Postovi

Prikazuju se postovi od kolovoz, 2019

Hvaranin koji je začeo forenziku: Juan Vucetich

Slika
Ime Juan Vucetich van Hrvatske i Argentine nije jako zvučno. Ako niste iz Hrvatske ili Argentine, vjerovatno vam ime nije "u uhu". Međutim, ovaj rođeni Hvaranin, Ivan Vučetić, jedan je od pionira korištenja otisaka prstiju u policiji. Vučetić je rođen 20. jula 1858. godine u mjestu Hvar, 1882. je emigrirao u Argentinu, u prvom talasu emigracije iz Dalmacije u Ameriku. U njegovo doba već je bilo dokazano da su šare na jagodicama prstiju - dermatoglifi - različite kod različitih ljudi. To je već pokazao češki anatom  Jan Evangelista Purkyně (sjetite se Purkinjeovih stanica), koji je i identificirao glavne uzorke dermatoglifa. Onda će 1840. jedan doktor Robert Blake Overton, sugerirati da se jedinstvenost ovih šara može koristiti kao način identifikacije te je napisao pismo Scotland Yardu da provjere otiske prstiju u slučaju ubistva lorda Williama Russella. 1853. njemački anatom Georg von Meissner je proučavao fiziologiju i anatomiju kože te je još više ist...

Naučnici pozivaju na zaštitu rijeka Balkana od mini-hidrocentrala

Slika
Grupa od troje naučnika je nedavno, u pismu za magazin Nature , upozorila na opasnost od mallih brana na rijekama i apelovala na očuvanje rijeka - naročito onih na Balkanu, koje još nisu oštećene ovim zahvatima na toku. Carlos Garcia de Leaniz, sa Swansea University u Ujedinjenom Kraljevstvu, Arjan Berkhuysen iz World Fish Migration Foundation u Holandije te Barbara Belletti sa  Politecnico  di  Milano upozoravaju da su oni otkrili čak 23 618 ovakvih brana u Velikoj Britaniji, a u samoj Evropi nevjerovatnih preko 415 000 barijera od kojih su 85% male konstrukcije.  Male brane tj. male/mini hidroelektrane su one  do 10MW snage, mada se definicija razlikuje u različitim dijelovima svijeta. Manje rijeke se pregrađuju i fragmentiraju, a posljedica izgradnje ovakvih brane je poremećaj toka rijeka, sprječavanje migracija i kretanja riba, ali čak i toga da lokalno stanovništvo ostaje bez vode.  Na prvi pogled, mini-hidrocentrale izgledaju kao ...

Sabljozubi tigrovi izumrli - jer su bili probirači?

Slika
Zašto su izumrli sabljozubi tigrovi? Izgleda zato što su bili probirači.  Smilodon fatalis je naučni naziv za samo jednu od velikog broja sabljozubih izumrlih Felidae, ali vjerovatno i najpoznatiju. Ova vrsta i neki njeni srodnici su bili široko rasprostranjeni od epohe eocena do pleistocena, i postojali su na Zemlji čak 42 miliona godina, sve do prije 11 000 godina. U Wikipedia ćete naći kako su se hranili bizonima, slonovima i nosorozima, ali nova analiza mijenja tu sliku i zaključak je da su se hranili jelenima te tapirima koji su stanovali u šumama. Zapravo, izgleda da su ove mačke živjele više u šumama, možda sličnije kao današnji risovi, kuguari i divlje mačke, nego što su bili stanovnici otvorenih prostora, kao današnji lavovi.  Prema radu objavljenom u Current Biology , nisu bili baš fleksibilni što se ishrane tiče, za razliku od, primjerice, kojota, koji ima širi meni i preživjeli su do dana današnjeg.  Analiza fosila sa lokaliteta La Bre...

