Postovi

Prikazivanje postova s oznakom evolucija

Ljekovita biljka evoluira tako da je sakupljači teže pronalaze

Slika
Evolucija nije "samo teorija". I da - teorija nije "samo teorija", ali to je materijal za jednu drugi priču. Evolucija nam se dešava pod nosom.  Jedna biljka koja se koristi u kineskoj tradicionalnoj medicini je u roku od par decenija evoluirala tako da na svom staništu postane skoro nevidljiva sakupljačima jer se "stopi" s kamenitom okolinom. Radi se o vrsti Fritillaria delavayi , iz porodice ljiljana, a taj rod je kod nas poznat kako kockavice. Srodnih vrsta ima i kod nas. U područjima gdje ovu biljku mnogo beru, ona je postala smeđkasto-siva,i uklapa se u boju stijena na kojima raste. Na područjima gdje je ljudi manje beru, ostala je zelena s žutim cvjetovima, koji odudaraju od stijena. Zapravo ljudi "tjeraju" ovu biljku na kamuflažu: ona nije popularna među biljojedima, kod insekata i zapravo joj najveću opasnost predstavljaju ljudi koji beru pupoljke, cvjetne glavice i nadzemni dio biljke. Očigledno je da su one individue s manje izraženom b...

Zašto postoje dvojajčani blizanci?

Slika
Dvojajčani blizanci mogli bi biti nusprodukt evolucijske „politike osiguranja“ za žene, pogotovo iznad 30-te godine. Ženski jajnici obično ispuštaju jednu jajnu stanicu u jednom ovulacijskom ciklusu, ali povremeno ispuštaju i dva, što može dovesti do rođenja fraternalnih tj. "dvojajčnanih", dizigotnih blizanaca. Mogućnost da žena rodi dvojajčane blizance raste s godinama, dosegne vrhunac u 30-im, a onda padne. Kako bi objasnili ovaj obrazac, Wade Hazel s Univerziteta DePauw u Greencastleu u savezna država Indijana, Joseph Tomkins s Univerziteta Western Australia u Perthu i njihove kolege stvorili su hipotezu da će žene kasnije, u tridesetim, imati veću vjerovatnoću da formiraju dvije jajne stanice u jednom ovulacijskom ciklusu. Ova strategija štiti od povećanog rizika od prenatalnog gubitka embrija, što je češće kod žena u ovoj dobi. Naučnici su izgradili model učestalosti dvojajčanih blizanaca i upoređivali svoja predviđanja sa stvarnom stomom rađanja dvojaj...

"Sad ga ima sad ga nema" šupak

Slika
Da li možete zamisliti svijet bez šupka?  Kada je biolog Sidney L. Tamm krenuo proučavati jednu ktenoforu zvanu Mnemiopsis leidyi - biće nalik na meduze, ali nije meduza, otkrio je da ono nema anus, narodski poznat kao "šupak". Ovaj dio tijela je tabu tema, ne volimo pričati o njemu, a i kada pričamo, obično je to iz zafrkancije. Međutim, u biologiji je razvoj analnog otvora bio prekretnica u evoluciji, a i prema načinu razvoja otvora u tijelu dijelimo bilateralno simetrične životinje na Protostomia i Deuterostomia. Zapravo ova podjela je zasnovana prema embriološkom porijeklu usta i anusa...generalno govoreći - taksonomija se zasniva na šupcima. U Protostomia spada većina beskičmenjaka, poput nematoda, člankonožaca, anelida, tardigrada, a to su životinje kod kojih su se usta razvila na mjestu prausta tj. embriološka usta su ostala usta. U Deuterostomia spadaju svi hordati, pa tako i mi, te bodljokošci i još neke manje skupine životinja, poput žiroglavaca. ...

Paradoks muževnosti: brada ili ne?

Slika
Nekada se dešava da se naučnici bave stvarima koje imaju očito objašnjenje, ali eto, oni se bave time samo da bi potvrdili hipotezu. No - u takvi slučajevima će se ispostaviti da ono što je logično nije uvijek i zakonitost. Evo o čemu želim pričati: da li su ženama atraktivniji muškarci sa bradom ili oni bez brade?  Dakle, brada=sekundarne spolne oznake=više testosterona=muževnost. No, zašto se onda muškarci ipak briju? Vrste često evoluiraju tako da im sekundarne spolne oznake postaju izraženije (ili manje izražene) u ovisnosti od toga šta suprotni pol više voli. Žene su tako evolucijom dobile nešto izraženije poprsje nego druge životinjske vrste, a, koliko vidim, steatopigija je opet u modi jer današnji muškarci vole te oznake. Međutim, ljudi su izgubili krzno kao čvrstu i debelu dlaku na tijelu, ali se ipak ta dlaka zadržala na nekim dijelovima, između ostalog, na licu muškaraca, ali e i na licu žena, osim u nekim slučajevima, kada se, zbog pore...

