-različite tipove T-limfocita, koji se još nazivaju i

Bez vozača

Slika
Like Steve McQueen Vozila kojima neće biti potreban vozač se razvijaju brže nego što mi to mislimo i, kako mnogi stručnjaci predviđaju, biće komercijalno dostupna za nekih 5-10 godina. Da, mislim na nešto ovako: U Ujedinjenom Kraljevstvu, tačnije, ulicama Greenwicha, to će biti demonstrirano, nadamo se, već ovog ljeta. Projekat vrijedan 12 miliona dolara, koji je dio mnogo veće studije testiranja koncepta "driverless cars" je tek jedan od napora koji se čine kako bi se unaprijedio sektor transporta. Svi ti projekti imaju jedan zajednički cilj-smanjenje broja saobraćajnih nesreća. Procjenjuje se da se u svijetu na godišnjem nivou dogodi oko 1.24 miliona saobraćajnih nesreća, a da oko 90% svih saobraćajnih nesreća čine one uzrokovane greškom vozača.  Znam da će pasionirani ljubitelji četverotočkaša sa prezirom dočekati vijest o automobilima koji ne trebaju vozača, ali ovaj koncept se razvija i postaje sve zanimljiviji mnogim korporacijama. Jedna od prvih k

Ne, nema gena za inteligenciju

Slika
Jedna od do sada najopsežnijih studija o utjecaju gena na inteligenciju se nalazi u ćorsokaku . Romaneskna maštarija da postoje geni za genije i da će se nekad moći „dizajnirati“ bebe sa visokim IQ-om će ostati samo to – maštarija. Studija, objavljena u Proceedings of the National Academy of Science u avgustu 2014. jeste identificirala tri varijante gena koje imaju utjecaj na inteligenciju, ali je taj utjecaj toliko mali da ne može objasniti varijaciju od nekih 15% koju test inteligencije pokriva. Studiju je radilo oko 60 znanstvenika različitih afilijacija, ujedinjenih u poseban konzorcij. Zapravo, kao da su sve dosadašnje studije na ove temu bile pogrešne. Mensa test, rezultat, screenshot Za ovu studiju su upoređeni genomi oko 126 000 ljudi, te je izdvojeno 69 varijanti gena koji imaju neke veze sa učenjem i drugim kognitivnim sposobnostima. Od tih 69 varijanti pokazalo se da 3 imaju direktnu vezu sa višim uspjehom u školi i višim rezultatima IQ testa. Rezult

Screening test na autizam?

Slika
Jednostavno ne znam odakle početi. Evo, nećete vjerovati, još uvijek sjedim i ne znam odakle i kako započeti. Osjećam se kao da sam nešto propustila. Ovako se osjećam: Hoću reći, ja se nešto predstavljam kao jedini Science Journalist ovdje, pa i u regionu, a nisam imala pojma da su ljudi haman otkrili sve o autizmu. Kako da kažem, stid me. Ja, koja na dnevnoj bazi pratim Nature magazine, Science, Discover, Cell, The Scientist, NG i hejbet drugih relevantnih naučnih i popularno-naučnih publikacija, nisam znala za ovo: "REALITY je potpuno bezopasan test, pouzdan i precizan" Dakle, radi se o testu u kojem se uzima uzorak bukalne sluznice (unutrašni obraz) djeteta, bezopasna je i nije stresna. No, da li radi? Reuters 5.2.2015. daje saoštenje o Reality testu Esperite grupacije koje izgleda ovako . Vjerujem da shvatate šta želim reći. Reuters ne kaže ništa. Guglam dalje. Voice of America je opširniji i kaže ovako . Ali jasno kažu "could help".

