Postovi

Prikazuju se postovi od kolovoz, 2016

Biologija mahale

Slika
Savana Jedna od zaprepašćujućih stvari u domaćim udžbenicima Biologije jeste potpuno odsustvo jednog šireg pogleda na svijet. Svijet naših udžbenika je sveden na svijet naše mahale. To znači da će udžbenici dati informacije samo o onome što se može naći u krugu od 50 km oko škole - praktično u krugu vlastite mahale, bez šireg pogleda na svijet. Ukratko - jedan ogroman segment znanja djeca neće dobiti u školi.  Postoji nekoliko setova lekcija koji u našim udžbenicima biologije potpuno odsustvuju, ali ću ja u ovom postu govoriti isključivo o jednoj oblasti, a na taj problem sam i prije upozoravala. Naglašavam "udžbenici biologije" jer, koliko sam uspjela prelistati i koliko znam, ove stvari se spomenu (naravno, prilično suhoparno) u udžbenicima Geografije/Zemljopisa. Sad će neko upitati zašto ja ovdje tako cjepidlačim, ako se to ipak uči, samo na nekom drugom predmetu. Polako, doći ću do toga. Tundra Naša djeca premalo uče o veoma zabavnim stvarima kao

B(r)uka portal

Slika
Izvor:Screenshot Ne može se dovoljno naglasiti diletantizam domaćih medija kada je u pitanju izvještavanje o nauci. Danas je na redu portal Buka. Osim što ustupaju prostor samoproglašenim "znanstvenim novinarima" koji promovišu Davida Ickea, kao što je to onaj veliki nesretnik Krešo Mišak, portal Buka povremeno promoviše i pseudonauku , a, u najnovije vrijeme, i potpune (i opasne) dezinformacije iz svijeta nauke. Naravno, portal Buka će se ograditi od ovoga tako što će reći kako su samo prenijeli vijest sa Index.hr, portala koji također svako malo "lupi". Dakle, ja Buku ponajviše optužujem za širenje dezinformacija, što bi trebalo biti kažnjivo da je imalo pravde, i zato što u redakciji imaju ljude koji nisu skloni kritičkom razmišljanju i odbacivanju trash informacija. Inače, većina naših portala o nauci piše tako što prenesu vijest za nekog desetog portala, bez provjere i racionalnog rasuđivanja. Obično prenesu sa nekog Daily mail, trash portala, jer

Latinski ili naučni/znanstveni naziv?

Slika
Rosa canina L. Binarna nomenklatura (binomijalna nomenklatura, dvojno nazivlje) je sistem imenovanja vrsta koji je izmislio švedski botaničar Carl von  Linné . U osnovi, to je sistem imenovanja analogan našem imenu i prezimenu, gdje je prva riječ naziv roda (recimo, " Rosa" ) i odgovara "prezimenu", a druga riječ je svojevrsni atribut (recimo " canina ") koji bi bio "vlastito ime" vrste.  Mislim da većina vas ovo zna, ali nije bilo na odmet ponoviti. Ono što često primjećujem u medijima, a još češće u spisku sastojaka kozmetičkih proizvoda, jeste pisanje obje riječi velikim početnim slovima, što je nedopustivo i u nauci je ravno tome da napišete "neznam". Nazivi vrsta se pišu u kurzivu , s tim da je prva riječ napisana velikim početnim slovom, a druga malim. Radi se o međunarodnom dogovoru i osnovama pravopisa te to treba poštovati.   Uz naziv vrste se često (ali ne uvijek) pišu još neki podaci: skraćenica imena naučnika

LUCA - "praotac" svih živih bića na Zemlji

Slika
Genetičari su u radu objavljenom u Nature Microbiology istražili genome oko 2000 mikroba kako bi ušli u trag genima od zajedničkog pretka svih živih bića. Zajednički predak se zove LUCA, prema "Last Universal Common Ancestor" i to je hipotetički organizam od kojeg vode porijeklo sva živa bića na Zemlji. Nekima se neće svidjeti da vode porijeklo od nekog LUCA mikroba, ali, prije 4 milijarde godina (doba kada je Zemlja bila stara jedva 500 miliona godina), teško da je šta drugo moglo opstati na Zemlji koja je bila užarena i na kojoj su oceani ključali, a kisika nije bilo ni za lijeka.  Premda su primijenili genetički pristup istraživanjem genoma, osnovni cilj ove studije bilo je saznati nešto više o načinu života, ekologiji i fiziologiji LUCA. Rezultati ukazuju na to da je LUCA bio termofil ("voli toplotu") i anaerob, odnosno da nije koristio oksigen. Sve ovo potkrepljuje tezu da je život nastao negdje oko podvodnih vulkanskih termalnih izvora. Odnosno, ži

