Hvaranin koji je začeo forenziku: Juan Vucetich

Ime Juan Vucetich van Hrvatske i Argentine nije jako zvučno. Ako niste iz Hrvatske ili Argentine, vjerovatno vam ime nije "u uhu". Međutim, ovaj rođeni Hvaranin, Ivan Vučetić, jedan je od pionira korištenja otisaka prstiju u policiji.

Vučetić je rođen 20. jula 1858. godine u mjestu Hvar, 1882. je emigrirao u Argentinu, u prvom talasu emigracije iz Dalmacije u Ameriku.

U njegovo doba već je bilo dokazano da su šare na jagodicama prstiju - dermatoglifi - različite kod različitih ljudi. To je već pokazao češki anatom Jan Evangelista Purkyně (sjetite se Purkinjeovih stanica), koji je i identificirao glavne uzorke dermatoglifa. Onda će 1840. jedan doktor Robert Blake Overton, sugerirati da se jedinstvenost ovih šara može koristiti kao način identifikacije te je napisao pismo Scotland Yardu da provjere otiske prstiju u slučaju ubistva lorda Williama Russella.

1853. njemački anatom Georg von Meissner je proučavao fiziologiju i anatomiju kože te je još više istražio otiske prstiju, a 1858. Sir William James Herschel je prvi koji je upotrijebio otiske prstiju kao način identifikacije na dokumentima - to je bio onaj čuveni "potpis" prstom.

Ipak, ideja Roberta Blake Overtona dugo nije zaživjela, sve dok 1891. Juan Vucetich nije, inspirisan istraživanjima otisaka prstiju koja je uradio britanski viktorijanski  učenjak Francis Galton, započeo daktiloskopiju i korištenje ovih otisaka u policijskim istragama i identifikaciji.  Inače, Galton je bio vrsta statističar, matematičar, antropolog, pronačazač i geograf, ali, nažalost i otac eugenike te sam termin eugenika i dolazi od Galtona. 

Galton je izračunao vjerovatnoću da dvije osobe imaju isti uzoraka otisaka prstiju te produbio klasifikaciju uzoraka koju je započeo Purkinje. Vjerovatnoća da dvije osobe imaju jednake te uzorke tako je mala da je Vucetich smatrao kako se ova osobina može koristiti za identifikaciju.

1892. Vucetich je riješio jedan zamršen slučaj koristeći se metodom uzimanja i poređenja otisaka prstiju. Dokazao je kako je izvjesna Francisca Rojas ubila dvoje dvoje djece, zatim sebi prerezala vrat da bi sve prikazala kao napad izvana. Krvavi tragovi su pokazali da je ona počinilac zločina. 

Ubrzo argentinska policija prihvata Vučetićevu metodu identifikacije, a sam Ivan je nešto prije postao i direktor Centra za daktiloskopiju u Buenos Airesu. Upravo je on smislio i opremu za uzimanje i arhiviranje otisaka prstiju, te drvenu spravu, tzv. daktilonom s deset otvora za prste lijeve i desne ruke, u koji se umetao osobni karton zvan “ficha”.

Argentina je zapravo prva zemlja koja je počela izdavati neku vrstu internih pasoša sa otiscima prstiju kao identifikacionim sredstvom. Danas pri vađenju lične karte i pasoša dajemo otiske prstiju.

 

1904. je izdao knjigu  -Dactiloscopía Comparada  - "Komparativna daktiloskopija" i nakon toga je dosta putovao po svijetu, držeći predavanja o svojoj metodi. 1913. je u sklopu svoje svjetske turneje posjetio i rodni Hvar. Tom je prilikom i opštini Hvar darovao jedan primjerak Dactiloscopia comparada s posvetom "S dužnim poštovanjem općini moje ljubljene domovine". 

U Zagrebu postoji Centar za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić".