Quantum of Science

Biljke su stvorile našu planetu onakvom kakva ona danas jeste. Premda biljke dišu kao i sva druga bića na Zemlji, one također u procesu fotosinteze troše ugljendioksid i atmosferu obogaćuju kisikom. Tako je, kroz milione godine, atmosfera Zemlje postala razrijeđena smjesa plinova koju poznajemo kao zrak ili vazduh. Trošeći ugljendioksid, biljke jedan njegov dio prisutan u atmosferi deponuju u neka organska jedinjenja te tako smanjuju koncentraciju ovog stakleničkog plina u atmosferi. Rezultat toga je smanjenje temperature, odnosno, biljke hlade planetu. Prvi autotrofni organizmi, oni koji su imali sposobosti fotosinteze, javili su se prilično rano u istoriji Zemlje: stari su između 3.5  i 3.7 milijardi godina a dokaz o njihovom postojanju su stromatoliti, okamine primitivnih autotrofnih organizama nalik na cijanobakterije. To bi bili prvi fotosintetski organizmi u vodi. Međutim, kada su zapravo biljke osvojile kopno? Jedna sedimentna stijena iz perioda Devona, pronađen...

Uvijek me nekako obraduje to da vidim kako je informacija o stromatolitima ušla u udžbenike za osnovne škole. Dakle, stromatoliti su sedimentne stijene nastale u plitkim vodama taloženjem najstarijih do sada poznatih živih organizama - modrozelenih bakterija stari 3.5-3.7 milijardi godina. To su organizmi nastali u osvit planete Zemlje, koja je stara oko 4.5 milijardi godina. Dakle, stromatoliti su fosilizirani mikroorganizmi. Međutim, rad objavljen 27. septembra 2017. u časopisu Nature ispituje tu granicu i pokušava pokazati kako je su prvi oblici života stariji i od stromatolita. U radu, čiji je naslov " Early trace of life from 3.95 Ga sedimentary rocks in Labrador, Canada"   se sugerira kako su prvi tragovi života na Zemlji stari oko 3.95 milijardi godina. Radi se o nekim starim stijenama iz područja Labradora u Kanadi. Ovdje nisu pronađeni nikakvi mikroorganizmi, nego se radi o hemijskim dokazima postojanja biogenog karbona, što bi bio indirektni dokaz postoj...

Sjema građe životinjske stanice, izvor: vlastiti crtež Stanica ili ćelija je osnovna struktura u živom svijetu. To znači da je to najmanje tjelašce koje može raditi sve ono što može neko živo biće - može se hraniti, rasti, razmnožavati, nosi nasljednu informaciju u vidu DNK (kod nekih čak samo RNK), osjetljiva je na svjetlo, od ostalog svijeta je odvojena tankom opnom zvana stanična/ćelijska membrana.  Ove strukture otkrio je Robert Hooke, engleski naučnik, 1665. Dao im je naziv "cell" - "ćelija" jer su se tako zvale sobice u kojima su obitavali monasi - male sobe odvojene zidom. Taj naziv je ostao do dan-danas. Isto značenje ima i naša druga riječ za ova tjelašca, "stanica", tako da možemo birati koji nam je naziv draži i ljepše zvuči. Međutim, danas znamo da je Hook pod mikroskopom promatrao mrtve stanice kore drveta, da je uzeo nešto drugo da promatra, vidio bi kako stanice – ćelije nisu baš „prazne“. Ni punu deceniju nakon Hookovog o...