Postovi

Prikazuju se postovi od listopad, 2019

Upoznajte čudovište: zombi

Slika
Nakon prigodnih Halloween tekstova o demonima sna , čudovištu doktora Frankensteina , poznatijem kao "Frankenstein", mumijama i vampirima , za ovaj Halloween tema je nauka zombija. Smatra se da riječ zombi potječe od kongoške riječi nzambi , što znači "duh mrtve osobe." Pojam zombija je nastao na Haitiju otprilike negdje u 17. i 18. vijeku. I ne bez razloga - stotine robova odvedeno je iz Afrike i prevezeno u Saint-Dominque (današnji Haiti) kojim su vladali Francuzi. Smrtnost među robovima bila je velika. U početku se vjerovalo da će, kad robovi umru, biti oslobođeni od ropstva i vratiti se natrag u Afriku. Ali to se vjerovanje na kraju razvilo u praksu vudua - konkretno bokor - pri čemu su Haićani vjerovali da su mrtvi začarani da bi izvršili zle zadatke. Zapravo, početak vjerovanja u voodoo i zombije je neka vrsta otpora robova. Zombi danas označava biće koje je nastalo oživljavanjem mrtvog tijela, ,,živog mrtvaca" U različitim prikazi

Transmasti povećavaju rizik od demencije i Alzheimerove bolesti: Hisayama studija

Slika
Pixabay Jedna nedavna japanska studija je pokazala kako su transmasti opasnije nego što smo mislili i predstavljaju veći rizik po zdravlje, kao i junk food koji je uglavnom prepun transmasti.  Studija, čiji je naslov " Serum elaidic acid concentration and risk of dementia" ,   objavljena 23. oktobra 2019. u časopisu Neurology    ("Hisayama studija") istraživala je nivo elaidinske kiseline, inače markera transmasti u serumu i rizika od demencije.  U studiji je praćeno   1628 stanovnika Japana starijih od 60 godina bez demencije prospektivno od trenutka kada su podvrgnuti  prvom skriningu 2002.–2003. godine  pa sve do kraja 2012.   Razine elaidinske kiseline u serumu izmjerene su plinskom hromatografijom i masenom spektrometrijom.  Na početku studije naučnici su analizirali količinu  transmasnih kiselina u  krvi ispitanika i pratili su njihovu ishranu. Onda su u analitiku uvrstili i druge faktore rizika oboljenja od demencije, poput visokog krvnog pr

Nauka bundeve

Slika
Izvor: Pixabay I kod nas bundeve postaju sve popularnije. Da li je uzrok tome popularizacija Halloween ili zdrave hrane, ne mogu sa sigurnošću reći, ali su bundeve i tikve od hrane kojom se tovi stoka postale popularne i vrlo ukusne na menijima, od krem supa, preko slanih pita do kolača.  Ovdje, u relativno kratkom postu, zabavićemo se naukom, naročito hemijom bundeva.  Bundeva, Cucurbita pepo , zajedno sa krastavcem/kukumarom, dinjom, lufom, lubenicom, spada u porodicu Cucurbitacea . Postoje i još neke biljke i njihovi plodovi na koje se referiramo kao "bundeve", a spadaju u istu porodicu, recimo to su Cucurbita argyrosperma i Cucurbita moschata . Ipak, kada kažemo bundeva, mislimo upravo na one velike, okrugle narandžasti plodove, narandžastog usplođa, dok su tikve one malo izduženije, zelenkastog usplođa, a tikvice zelene ili blijedo zelene sa bijelim usplođem. Tu su i nešto manje hokaido tikve, koje su također narandžaste i vrlo ukusne. Int

Toplinska nejednakost: urbana vrućina veća u siromašnijim četvrtima

Slika
Možda ste primijetili da u gradovima bude toplije nego u okolini, međutim, izgleda da ta "ostrva topline" imaju tendenciju da se javljaju u dijelovima gradova gdje su stanovnici naselja s niskim primanjima, pokazala je analiza velikih urbanih područja širom svijeta. U bogatim dijelovima, ovaj teret vrućine je manji.  U radu pod naslovom " Disproportionately higher exposure to urban heat in lower-income neighborhoods: a multi-city perspective " , objavljenom krajem septembra 2019. u Environmental Research Letters , pkazana je distribucija toplotnog stresa u gradovima. Da bi istražila utjecaj ovog efekta „urbanog toplinskog otoka“, Angel Hsu na Yale-NUS koledžu u Singapuru i njene kolege proučavali su podatke satelita i popisa u 25 gradova na 5 kontinenata. U 18 gradova je teret urbane vrućine više padao na manje imućna naselja nego na bogatije četvrti. Gradovi s tim nesrazmjernim teretom kretali su se od Berlina do Buenos Airesa. Analiza je takođ

