Quantum of Science

U stomaku uginulog kita je u martu 2019. pronađeno oko 40 kg plastike, ponajviše ambalaže i plastičnih kesa. Kitovi i veće ribe vjerovatno zamijene te kese za hranu, onda im se ta plastika akumulira u digestivnom sistemu i ubije ih.  Procjena UN je da godišnje oko 8 miliona tona plastike završi u svjetskim morima i oceanima, a ova plastika još jedan izvor stvaranje mikroplastike koja se mogu naći u živim organizmima. Dio ove plastike tone u vodu, a dio, veličine Aljaske, pluta po morima i oceanima i predstavlja sve veću prijetnju po živi svijet  (iz videa: Mikroplastika ).  Međutim, plastika nije ravnomjerno distribuirana u svjetskim morima - vjetar i morske struje imaju velikog utjecaja na to gdje će se plastika akumulirati. Victor Onink  i njegove kolege sa Univerziteta u Utrechtu koristili su model oceanskih struja kako bi istražili koji fizički procesi kontrolišu nakupljanje plastičnih čestica u "krpe smeća" u oceanima. To su mjesta gdje se sm...

Mora i oceani su zagađeni. Zapravo, zagađeniji su nego što mi smijemo otvoreno priznati. Stravične slike riba, ptica i morskih sisara koji su uginuli nakon što su progutali naše plastične otpatke ili postali taoci našeg smeća samo su jedan od užasa koje plastika čini vodenim ekosistemima.  Velika opasnost po živih svijet mora i oceana dolazi u obliku mikroplastike. Većina ljudi je svjesna opasnosti od vidljive plastike, ali upravo ova „mikroplastika“ predstavlja mnogo veću opasnost. Zagađenje je toliko rašireno da jedino radikalna akcija eliminacije zagađenje na početnoj tački može dati rezultate i spriječiti dalju štetu. U izvještaju koji su napisali američki oceanografi Kara Lavender i Richard Thompson , objavljenom u julu 2014. u časopisu Science navodi se da su čestice mikroplastike najčešći polutant u oceanima i morima, da se količina mikroplastike neprestano povećava  te da je svijest ovom problemu na vrlo niskom nivou. Što je mikroplastika i kako nastaje? ...