Quantum of Science

Nanočestice koje usporavaju ili ubrzavaju ritam kardiomiocita, izvor: Nature Communications Već sam pisala o nanočesticama koje emituju svjetlost određene talasne dužine i koje bi mogle imati primjenu u određenim terapijama. Fluorescentne nanočestice se mogu se napraviti tako da emitiraju ili crveno ili zeleno svjetlo - i na taj način kontrolišu ritmičko kucanje stanica srčanog mišića. Fluorescentni materijali odaju fotone nakon što ih pobude fotoni iz nekog vanjskog izvora. Obično je emitirana svjetlost niže energije od svjetlosti koja ju je pobudila, ali tvari nazvane pretvarajućim fluorescentnim materijalima emituju fotone veće energije od onih koji ih pobude. Međutim, pokazalo se da je takve materijale teško napraviti. Yong Zhang sa Nacionalnog univerziteta u Singapuru i njegove kolege izumili su nanočestica koje emitiraju ili crveno ili zeleno svjetlo, ovisno o talasnoj dužini infracrvenog zračenja koje ih pobudi. Rad je objavljen u Nature Communications pod...

Šta bi bilo kad bi bilo...kada bi miševi, poput Predatora imali vid sposoban za detekciju infracrvenih talasa i tog dijela EM spektra? Et v oilà    upravo to sada mogu! Naučnici su miševima dali nanočestice koje konvertuju IR dio elektromagnetnog spektra u vidljivu svjetlost i ovi miševi vide u mraku. Rad o ovome objavljen je 28. februara 2019. u časopisu Cell pod naslovom " Mammalian Near-Infrared Image Vision through Injectable and Self-Powered Retinal Nanoantennae ".  Podsjetimo se da ni ljudi ni miševi ne mogu vidjeti infracrveni dio spektra - onaj koji ima frekvencije niže od crvene vidljive svjetlosti, tj. talasne dužine veće od 700 nm (IR dio spektra se nalazi između 700nm i 1mm). Životinje koje mogu vidjeti infracrveno zračenje su zmije, neke ribe i žabe, ali i komarci.  Konvertirajuće nanočestice Tian Xue, neuronaučnik sa Univerziteta nauke i tehnologije u Kini u Hefeiju, i njegove kolege razvili su nanočestice koje pretvaraju in...