Upgrade CRISPR metode: prime editing

Slika
Izvor ilustracije MIT Technology review Kratki tekst o napretku editovanja DNK. Dakle - svi volimo CRISPR-Cas9, ali ga se i bojimo jer ovaj alat za uređivanje DNK, koji se sastoji iz sekvence nukleinskih kiselina i enzima koji sječe DNK, može da "zaluta" i napravi rez tamo gdje ne želimo - to naučnici zovu "genomski vandalizam". Odnosno, istovremeno je i precizna i nepouzdana, nepredvidljiva i zato neprihvatljiva za korištenje na ljudima.  David Liu i njegovi timovi sa Broad Institute MIT i Harvarda su stvorili novu tehniku editovanja, koja nije tako nepredvidiva i za koju predviđaju da bi se mogla koristiti na 90% slučajeva današnjih genetičkih poremećaja i bolesti koje su povezane sa varijacijama DNK, a kojih ima preko 75 000.   Rad je objavljen u  Nature  21. oktobra 2019. pod naslovom " Search-and-replace genome editing without double-strand breaks or donor DNA " (1). Novi alat, blizak CRISPR, nazvali su "prajm-editovanje" (

Vera Rubin: 100 nijansi tamne materije

Slika
Žene u nauci i tehnologiji Piše: Jelena Kalinić Zahvaljujući Veri Rubin, saznali smo mnogo toga o galaksijama i naše viđenje svemira se promijenilo. Glavnina rada Vere Rubin bila je vezana za istraživanje rotacije galaksija. Ona se naslonila na istraživanja švicarskog astronoma Fritza Zwickyja i zaključila kako je Zwicky zaista bio u pravu kada je govorio da se galaksije ne rotiraju onako kako bismo predvidjeli računajući rotaciju i brzinu prema masi galaksija. Pogledajte i video o njoj:  Rubin je pružila podatke o tome kako spiralne galaksije r otiraju toliko brzo da bi se trebale „raspršiti“, ali to se ne događa. Ako je gravitacija ono što galaksije drži zajedno, to bi značilo da postoji još nešto, velika količina neke nevidljive materije, koja drži galaksije „u komadu“ jer gravitacija iz mase koju sada možemo detektovati, nije dovoljna za to. Sve to je dovelo do stvaranje hipoteze kako postoji neki "višak mase" u kosmosu koji mijenja proračun i taj višak ma

Povučen rad o tome kako bi prve CRISPR bebe mogle imati kratak životni vijek

Slika
Sjećate se afere iz decembra prošle godine kada je kineski naučnik He Jiankui  daleko od očiju javnosti genetički modifikovao ljudske embrije te su na svijet došle bliznakinje sa modifikacijom koja bi ih učinila otpornom na infekcije HIV? O slučaju He Jiankui i CRISPR dizajnirane bebe sam detaljno pisala ovdje . Jiankui je modificirao gen CCR5 , koji služi kao "kapija" za HIV.  Zatim je nedavno, u junu 2019. objavljena studija u Nature Medicine (1)  prema kojoj modifikacija koju je uradio He Jiankui skraćuje život. Prema rezultatima ovog rada, o sobe s dvije onesposobljene kopije gena CCR5  (verzija gena koja štiti od HIV infekcije, poznata kao delta-32 mutacija)  imaju 21% veću vjerovatnost da će umrijeti prije 76. godine života nego osobe s najmanje jednom nemutiranom kopijom gena.  Međutim, nove analize podataka pokazuju kako ovo nije tačno.  Pogrešan zaključak o CCR5 i odnosu varijacija ovog gena sa životnim vijekom uzrokovan je tehničkim pogreškama u nač

Kako se osloboditi radioaktivnih izotopa? Uposlite bakterije!

Slika
Gloeomargarita lithophora , izvor slike: microbewiki, by Andrew Nichols Postoje bakterije koje doslovice jedu uran i radioaktivne tvari. I stvarno bi nam mogle biti korisne. Recimo takve bakterije bi mogle preraditi i upiti radioaktivno onečiščenje u vodenim tokovima. O nekima sam već pisala , a evo i o nekim novim bakterijama.  Benjamin Kocar s Massachusetts Institute of Technology (MIT) u Cambridgeu, Massachusetts, Karim Benzerara sa Univerziteta Sorbonne u Parizu i njihov tim kolega su otkrili da je bakterija Gloeomargarita lithophora posebno prikladna za "usisavanje" radioaktivnih izotopa radijuma-226 i stroncijum-90. Poluživot ovog prvog izotopa iznosi 1.600 godina, a on može se naći u otpadu rudnika i nuklearnih centrala i jedan je od najčešćih radioizotopa u podzemnim vodama. Nasuprot tome, Sr-90 uglavnom doseže do vodenih tokova iz nuklearnih testova i nesreća, a poluživot mu je 29 godina. Smatra se da oba predstavljaju rizik za okoliš i ljudsko zdravlj

