Postovi

Prikazuju se postovi od veljača, 2018

Nauka za djecu: kovalentna veza (tekst i video)

Slika
Pogledajte video u HD formatu:  Iz svakodnevnog života znamo da se kuhinjska so lako otapa u vodi, ali i da ju je vrlo teško rastaliti na vatri. Za razliku od nje, šećer se vrlo brzo rastali na vreloj ploči štednjaka i formira smeđu masu-karamel. Međutim i šećer je, kao i sol, kristalna, čvrsta tvar na sobnoj temperaturi. Za razliku od njih postoje tvari koje su na sobnoj temperaturi tekućine, poput vode, ili gasovi, kao što su to kisik ili ugljen-dioksid. Također, dijamant i pijesak se ne otapaju u vodi iako su i oni kristalne strukture, baš kao šećer i kuhinjska so, a drvo ne provodi struju. Zašto tvari imaju tako različita svojstva? Odgovor leži u prirodi veze između atoma različitih elementata. Kod kuhinjske soli, već smo vidjeli, čak i ne postoji prava veza, nego se joni drže čvrsto privučeni suprotnim nabojima, dok kod metala kationi plivaju u moru elektrona koji mogu prenositi struju i toplotu. Međutim, atomi se mogu udruživati i na druge načine. Rekli smo d

Mravi - bolničari

Slika
Megaponera Matabele mrav tretira ranu ranjenom drugu, izvor: By ETF89 - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=66482218 Postovi na ovom blogu koji se tiču baja obično nisu naročito popularni, osim ako su smiješni, ili...neobični. Dakle, mravi su zadružne životinjice, uglavnom ih ne volimo, ali im se opet divimo. Zamišljamo ih kao male crne ili crvene stvorove koji nekud mile i grade vrijedno mravinjake ili napadaju naše namirnice. A sad zamislite malo drugačiju sliku: bojno polje, mrtvi i ranjeni na sve strane, bolničari pritrčavaju ranjenicima, sklanjaju ih i liječe. Bolničari pregledaju ranjene mrave i odlučuju koje treba skloniti. Mravi koji su lakše povrijeđeni (nedostaju im 1-2 uda) se nose nazad u mravinjak, dok one kojima je otkinuto više nožica ostavljaju na "bojnom polju".  Upravo to radi afrički Matabele mravi ( Megaponera analis ) koji spašavaju ozlijeđene drugare iz mravinjaka: one koji nisu fatalno ozlijeđeni nose n

Prve kopnene biljke su se pojavile ranije nego što se mislio

Slika
Biljke su stvorile našu planetu onakvom kakva ona danas jeste. Premda biljke dišu kao i sva druga bića na Zemlji, one također u procesu fotosinteze troše ugljendioksid i atmosferu obogaćuju kisikom. Tako je, kroz milione godine, atmosfera Zemlje postala razrijeđena smjesa plinova koju poznajemo kao zrak ili vazduh. Trošeći ugljendioksid, biljke jedan njegov dio prisutan u atmosferi deponuju u neka organska jedinjenja te tako smanjuju koncentraciju ovog stakleničkog plina u atmosferi. Rezultat toga je smanjenje temperature, odnosno, biljke hlade planetu. Prvi autotrofni organizmi, oni koji su imali sposobosti fotosinteze, javili su se prilično rano u istoriji Zemlje: stari su između 3.5  i 3.7 milijardi godina a dokaz o njihovom postojanju su stromatoliti, okamine primitivnih autotrofnih organizama nalik na cijanobakterije. To bi bili prvi fotosintetski organizmi u vodi. Međutim, kada su zapravo biljke osvojile kopno? Jedna sedimentna stijena iz perioda Devona, pronađena ne