Laniakea

Slika
Image courtesy of Mr R. Brent Tully Svemir naseljavaju galaksije. Na nekim mjestima, galaksije su gušće postavljene jedna uz drugu, dok su druga mjesta svemira pusta i nazivamo ih prazninama. Naša galaksija, Mliječni put,  je član Lokalne grupe,  a nama najbliža galaksija je Andromeda, udaljena od nas oko 2 950 000 svjetlosnih godina. Ako bi vam se ikada dogodilo da vas otmu vanzemaljci, znanstvenici su vam na raspolaganje dali jedinstvenu mapu galaksija, koja bi vam mogla pomoći da se vratite kući. Mapa je objavljene u septembru prošle godine u časopisu Nature i za sada je to najdetaljniji opis jednog višeg nivoa organizacije sazviježđa u prostoru. Tek su nedavno znanstvenici ovladali sa dovoljno podataka kako bi mogli opisati jednu ovakvu strukturu našeg dijela svemira-superklaster galaksija. Ovaj superklaster ima dijametar približno 160 megaparseka i ima masu 10 17 masa Sunca, odnosno, masu oko 100 000 Mliječnih puteva. Masa sunca- 332 94

Slagalica života

Slika
S vaki đak danas zna da život počinje spajanjem spertmatozoida i jajne stanice. Stoga zvuči prilično nevjerovatno da su znanstvenici dugo vremena tapkali u mraku pokušavajući shvatiti tačan mehanizam ovog procesa. Nedavno je riješena i ova misterija. Prvi dio ove slagalice je otkriven 2005. Godine, kada je na površini spermatozoida pronađen protein nazvan Izumol, po japanskom hramu koji slavi brak i plodnost. Međutim, čitavu deceniju nakon ovog otkrića nije pronađen pandan Izumolu na jajnoj stanici. Tehnički rečeno, pronađen je ključ, ali ne i brava. Znanstvenici sa Sangerovog medicinskog instituta , koji usko sarađuje sa Univerzitetom Cambridge  su riješili misteriju. Na površini jajne stanice identifikovali su protein koji komplementarno odgovara proteinu Izumo sa spermatozoida. Taj novi protein su nazvali Juno , prema rimskoj božici plodnosti. Osim toga što omogućava vezivanje spermatozoida i jajne stanice, protein Juno je odgovoran i za podizanje svojevrs

Prijeti biološki holokaust

Slika
  Američki prirodnjak, dvostruki dobitnik Pulicerove nagrade i profesor na Harvardu, Edward Osborne Wilson  , upozorava da bi se svijet divljine mogao suočiti sa nečim što je on nazvao „biološki holokaust“. Dr Wilson predlaže radikalnu strategiju zaštite živog svijeta i divljine. On smatra da će biti neophodno da se ljudi povuku sa 50% površina na planeti i da 50% ostave divljim biljkama i životinjama. On je mišljenja kako je  postojeći model zaštite životne sredine nedovoljan i neodrživ jer se se stvaraju tek mala, izolovana područja, poput otoka, u kojima se divlji svijet ne može dovoljno razvijati i koji ne dozvoljavaju slobodnu fluktuaciju gena. To rezultira slabljenjem genofonda populacija datih vrsta i dugorčno vodi ka ekstinkciji vrsta. Kao dobar primjer modela zaštite, Dr Wilson navodi transverzalu Yellowstone - Yukon, koja se neprekidno prostire na preko milion kvadratnih  kilometara i ima dužinu oko 3000 km. Ovo područje predstavlja čitav jedan planinski ekosistem i d

Aplikacija Figure 1 - „Instagram za medicinare“

Slika
Figure 1 screenshot, Izvor: Figure 1 Odnedavno je i u našem regionu dostupna besplatna aplikacija Figure1 , koja omogućava zdravstvenim radnicima da postavljaju i dijele fotografije različitih zdravstvenih stanja te da diskutuju o slučajevima. Aplikacija je prvo bila dostupna samo na području Sjeverne Amerike, ali se pokazala korisnom, te je sada mogu skinuti i svi zainteresovani iz Evrope. Može se naći na AppStore i GooglePlay. Teme su poredene prema specijalnostima ili prema anatomiji, a sama aplikacija predstavlja svojevrsnu interaktivnu medicinsku enciklopediju. Međutim, već u startu su neki eksperti su izrazili bojazan kako bi ova aplikacija mogla narušiti imperativ povjerljivosti između doktora i pacijenta te ugroziti privatnost. Tvorac ove aplikacije je Dr Josh Landy, internista iz Toronta, kojeg interesuju multimedijalni pristupi zdravstvenoj zaštiti . U Figure 1 ne dopuštaju otkrivanje informacija o pacijentu, poput dana rođenja, imena ili lica. Dr Josh Landy k