Bez vozača

Like Steve McQueen

Vozila kojima neće biti potreban vozač se razvijaju brže nego što mi to mislimo i, kako mnogi stručnjaci predviđaju, biće komercijalno dostupna za nekih 5-10 godina. Da, mislim na nešto ovako:

U Ujedinjenom Kraljevstvu, tačnije, ulicama Greenwicha, to će biti demonstrirano, nadamo se, već ovog ljeta. Projekat vrijedan 12 miliona dolara, koji je dio mnogo veće studije testiranja koncepta "driverless cars" je tek jedan od napora koji se čine kako bi se unaprijedio sektor transporta. Svi ti projekti imaju jedan zajednički cilj-smanjenje broja saobraćajnih nesreća. Procjenjuje se da se u svijetu na godišnjem nivou dogodi oko 1.24 miliona saobraćajnih nesreća, a da oko 90% svih saobraćajnih nesreća čine one uzrokovane greškom vozača. 

Znam da će pasionirani ljubitelji četverotočkaša sa prezirom dočekati vijest o automobilima koji ne trebaju vozača, ali ovaj koncept se razvija i postaje sve zanimljiviji mnogim korporacijama. Jedna od prvih korporacija koja se počela zanimati za ovo bio je, pogađate, Google. Ova kompanija je lider u istraživanju i razvoju driverless koncepta još od oktobra 2010. Međutim, potencijalnu dobit su namirisale i kompanije izvan Silikonske doline, te su se priključile talasu inovacija. Mercedes-Bentz je prošli mjesec predstavio svoj F 015 driverless koncept:

Ovakva vozila će koristiti radar kako bi detektovala prepreke na putu, sistem mapiranje okoline te video-kamere da identificiraju objekte poput semafora, trotoara i drugih vozila. Komunikacija između vozila će se odvijati preko V2V ("Vehicle to Vehicle") sistema, a rutu će planirati ugrađeni kompjuter. Google razvija specifične algoritme prema kojima će vozilo reagovati, naročito u slučaju rijetkih događaja, pri čemu pod "rijetkim događajima" podrazumijevaju loptu koja možda doleti sa susjednog igrališta, životinju koja istrči ispred vozila, proklizavanje i sl. Procjenjuje se da će ovakva vozila biti i ekonomičnija te da će se postići uštede u potrošnji goriva do oko 10%. Ipak, iskusni vozači su još skeptični, naročito prema pouzdanosti algoritama koji bi ovim vozilima bili uputstva u slučaju nepredviđenih reakcija.

Jasno je da ovaj koncept zahtijeva i revolucionarnu transformaciju gradova i cesta, ali se niko još ne zamara sa tim problemom. Još uvijek mnoga pitanja vezana za ovakva vozila nisu ni blizu odgovora. Koliko će koštati? Ko je kriv ako dođe do saobraćajne nesreće? Kako će ova tehnologija transformisati gradove? Da li će ljudi prihvatiti ovu novotariju?

Ako se uzme u obzir kako se ova inovacija brzo razvija, na odgovore nećemo dugo čekati. Ili, možda, hoćemo ako mislimo samo na naš region.