Magija fizike: iridescencija

Slika
Pixabay O ovome želim već dugo pisati - kako se formiraju dugine boje na tankim površinama poput mjehura sapunice, prosutog ulja i benzina. Da li ste možda znali da je interesovanje za ovu pojavu, koju inače zovemo iridescencija , austrijsku fizičarku Lise Meitner ponukalo da se još kao djevojčica zainteresira za nauku, posebno za fiziku? Da vas pitam - jeste li i vi kao djeca, dok se kupate ili pravite mjehure od sapunice, bili zadivljeni ne samo veličinom mjehura - pogotovo ako se javi neki stvarno velik - nego i time da se par sekundi nakon stvaranja mjehura on počne prelijevati u svim duginim bojama, pa čak i više od toga - u njemu vidimo i ružičaste i neke sasvim čudne nijanse? Da li ste zastali iznad barice po kojoj pluta benzin i u tom crnilu na asfaltu gledali svjetlucavo prelijevanje boja?  Iridescencija je riječ grčkog porijekla i dolazi od riječi  ἴριδος  iridos, što znači "duga". Sufiks koji kod nas glasi "-scencija" (tj. eng. "-scen

Fluorescentne nanočestice kontrolišu otkucaje stanica srčanog mišića

Slika
Nanočestice koje usporavaju ili ubrzavaju ritam kardiomiocita, izvor: Nature Communications Već sam pisala o nanočesticama koje emituju svjetlost određene talasne dužine i koje bi mogle imati primjenu u određenim terapijama. Fluorescentne nanočestice se mogu se napraviti tako da emitiraju ili crveno ili zeleno svjetlo - i na taj način kontrolišu ritmičko kucanje stanica srčanog mišića. Fluorescentni materijali odaju fotone nakon što ih pobude fotoni iz nekog vanjskog izvora. Obično je emitirana svjetlost niže energije od svjetlosti koja ju je pobudila, ali tvari nazvane pretvarajućim fluorescentnim materijalima emituju fotone veće energije od onih koji ih pobude. Međutim, pokazalo se da je takve materijale teško napraviti. Yong Zhang sa Nacionalnog univerziteta u Singapuru i njegove kolege izumili su nanočestica koje emitiraju ili crveno ili zeleno svjetlo, ovisno o talasnoj dužini infracrvenog zračenja koje ih pobudi. Rad je objavljen u Nature Communications pod

Njemački naučnici koji su promijenili svijet: Christiane Nüsslein Volhard

Slika
Žene u nauci i tehnologiji Piše: Jelena Kalinić Christiane Nüsslein-Volhard je rođena 20. oktobra 1942. u mjestu Magdeburg u Njemačkoj, dakle usred Drugog svjetskog rata. Njeni roditelji su bili umjetnici – otac joj je bio arhitekt, a oboje su i slikali i bavili se muzikom. Svoju djecu su odgajali tako da vole umjetnost, i ta ljubav će se osjetiti i u karijeri Christiane Nüsslein-Volhard. Kada joj je bilo svega 12 godina, Christiane će, očarana baštom i farmom koju je posjećivala, odlučiti da postane biolog.   „Veoma sam znatiželjna i volim razumjeti stvari i to ne samo nauku, nego i druge stvari. Odrasla sam u gradu, ali imali smo baštu koju sam voljela i nekada sam bila na farmi i voljela sam te biljke i životinje, pa sam veoma rano bila privučena time, ali i jezicima, književnošću...“ rekla je poslije Christiane u intervjuu za Nobel Media. Školovala se na Univerzitetu Tubingen, gdje je i doktorirala 1974. Fokus njenog rada će biti proučavanje toga kako od oplođen

UNICEF osniva "Cryptocurrency" fond

Slika
UN-ova a gencija za djecu postaje prva UN organizacija koja posjeduje i vrši transakcije u kriptovaluti.  Njujork, 9. oktobar, 2019 – UNICEF će imati priliku da prima, čuva i distribuiše donacije u kriptovaluti i bitkoinu, kroz novoosnovani UNICEF-ov “Cryptocurrency” fond. Kao prva od UN organizacija sa ovom vrstom prikupljanja sredstava, UNICEF će koristiti kriptovalute za finansiranje tehnologija otvorenog koda koje će biti od koristi djeci i mladim ljudima širom svijeta. U strukturi UNICEF-ovog fonda u kriptovaluti, kontribucije će biti čuvane i dodjeljivane u istoj kriptovaluti. “Ovo je nov i uzbudljiv poduhvat UNICEF-a”, rekla je Henrietta Fore, izvršna direktorica UNICEF-a. “Ukoliko digitalne ekonomije I valute imaju potencijal da oblikuju živote budućih generacija, važno je da istražimo mogućnosti koje se nude. Upravo iz ovog razloga osnivanje Fonda kriptovaluta predstavlja važan i poželjan korak naprijed u humanitarnom I razvojnom radu.” Prvi doprinosi