Postovi

Prikazuju se postovi od kolovoz, 2019

Rachel Carson (1907. – 1964.): ne čuje se pjesma ptica

Slika
Piše: Jelena Kalinić Rachel Carson je američka naučnica i naučni pisac, možda jedna od ponajboljih naučnih pisaca svih vremena. Upozorila je na problematiku pogrešne i prekomjerne upotrebe hemijskih sredstava za zaštitu usjeva i reperkusije toga na ravnotežu ekosistema i naše živote.  Kada pišete o nauci, morate baratati sa suhoparnim podacima, činjenicama, ozbiljnošću problema, a sve to ipak nekako načiniti ljudskim, pitkim, čitljivim. Upravo je to uspjela Rachel Carson, zahvaljujući svom znanju, entuzijazmu, razumijevanju problema i sposobnošću da misli iskomunicira na način prihvatljiv širokoj publici.  Kada pomislimo na Rachel Carson, svako ko je čitao njena djela, poput Under the Sea Wind ( Pod morskim vjetrom ) ili, još poznatiju  Silent Spring (Nijemo   proljeće ), ne može a da se ne zapita kako neko istovremeno može biti i tako dobar naučnik, ali i vrstan pisac te aktivist i lobista. Jer Rachel je bila upravo to: bavila se marinskom biologijom i ekologijom, a u svoj

Uništavanje biodiverziteta

Slika
Nedavno, svijet je obišao jedan ganutljiv, tragičan video-klip: orangutan se približava buldožeru koji ruši drveće i napada mašinu. Akt stvorenja za koje obično smatramo da nema razum i razmišljanje, bar ne onakve kakve imaju ljudi, pokazao je da u njemu ima više razuma i mogućnosti da shvati šta se događa nego što to mi, kao vrsta, možemo. Ovaj video je postao viralan nekoliko dana prije nego što će biti publikovan Izvještaj o stanju biodiverziteta Zemlje, koji donosi nimalo ohrabrujuće podatke. Izvještaj Ujedinjenih nacija na oko 1800 strana, produkt rada preko 400 naučnika, koji sumira oko 15 000 naučnih radova, pokazao je nemile i pesimistične podatke kako je oko milion biljnih i životinjskih vrsta na našoj planeti ugroženo ponajviše usljed ljudske aktivnosti. Međuvladina grupa, Intergovernmental Science-Policy Platform on Biodiversity and Ecosystem Services (IPBES), koja je radila na izradi ovog dokumenta, upozorila je da ovi podaci govore kako moramo uraditi drastičn

Hvaranin koji je začeo forenziku: Juan Vucetich

Slika
Ime Juan Vucetich van Hrvatske i Argentine nije jako zvučno. Ako niste iz Hrvatske ili Argentine, vjerovatno vam ime nije "u uhu". Međutim, ovaj rođeni Hvaranin, Ivan Vučetić, jedan je od pionira korištenja otisaka prstiju u policiji. Vučetić je rođen 20. jula 1858. godine u mjestu Hvar, 1882. je emigrirao u Argentinu, u prvom talasu emigracije iz Dalmacije u Ameriku. U njegovo doba već je bilo dokazano da su šare na jagodicama prstiju - dermatoglifi - različite kod različitih ljudi. To je već pokazao češki anatom  Jan Evangelista Purkyně (sjetite se Purkinjeovih stanica), koji je i identificirao glavne uzorke dermatoglifa. Onda će 1840. jedan doktor Robert Blake Overton, sugerirati da se jedinstvenost ovih šara može koristiti kao način identifikacije te je napisao pismo Scotland Yardu da provjere otiske prstiju u slučaju ubistva lorda Williama Russella. 1853. njemački anatom Georg von Meissner je proučavao fiziologiju i anatomiju kože te je još više ist

Naučnici pozivaju na zaštitu rijeka Balkana od mini-hidrocentrala

Slika
Grupa od troje naučnika je nedavno, u pismu za magazin Nature , upozorila na opasnost od mallih brana na rijekama i apelovala na očuvanje rijeka - naročito onih na Balkanu, koje još nisu oštećene ovim zahvatima na toku. Carlos Garcia de Leaniz, sa Swansea University u Ujedinjenom Kraljevstvu, Arjan Berkhuysen iz World Fish Migration Foundation u Holandije te Barbara Belletti sa  Politecnico  di  Milano upozoravaju da su oni otkrili čak 23 618 ovakvih brana u Velikoj Britaniji, a u samoj Evropi nevjerovatnih preko 415 000 barijera od kojih su 85% male konstrukcije.  Male brane tj. male/mini hidroelektrane su one  do 10MW snage, mada se definicija razlikuje u različitim dijelovima svijeta. Manje rijeke se pregrađuju i fragmentiraju, a posljedica izgradnje ovakvih brane je poremećaj toka rijeka, sprječavanje migracija i kretanja riba, ali čak i toga da lokalno stanovništvo ostaje bez vode.  Na prvi pogled, mini-hidrocentrale izgledaju kao dobra, ekološka alternativa t

Sabljozubi tigrovi izumrli - jer su bili probirači?