Mikrobiom otkriva nove proteine

Slika
Istraživanje ljudskog mikrobioma donosi i neočekivane rezultate - jedna takva analiza velikih razmjera je otkrila bogatstvo novih i potencijalno korisnih bakterijskih proteina. Biološka ispitivanja često previđaju "male" proteine od 50 ili manje aminokiselina. Da bi ispitali ovo neistraženo područje, Ami Bhatt sa Univerziteta Stanford  i njene kolege koristili su kompjuterske alate za identifikaciju malih proteina koje mikrobi stvaraju na ljudskoj koži, u vagini, crijevima i ustima. Naučnici su otkrili više od 400 000 molekula koje su pripadale u otprilike 4.500 "porodica" tj. grupa.  Manje od 5% ovih proteina je prethodno  identifikovano.  Smatra se da bi oko 30% ovih novootkrivenih malih proteina imalo ulogu u komunikaciji i signaliranju između stanica. Drugi su esencijalni za funkciju stanica. Zanimljivo je da nekih od ovih proteina ima u obilju, ali ipak nikada prije nisu registrovani, nekako su "bježali". Također, ovdje ima...

Nova forma ugljika: prvi prsten od čistog ugljika

Slika
Ugljik dolazi u nekoliko formi - dvije najpoznatije su grafit i dijamant. Zatim, tu je i grafen, jedini 2D materijal, te bakminsterfuleren, C 60 , koji podsjeća na fudbalsku loptu. 2015. godine naučnici su stvorili i Q-ugljik , alotropsku varijantu koja je tvrđa čak i od dijamanta. Nije da svaki dan naučnici otkrivaju ili stvaraju nove forme ugljika i rearanžiraju atome ovog elementa kako bi stvorili materijale novih svojstva.  I upravo je to učinjeno 2019. sudeći po radu objavljenom 15. avgusta 2019. u magazinu Science, naslova " An sp-hybridized molecular carbon allotrope, cyclo[18]carbon ". U radu su učestvovali naučnici sa IBM Research  Zürich te hemičari sa Odsjeka za hemiju pri Univerzitetu Oxford ,predvođeni fizičarkom Katharinom Kaiser sa IBM-ove istraživačke jedinice. Nova forma je prsten od 18 atoma ugljika, bez ikakvih drugih elemenata, kao što je to u ugljikovodicima. Ovo je najmanji stabilni prsten sačinjen samo od atoma ugljika i molekulu su nazv...

Gigantski papagaj

Slika
Rekonstrukcija izgleda Heracles inexpetatus, courtesy of Brian Choo/Flinders University Nekada je na Zemlji bilo mega-pingvina , poput  Crossvallia waiparensis i  Kumimanu biceae,  a prema zaključima paleontologa, i mega -papagaja. Naučni tim sa australijskog univerziteta Fliders u Adelaidu, predvođen paleontologom Trevorom Worthyjem, analizirao je fosilizirane ostatke kostiju noge, koji su otkriveni na Novom Zelandu. Zaključak: kosti su pripadale izumrlom papagaju, čija je visina bila oko 1m, a masa oko 7 kg. Tako velika ptica vjerovatno nije mogla letjeti.  Rad o ovom zaključku objavljen je u Biology Letters , pod naslovom " Evidence for a giant parrot from the Early Miocene of New Zealand ". Poređenje vrane, čovjeka i Heracles inexpetatus, courtesy of  Paul Scofield/Canterbury Museum Papagaj, nazvan Heracles inexpectatus ,prema junaku iz grčke mitologije, bio je dvostruko veći od najtežeg živućeg papagaja, novozelandskog kakap...