Prvi umjetnici su bili Neandertalci

Slika
Crtež u spilji La Pasieaga, izvor:  P. Saura/PA Mlađi paleolitik, doba prije nekih 30 000 - 40 000 godina obilovao je fantastičnim primjerima  umjetnosti: pronađeni su  crteži, manje figure i rezbarije. Zvanično, prvi umjetnici su bili rani pripadnici naše vrste, Homo sapiens , međutim, nalazi sa tri lokacije u Španiji pokazuju kako su možda Neandertalci bili prvi umjetnici. Alistair Pike sa Univerziteta Southampton, koji je bio koautor studije o ovom otkriću objavljene u  Science , otkriva kako je čitav tim bio zatečen i oduševljen nakon što su izvršili datiranje naslaga. Sam rad je objavljen 23. februara 2018. pod naslovom " U-Th dating of carbonate crust reveals Neandertal origin of Iberian Cave art "  Naime, smatra se kako su Homo sapiensi iz Afrike u Evropu došli prije 40 000 - 45 000 godina, dok se procjenjuje kako su crteži stijenama iz Španije o kojima je riječ, stari oko 65 000 godina, prema uranijum-torijum datiranju naslaga kalcijum karbonata k

Njemački naučnici koji su promijenili svijet: Heinrich Hertz

Slika
Heinrich Hertz, ilustracija Jelena Kalinić  Pogledajte video u full HD: NAPOMENA:  ovaj video je napravljen uz podršku Goethe instituta BiH. Zahvaljujem se direktorici Alexandri Mittler i Mirzi Kovačeviću.  Heinrich Rudolph Hertz je izuzetno značajan za razvoj elektromagnetne teorije. Naime, on je eksperimentalno dokazao postojanje elektromagnetnih talasa o kojima je teoretizirao James Clerk Maxwell. Rođen je 22. februara 1857, u Hamburgu, koji je u tom vrijeme pripadao Njemačkoj konfederaciji. Njegov otac, Gustav, bio je pravnik i advokat, a kasnije će postati i senator.  Dok je studirao u Hamburgu, Heinrich Hertz je pokazivao veliko interesovanje za primijenjenu i čistu nauka, ali i za jezike te je u toku studija izučavao arapski jezik i sanskrt. Studij fizike će kasnije nastaviti u nekoliko njemačkih gradova – u Drezdenu, Berlinu i Minhenu i to pod mentorstvom dvojice također poznatih njemačkih fizičara: Gustava Kirchhoffa, poznatog po pravilima raspodjele struj

Slučaj Lena Dunham: endometrioza i zdravlje žena

Slika
Lena Dunham, izvor: All4women Već nekoliko dana po internetima čitam vijest o tome kako je glumica Lena Dunham zbog vrlo teškog slučaja endometrioze obavila histerektomiju tj.uklonila je matericu. Svoje iskustvo je opisala u tekstu objavljenom u Vogue . U tom tekstu kaže kako je pomoć tražila u raznim vidomvima terapija, pretežno alternativnog i suportivnog karaktera, kako bi smanjila bol. Ovdje bih ja lično bila vrlo sklona reći da je Lena možda mogla izbjeći histerektomiju da se ranije obratila pravim ljekarima, ali neću to učiniti, nego ću pokušati objasniti šta je to endometrioza i šta se desilo Leni. Sam zahvat potpunog uklanjanja materice (histerektomija) nije baš uobičajena praksa u tretmanu ovog problema. Kako ja nisam ljekar, a još manje ginekolog, postavila sam Leninu ispovijed u Vogue na FB grupe Nauka i Grupa za promociju medicine , kako bi ljudi koji su u grupama, a neki od njih su i ginekolozi, pokušali rastumačiti šta se to dogodilo. Evo šta smo zaključili:

CAMERA: detektivsko oko i "crna kutija" molekularne biologije

Slika
CRISPR  tek treba da nam pokaže sve svoje trikove. Naučnici koriste ovaj mehanizam kako bi napravili novo oruđe molekularne biologije, nešto što su nazvali CRISPR - mediated analog multievent recording apparatus ili  CAMERA ,   koji bi omogućio praćenja tj. "snimanje" određenih dešavanja u stanici. Zapravo, CAMERA  je neka vrsta stanične "crne kutije". Naučnici sa Harvarda, David Liu i Weixin Tang su uspjeli kreirati dva tipa ovoga što su nazvali CAMERA.  U prvom CAMERA 1 eksperimentu, ubacili su u bakteriju dva plazmida, koja su se malkice razlikovali jedan od drugog. Zatim su iskoristili  CRISPR-Cas 9 kako bi izrezali jedan od plazmida za vrijeme izlaganja određenom stimulusu.To je potaklo stanicu da kreira novi plazmid kako bi zamijenila oštećeni plazid. Naučnici su mjerili proporciju ispravljenih i i normalnih plazmida i utvrđeno je da je kod bakterijskih stanica koje su bile izložene antibioticima smanjen broj izmijenjenih plazmida. Na taj na

Himere ovce i čovjeka (sheeple)

Slika
Izvor: screenshot, Rambo Amadeus Početkom prošle godine, bili smo svjedoci da su naučnici na Salk institutu u La Jolla (Kalifornija)  stvorili himere svinja i ljudi . Obično se za ove organizme kaže da su hibridi, ali precizniji termin jeste himere - organizmi koji imaju imaju genetički materijaal dvije različite individue. Himere mogu biti  intraspecijske (unutar iste vrste) ili interspecijske (između različitih vrsta).  Ove godine, za protekli vikend (nedjelja, 18. februar 2018.) na godišnjem sastanku American Association for the Advancement of Science (AAAS) , prikazan je rad sa Stanford univerziteta u kojem su naučnici uspjeli stvoriti embrije ovce sa malim učešćem ljudskih stanica. Ove interspecijske ovca-čovjek himere su rezultat spajanja ljudskih matičnih stanica sa embrijima ovce, u pokušaju da se stvore modifikovane životinje koje bi mogle biti donori organa, baš kao u slučaju sa himerama svinje i čovjeka iz prošle godine.  Udio humanih stanica u ovim embri

Evolucija trudnoće: inflamacija i implantacija

Slika
SCIEPRO/SCIENCE SOURCE Sisari nisu toliko brojna skupina živih bića, ako broj vrsta sisara uporedimo sa brojem vrsta kod drugih klasa životinja - sisara ima svega oko 4000 vrste.  Međutim, izuzetno su evolutivno uspješni. Zbog toga što su homeotermni, tj. imaju stalnu tjelesnu temperaturu, mogu naseljavati i hladna područja. Međutim, to nije jedini razlog zašto je ova grupa tako uspješna: sisari su jedina grupa kod koje ženke nose mlade u materici te je fetus dobro zaštićen i može narasti prije rođenja više nego fetusi koji se legu iz jaja. Ovo omogućava razvoj većih mozgova kod sisara. Također, ženke doje mlade, a mlijeko je je sigurna i podesna hrana za mladunce sisara. Međutim, kako su sisari "postali trudni"? Kako se razvila placenta, te kako je organizam majke "natjerao" oplođenu jajnu stanicu da se implantira u zadebljali zid uterusa i tu nastavi razvoj sve do tačke kada je fetus fiziološki spreman da se odvoji od majke i rodi?  Trudnoća ženki

Njemački naučnici koji su promijenili svijet: Max Planck

Slika
Molim pogledajte video, nastao u saradnji sa Goethe Institutom BIH: Max Karl Ernst Ludwig Planck rođen je 23. aprila 1858. u Kielu, tada Vojvodstvo Holstein i bio je njemački teoretski fizičar, "otac" kvantne teorije, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1918. Zanimljivo je da je kršten kao Karl Ernst Ludwig Marx Planck, i ovo Marx u imenu je bilo ili skraćenica od Markus ili greškom napisano Max, što je straćenica od Maximillian. Planck se od desete godine potpisuje kao Max i to će mu ime ostati do kraja života. Gimnaziju je završio sa 17 godina, a u toku školovanja bio je štićenik matematičara Hermanna Müllera, koji će mladom Maxu dati prve poduke iz astronomije, mehanike i matematike. Max Planck, 1878. Studirao je prvo na čuvenom Univerzitetu Ludwig Maximilian u Minhenu, pa je potom pešao na Friedrich Wilhelm univerzitet u Berlinu, koji se danas zove Univerzitet Humboldt. 1878. godine brani doktorsku disertaciju u kojoj je istraživao drugi zakon

Zašto mačkama ne treba vitamin C?