Slika
Zašto su izumrli sabljozubi tigrovi? Izgleda zato što su bili probirači.  Smilodon fatalis je naučni naziv za samo jednu od velikog broja sabljozubih izumrlih Felidae, ali vjerovatno i najpoznatiju. Ova vrsta i neki njeni srodnici su bili široko rasprostranjeni od epohe eocena do pleistocena, i postojali su na Zemlji čak 42 miliona godina, sve do prije 11 000 godina. U Wikipedia ćete naći kako su se hranili bizonima, slonovima i nosorozima, ali nova analiza mijenja tu sliku i zaključak je da su se hranili jelenima te tapirima koji su stanovali u šumama. Zapravo, izgleda da su ove mačke živjele više u šumama, možda sličnije kao današnji risovi, kuguari i divlje mačke, nego što su bili stanovnici otvorenih prostora, kao današnji lavovi.  Prema radu objavljenom u Current Biology , nisu bili baš fleksibilni što se ishrane tiče, za razliku od, primjerice, kojota, koji ima širi meni i preživjeli su do dana današnjeg.  Analiza fosila sa lokaliteta La Brea u Kalifornij

Mikrobiom otkriva nove proteine

Slika
Istraživanje ljudskog mikrobioma donosi i neočekivane rezultate - jedna takva analiza velikih razmjera je otkrila bogatstvo novih i potencijalno korisnih bakterijskih proteina. Biološka ispitivanja često previđaju "male" proteine od 50 ili manje aminokiselina. Da bi ispitali ovo neistraženo područje, Ami Bhatt sa Univerziteta Stanford  i njene kolege koristili su kompjuterske alate za identifikaciju malih proteina koje mikrobi stvaraju na ljudskoj koži, u vagini, crijevima i ustima. Naučnici su otkrili više od 400 000 molekula koje su pripadale u otprilike 4.500 "porodica" tj. grupa.  Manje od 5% ovih proteina je prethodno  identifikovano.  Smatra se da bi oko 30% ovih novootkrivenih malih proteina imalo ulogu u komunikaciji i signaliranju između stanica. Drugi su esencijalni za funkciju stanica. Zanimljivo je da nekih od ovih proteina ima u obilju, ali ipak nikada prije nisu registrovani, nekako su "bježali". Također, ovdje ima

Nova forma ugljika: prvi prsten od čistog ugljika

Slika
Ugljik dolazi u nekoliko formi - dvije najpoznatije su grafit i dijamant. Zatim, tu je i grafen, jedini 2D materijal, te bakminsterfuleren, C 60 , koji podsjeća na fudbalsku loptu. 2015. godine naučnici su stvorili i Q-ugljik , alotropsku varijantu koja je tvrđa čak i od dijamanta. Nije da svaki dan naučnici otkrivaju ili stvaraju nove forme ugljika i rearanžiraju atome ovog elementa kako bi stvorili materijale novih svojstva.  I upravo je to učinjeno 2019. sudeći po radu objavljenom 15. avgusta 2019. u magazinu Science, naslova " An sp-hybridized molecular carbon allotrope, cyclo[18]carbon ". U radu su učestvovali naučnici sa IBM Research  Zürich te hemičari sa Odsjeka za hemiju pri Univerzitetu Oxford ,predvođeni fizičarkom Katharinom Kaiser sa IBM-ove istraživačke jedinice. Nova forma je prsten od 18 atoma ugljika, bez ikakvih drugih elemenata, kao što je to u ugljikovodicima. Ovo je najmanji stabilni prsten sačinjen samo od atoma ugljika i molekulu su nazv

Gigantski papagaj

Slika
Rekonstrukcija izgleda Heracles inexpetatus, courtesy of Brian Choo/Flinders University Nekada je na Zemlji bilo mega-pingvina , poput  Crossvallia waiparensis i  Kumimanu biceae,  a prema zaključima paleontologa, i mega -papagaja. Naučni tim sa australijskog univerziteta Fliders u Adelaidu, predvođen paleontologom Trevorom Worthyjem, analizirao je fosilizirane ostatke kostiju noge, koji su otkriveni na Novom Zelandu. Zaključak: kosti su pripadale izumrlom papagaju, čija je visina bila oko 1m, a masa oko 7 kg. Tako velika ptica vjerovatno nije mogla letjeti.  Rad o ovom zaključku objavljen je u Biology Letters , pod naslovom " Evidence for a giant parrot from the Early Miocene of New Zealand ". Poređenje vrane, čovjeka i Heracles inexpetatus, courtesy of  Paul Scofield/Canterbury Museum Papagaj, nazvan Heracles inexpectatus ,prema junaku iz grčke mitologije, bio je dvostruko veći od najtežeg živućeg papagaja, novozelandskog kakapoa,  Strigops

Naša svakodnevica i istraživanje svemira: NASA spinoffs

Slika
Ove godine smo obilježili 50 godina od čuvenog slijetanja misije Apollo 11 na Mjesec. Istovremeno živimo u eri kada se ljudi pitaju da li su skupi projekti NASA i drugih svemirskih agencija zaista potrebni i da li je bolje preusmjeriti ta sredstva u neku drugu namjenu. Ipak, postoje stvari koje je NASA razvila za svoje projekte, a koje će u nekom obliku i možda sa malo izmijenjenim načinom upotrebe, postati prilično bitan dio života „malog čovjeka“. Zaista kada je Neil Armstrong rekao „ovo je mali korak za čovjeka, a veliki za čovječanstvo“, ispalo je upravo tako – naša vrsta je iskoristila NASA-ina istraživanja i inkorporirala ove patente tako vješto, da smo zaboravili da su nastali usljed potrebe osvajanja svemira, i da su u te projekte uložene milijarde. Prije lansiranja apolla 11, skupine od nekoliko hiljada ljudi, predvođene borcem za ljudska prava, Ralphom Abernathyjem, protestvovale su protiv izdvajanja za NASA sa ovakvim transparentima: Ralph Abernathy protestuje p