Više opcija za blokiranje bola pri porođaju

Slika
Medicina je napredovala, ali čini se da žene koje se porađaju nemaju baš puno koristi od toga i opcije za ublažavanje bola su ostale gotovo iste kao i u vrijeme kada su se porađale naše majke. Recimo, jedna od opcija je tzv. epiduralna koja jedina može blokirati  bol, ali može izazvati i neke komplikacije, poput pada pritiska ili spinalnog bloka. Osim epiduralne analgezije, postoji i niz lijekova koji se mogu dati porodilji kako ne bi nepotrebno trpila bolove, međutim, ako se analgetici daju prekasno, može se desiti da dijete, kad se rodi, bude "uspavano".  To je normalna posljedica prekasnog davanja lijeka ili neočekivano brzog porođaja iza zadnje doze lijeka, ali ne ostavlja nikakve posljedice na dijete. Međutim, upotreba epiduralne anestezije traži konstantan nadzor porodilje, za koji često nema ni osoblja ni vremena.  Anestetici u epiduralnoj mogu dovesti  i do usporenog rada srca djeteta, a ako dođe do pada pritiska majke, to može dovesti i do smanjenja proto

Novi antibiotik - iz nosa?

Slika
Jedan od medicinskih najvažnijih patogena jeste Staphylococcus aureus , zlatni stafilokok, pogotovo u formi antibiotik-rezistentne MRSA. Ova bakterija se može naći na koži i sluzokoži ljudi, često ne izaziva probleme, ali, u nekim slučajevima dovodi do stanja opasnih po život. Naučnici sa njemačkog univerziteta u T ü bingenu, Bernhard Krismer i Andreas Peschel, pokušali su shvatiti zašto neke osobe u svom nosu imaju ovog patogena, a neke ne. Zapravo, izgleda da svaka treća osoba, grubo rečeno ima S. aureus . Međutim, zašto oko 60% ispitanika nema ovu bakteriju? Zapravo, unutrašnjost nosa i nije pogodna za razvoj bakterija - sredina je slana i nema previše nutritienata, kao, recimo, na koži. Zato je došlo do kompeticije u kojoj su neke bakterije potisnule druge.  Recimo, jedna druga bakterija iz istog roda, S. lugdunensis sprječava rast S.aureus . Ova bakterija proizvodi antibiotik, kojeg su naučnici izolovali i sintetisala te ga nazvali lugdunin . U uslovima in vitro

Biljke primorja

Slika
 by me Biljni svijet uz more još manje poznajemo. Ne obraćamo previše pažnje na tamo neka bića koja se ne kreću, biljka k'o biljka. Naravno, većini je draže kada je u blizini  plaže kakva borova šuma. Kada kažem "biljni svijet uz more" podrazumijevam one biljke koje rastu u zoni mlatanja valova (tehnički, naučni termin za zonu kopna u koju udaraju talasi, a koja biva potopljena u toku plime) ali i biljke koje uopšte rastu u primorskim krajevima. Znate - to su sve one biljke sa kožastim listovima, koji kao da su presvučeni nekom voskastom tvari, a koje vrlo često jako dobro mirišu, poput lovora ili četinari. Također, gotovo po pravilu, te biljke, čak i ako nisu četinari, budu zimzelene. Na ovu činjenicu naročito skrećem pažnju, jer se po kontinentalnim školama obično uči da su samo jela, smreka i bor zimzelene vrste, mediteranske vrste biljaka se gotovo i ne uče, a i onda kada ih se spomene, dođe učiteljica i kaže da je to greška u udžbeniku što piše da je h