Naša svakodnevica i istraživanje svemira: NASA spinoffs

Slika
2019. smo obilježili 50 godina od čuvenog slijetanja misije Apollo 11 na Mjesec. Istovremeno živimo u eri kada se ljudi pitaju da li su skupi projekti NASA i drugih svemirskih agencija zaista potrebni i da li je bolje preusmjeriti ta sredstva u neku drugu namjenu. Ipak, postoje stvari koje je NASA razvila za svoje projekte, a koje će u nekom obliku i možda sa malo izmijenjenim načinom upotrebe, postati prilično bitan dio života „malog čovjeka“. Zaista kada je Neil Armstrong rekao „ovo je mali korak za čovjeka, a veliki za čovječanstvo“, ispalo je upravo tako – naša vrsta je iskoristila NASA-ina istraživanja i inkorporirala ove patente tako vješto, da smo zaboravili da su nastali usljed potrebe osvajanja svemira, i da su u te projekte uložene milijarde. Prije lansiranja apolla 11, skupine od nekoliko hiljada ljudi, predvođene borcem za ljudska prava, Ralphom Abernathyjem, protestvovale su protiv izdvajanja za NASA sa ovakvim transparentima: Ralph Abernathy protestuje protiv...

Kako ne poboljšavati obrazovanje? Primjer viralnog videa sa FB

Slika
Privučeni konceptom upotrebe modernih tehnologija u obrazovanju, a smoreni i razočarani u tradicionalne metode podučavanja prisutne u našem regionu, skloni smo "poletjeti" za bilo kojim primjernom koji se pojavi na internetu, a tiče se upravo toga. Interaktivne lekcije, mobilne  aplikacije i igrice, explanatory animirani videi (preporuke kanala su It's Okay to be Smart , In a Nutshell , Ted-Ed , Veritasium i naravno, QoS kanal ), proširena stvarnost i virtuelna realnost, virtualne ure po muzejima - zaista sve je to divno i predstavlja novu eru obrazovanja...osim ako nije pogrešno.  Nedavno sa na FB stranici Quantum of Science podijelila jedan video koji je hvaljen kao primjer upotrebe proširene stvarnosti u obrazovanju (" Great example of augmented reality in education..." piše ispod videa). Video možete pogledati na linku ovdje   sa stranice E-space. Potom sam pozvala fanove QoS da kažu šta sve nije ok u tom videu. U ovom videu faktički ništa ni...

Nova, efikasnija inačica CRISPR tehnologije editovanja gena

Slika
Naučnici sa Švicarskog federalnog instituta za tehnologiju u  Zürichu   ( ETH  Zürich) uspjeli su poboljšati CRISPR tehnologiju editovanja gena tako da se pomoću nje istovremeno mogu editovati desetine, pa čak i stotine gena.  Rad je objavljen 12. avgusta 2019. u  Nature Methods  pod naslovom " Multiplexed genome engineering by Cas12a and CRISPR arrays encoded on single transcripts ". CRISPR-Cas 9 je, sama po sebi revolucionarna tehnika kojom još učimo vladati i mogla bi biti sredstvo liječenja nekih nasljednih bolesti i poremećaja. Mnogo puta sam pisala o njoj, a osnovne informacije o tome šta možete naći ovdje .  CRISPR-Cas metoda zahtijeva enzim poznat kao Cas i malu RNK molekulu. Sekvenca  nukleobaza služi kao "adresa", usmjeravajući enzim sa najvećom preciznošću na njegovu "metu" u genomu - tj. na određeno mjestu u hromosomima.  Najjednostavnije, to je sistem "makaza"-enzima i sekvenci-vodiča nukleinskih kisel...

Mini-tumori i stanice imunološkog odgovora

Slika
Već neko vrijeme znamo da naučnici stvaraju mini-organe kako bi pručavali odrešene funkcije tkiva i ponašanje specijaliziranih stanice te puteve stanične signalizacije. Ovi mini-organi nisu savršeni modeli, ali omogućuju više toga nego jedan sloj stanica u kulturi in-vitro. Međutim, ne moraju se uzgajati samo mini-organi. u radu u časopisu Cell pod nazivom " Organoid Modeling of the Tumor Immune Microenvironment " naučnici su uzgojili mini-tumore. O čemu se radi i zašto je to urađeno? Naučnici sa Stanford Univerziteta u Kaliforniji su stvorili 3D model tumora da bi proučavali kako susjedne stanice utiču na stanice tumora, naročito kako stanice imunološkog sistema utiču na tumor. Tumore su uzgojili od tumora pacijenata i pri tome su uspjeli sačuvati većinu originalne arhitekture ovog "poludjelog" tkiva, uključujući i stanice imunog odgovora koje su se tu nalazile. "Mini-tumori" su uzgojeni od nekih 100-tinak tumora, uključujući tumore...

