Novi antibiotik - iz nosa?

Jedan od medicinskih najvažnijih patogena jeste Staphylococcus aureus, zlatni stafilokok, pogotovo u formi antibiotik-rezistentne MRSA. Ova bakterija se može naći na koži i sluzokoži ljudi, često ne izaziva probleme, ali, u nekim slučajevima dovodi do stanja opasnih po život. Naučnici sa njemačkog univerziteta u Tübingenu, Bernhard Krismer i Andreas Peschel, pokušali su shvatiti zašto neke osobe u svom nosu imaju ovog patogena, a neke ne. Zapravo, izgleda da svaka treća osoba, grubo rečeno ima S. aureus. Međutim, zašto oko 60% ispitanika nema ovu bakteriju?

Zapravo, unutrašnjost nosa i nije pogodna za razvoj bakterija - sredina je slana i nema previše nutritienata, kao, recimo, na koži. Zato je došlo do kompeticije u kojoj su neke bakterije potisnule druge. 

Recimo, jedna druga bakterija iz istog roda, S. lugdunensis sprječava rast S.aureus. Ova bakterija proizvodi antibiotik, kojeg su naučnici izolovali i sintetisala te ga nazvali lugdunin. U uslovima in vitro, u petrijevki, lugdunin je inhibirao rast kolonija S.aureus, a primijenjen na kožu miševa inficiranih sa S. aureus, lugdunin je reducirao, a u nekim slučajevima, i izliječio infekciju.

Rad o potencijalnom novom antibiotiku iz komensalne vrste bakterija objavljen je u Nature, 28. jula 2016. 

Još nije jasan mehanizam kojim lugdunin djeluje na S. aureus, ali je utvrđeno da ova bakterija ni nakon 30 dana izlaganja lugduninu nije razvila rezistenciju. Naučnici su čak analizirali uzorke 187 hospitalizovanih pacijenata - većina, ako 60% bolesnika su imali S.aureus, njih oko 17% S. lugdunensis, a samo jedan pacijent je imao obje vrste bakterija, što sugerira da tamo gdje ima S. lugdunensis u većini slučajeva neće biti S. aureus. 

Sam S. lugdunensis je također patogen, ali sintetički ludgunin bi mogao postati alternativni antibiotik. Bilo bi sjajno kada bi se pokazalo kako bakterije ne razvijaju rezistenciju na lugdunin, ali prošlost je pokazala kako je to obično tek samo san.