Tajne dugovječnosti hrastova

Slika
U mjestu Manthorbe u Engleskoj raste hrast za koje se procjenjuje da je star oko 1000 godina. Zove se Bowthorpe oak i nalazi se u Bowthorpe Park Farm. Čak je ušao i u Guinnessovu knjigu rekorda. To je najstariji engleski hrast i ujedino jedno od najstarijih debala na svijetu.  U Kaliforniji, u mjestu Temecula  raste Pechanga Great Oak Tree, vrsta Quercus agrifolia, za kojeg se procjenjuje da je star 2000 godine i vjerovatno je najstariji hrast ne samo u SAD, nego i u svijetu.  Hrastovi su drveće koje može živjeti i oko 500 godina, a ovo su rekorderi u kategoriji dugovječnosti. Naravno, nisu samo hrastovi ti koji žive dugo - još neko drveće, posebno vrste poput masline, bora, sekvoje, tise, smokve i ariša mogu živjeti veoma dugo.Drveće za koje je utvrđeno da je veoma staru su praktično živi spomenici i obično su na neki način zaštićeni, kao dio pejsaža.  Genetička analiza jedne vrste hrasta ( Quercus robur ) je pokazala kako je ova dugovječnost r...

Antinauka: rat protiv nauke

Slika
Izvor ilustracije: Genetic literacy project, https://geneticliteracyproject.org Pseudonauka je pozicija koja koristi naučne termine, predstavlja ne-naučne stvari i vjerovanja kao naučne spoznaje. Pseudonauka često zauzima stav kako zvanična nauka, naučna zajednica ne prihvata "spoznaje" pseudonauke jer nije spremna za to, jer je zvanična nauka bliska vladajućim strukturama i da se svaka novotarija i epohalna promjena ismijavaju u zvaničnim krugovima.  Da, to je bio slučaj sa teorijom evolucije i mnogim drugim naučnim spoznajama. Međutim, zaključivanje po analogiji i nije najbolji način zaključivanja, ali jeste jedan od najlakših i najbržih. Vrlo često zagovornici pseudonaučnih teza citiraju Arthura Schopenhauera, koji je rekao da istina uvijek prolazi 3 stepena: prvo bude ismijana, zatim joj se agresivno suprotstavlja i na kraju bude prihvaćena. Međutim, teza da, primjerice "voda pamti" nikada neće proći 3. stepen.  Ova teza je vrijedna ismijavanja i t...

Peticijom protiv nauke

Slika
Source:Google + Borba protiv neznanja, anahronih ideja i antinauke je danas potrebnija više nego ikada prije. Prošle sedmice se u Srbiji digla prašina oko peticije za reviziju izučavanja teorije evolucije na srbijanskim fakultetima i u školama. Peticiju su potpisala  52 akademika te niz naučnih savjetnika, umjetnika, pjevača, inženjera, filologa i filozofa te 5 sveštenika. Na prvoj stranice ove antinaučne peticije stoji: „ Globalisti i ateisti koji danas u svetu zauzimaju najuticajnije pozicije, iz ličnih i globalističkih razloga, afirmišu teoriju evolucije i finansiraju promotere ove teorije. Danas se u celom svetu javljaju brojni poznati i priznati naučnici, među kojima ima i značajan broj ateista, koju upozoravaju da je teorija evolucije hipoteza čiji su stavovi o nastanku sveta, života i čoveka naučno nedokazivi ili u suprotnosti sa naučnim činjenicama".   Jasno je da je ovakva peticija pamflet ljudi koji ne razumiju o čemu zapravo govori teorija evolucije...

Evolucija ljepote: orhideje

Slika
Teško je ostati inertan na svijet orhideja. Jarke boje, preljevi ljubičastih i ružičastih tonova kao da su litografije Toulouse-Lautreca, neobični cvjetovi, više nalik na ptice i insekte nego na ono što smo navikli zvati cvijetom, rijetke biljke koje traže mnogo pažnje, pravi dragulji botanike - sve to nas tjera da ih nastavimo praktično obožavati, nakon što nam jednom ukradu pažnju. Ipak, orhideje nisu nimalo rijetke biljke - ima ih praktično svugdje, postoji oko 25 000 vrsta unutar porodice Orchidaceae , a to predstavlja oko 8% svih viših (vaskularnih) biljaka. Prema Domčevom ključu, u našem regionu se može naći oko 60 vrsta samoniklih orhideja, uglavnom rodovi Orchys , Gymnadenia , Platanthera i Ophrys . Ophrys Orhideje su uspjele opčarati i zavesti jednog od najvećih prirodnjaka svih vremena, i to do te mjere da im je on posvetio knjigu. Nakon što je napisao i izdao Porijeklo vrsta  1859., Charles Darwin je iduću knjigu posvetio orhidejama. Oplodnja orh...