Ajkule koje sijaju u mraku

Slika
Cephaloscyllium ventriosum,  Source: Wikipedia, by Sparks, J. S.; Schelly, R. C.; Smith, W. L.; Davis, M. P.; Tchernov, D.; Pieribone, V. A.; Gruber, D. F.  Šta radite kada se nalazite u mraku? Pa, naravno, sijate u mraku! Dosta bića koja žive na velikim dubinama mora i oceana imaju osobinu da sijaju u mraku, koristeći se različitim formulacijama bioluminiscencije (kad smo kod bioluminiscencije, preporučujem dokumentarac Davida  Attenborougha o ovom fenomenu). Iako niz riba ima ovu sposobnost, do sada nismo znali da postoje i ajkule koje svijetle u mraku. Međutim, one svijetle malo drugačije. Ajkula, naučnog naziva  Cephaloscyllium ventriosum, naseljava obalu Pacifika od Kalifornije do juga Meksika, a 2014. je primijećeno kako ona posjeduje sposobnost bioluminscencije koja nije vidljiva čovjeku golim okom. Ipak, nije se znao mehanizam ove pojava, sve do nedavno.  Kada su naučnici uzeli uzorak kože ove životinje i ekstrahirali ga, zaključil...

Kako su mjehurići doprinijeli razvoju života na Zemlji

Slika
Znamo za tu čitavu priču o "prasupi", o molekulama koje su bile prekursori života nastale nekada davno, davno prije nekoliko milijardi godina, dok je Zemlja još bila uzavrela lopta. Međutim, kako su se ove organske molekule usložnile, kako su formirale visokouređene strukture, koje postoje i u najprostijim česticama, poput virusa i organizmima poput bakterija? Ova "supa" se morala prvo organizovati u proteine i molekule nukleinskih kiselina, koji su se potom organizirali u više strukture, u membrane, te napokon u organizme. Izgleda da su tu čaroliju pomogli mjehurići. Sitni mjehurići gasa koji i danas izlaze iz hidrotermalnih izvora mogli su pomoći da se nametne red rastavljenim molekulama koje su tvorile prekursore života, a što je bio neophodan korak da se život na Zemlji razvija. Želeći razumjeti da li je ovo moguće, Dieter Braun sa Univerizeta Ludwig-Maximilians u Münchenu i kolege ispitali su mogu li se biološke molekule koncentrisati na površ...

Koje su vježbe efikasne ako ste genetički skloni debljanju? Tajvanska studija nudi neočekivane zaključke

Slika
Sklonost pretilosti ima genetičku pozadinu, ali je već odavno jasno kako se na tu sklonost može prilično utjecati kako prehrambenim navikama, tako i fizičkom aktivnošću. Međutim, koje su vježbe najpodesnije? Čak i ljudi sa genetičkom sklonošću pretilosti, ovo stanje (po nekima bolest) mogu kontrolisati trčanjem, šetnjom ili penjanjem po planinama. To je zaključak  istraživanja na više od 18.000 stanovnika Tajvana, objavljenog nedavno u PLoS Genetics pod nazivom " Performing different kinds of physical exercise differentially attenuates the genetic effects on obesity measures: Evidence from 18,424 Taiwan Biobank participants ".  Ali, plivanje i vožnja biciklom možda nisu baš pravi izbor tj. nisu uspješni u ublažavanju tog genetičkog rizika. Godinama su istraživači naglašavali važnost redovitog vježbanja u borbi protiv genetičke predispozicije za pretilost. Da bi otkrili koje vrste vježbanja najefikasnije amortiziraju genetički efekat,  Wan-Yu Lin i Po-Hsiu...