Slika
Da li ste se zapitali kako to mačke ne jedu voće i povrće, a ipak ne dobiju avitaminozu C vitamina?  Odgovor je jednostavan - ne treba im. Naime većina viših kičmenjaka, osim nekih ptica, morskog praseta i viših primata, uključujući i nas,  sama proizvodi vitamin C. Mačke i psi proizvode vitamin C u jetri i normalno nemaju potrebu za uzimanjem vitamina C putem hrane ili suplemenata.  Vitamin C se u njihovim organizmima sintetizira iz glukoze, i to glukoze koja se oslobađa iz tjelesnog "rezervoara" glukoze - glikogena. Dakle, višak glukoze koja se unese u organizam ishranom ili nastane u metaboličkim procesima, organizam pretvara u glikogen, jedan složeni šećer, polisaharid, u kojem su molekule glukoze razgranato povezane. Skladište glikogena je jetra, a jednim manjim dijelom i poprečno-prugasti mišići. Kod ptica i reptila, sinteza vitamina C se odvija u bubrezima.  Postoji nekoliko enzimatski koordiniranih koraka u procesu sinteze vitamina C iz glukoze kod

Odgovor je, ipak, 42: broj molekula proteina u jednoj stanici

Slika
Proteini (bjelančevine) su osnovni gradivni elementi u stanicama, bilo da se radi o  stanicama/ćelijama biljaka, životinja, gljiva, kvasaca ili bakterija. I ne samo to - proteini služe kao biokatalizatori u hemijskih reakcijama unutar živih bića te također služe kao signalne molekule, koje na različite načine usaglašavaju u kontrolišu procese u organizmu. Recimo, insulin je signalni protein, peroksidaza ili neka aminotransferaza su biokatalizatori - enzimi, a distrofin i mioglobin su gradivni proteini.  Dakle, proteini su "radnička klasa" molekula u živim organizmima, pravi proleterijat, "blue collar" molekule. U našim stanicama se odvija velik broj procesa u kojima proteini učestvuju. Zapravo, ne postoji proces u kojem proteini ne učestvuju, a procjenjuje se da ljudski organizma proizvodi oko 100 000 različitih proteina. Međutim, koliko molekula proteina postoji u jednoj stanici?  Naučnici su izračunali da bi taj broj iznosio oko 42 miliona m

Bebe se rađaju sa crijevnom florom

Slika
Termin "mikrobiom" danas se sve češće čuje, ali i zloupotrebljava. Zapravo ovaj termin označava bakterijski dio jednog višestaničnog, eukariotskog organizma, najčešće čovjeka. Preciznije-bakterije čine najveći dio  humanog mikrobioma, ali tu ima i gljivica, arheabakterija i nekih neklasificiranih organizama. Mikrobiom ne uključuje višestanične mikroskopske forme koje na nama žive kao komensali, poput recimo Demodexa . Odavno je poznata uloga bakterija tzv "crijevne flore" u varenju u debelom crijevu, ali nova saznanja o tome koliko zapravo mikrobiom utječe na nas potpuno mijenja način na koji poimamo procese u organizmu.  Međutim, odakle nam zapravo crijevna flora? Vjerovatno nas bakterije nasele po rođenju, o ovisnosti o tome čime se beba hrani, ali kako nas onda ne koloniziraju patogene bakterije? Zna se da je crijevna flora beba koje se hrane majčinim mlijekom kvalitetnija nego kod beba koje se hrane kravljim mlijekom ili nadomjescima, međutim odakle do