Vakcine koje liječe tumore?

Naučni rad koji nam dolazi sa Univerziteta Stanford pokazuje kako je moguće djelovati na tumore čvrstih tkiva procedurom koju bismo mogli nazvati in situ vakcinacija. U tumore kod miševa, uključujući i one metastazirajuće, naučnici su injicirali dva agensa koji stimuliraju imuni odgovor i omogućavaju samom organizmu da uništi tumore. 

Rad o ovom otkriću objavljen je u Science Translational Medicine 31. januara 2018. godine pod naslovom "Eradication of spontaneous malignancy by local immunotherapy".

Kakve su to molekule naučnici ubrizgali u tumore?

Prva molekula u "vakcini" jeste antitijelo za receptor na površini T-limfocita zvani OX40. Druga molekula je jedna kratka sekvenca DNK nazvana CpG oligodezoksinukleotid. Iza ovog naziva krije se prilično jednostavna sekvenca DNK, mnogo prostije građe od one koja se nalazi u jedrima naših stanica. Ta DNK je sintetska, dakle, ne javlja se u prirodi, nego se stvara u laboratorijama. Druga osobina CpG oligodezoksinukleotida jeste to da imaju samo jedan polulanac, odnosno, izgledom više podsjećaju na RNK nego na DNK. Međutim, zbog toga što ova sekvenca sadrži dezoksiribozu, a ne ribozu, ovo je još uvijek podtip DNK. Treće, ove sekvence sadrže samo citozin trifosfat dezoksinukleotide ("C") i gvanin trifosfat dezoksinukleotide ("G"). Ono "p" u CpG se odnosi na fosfodiestersku vezu između ovih dezoksinukleotida (phosphodiester link), što je uobičajena veza između nukleotida. 

Naučnici su ove molekule ubrizgavali u različite tipove tumora kod miševa - u melanome, tumore debelog crijeva i mliječnih žlijezda. Pokazalo se da ovaj miks ne samo da elimira primarni tumor, nego eliminira i metastaze. Gotovo predobro da bi bilo istinito. Naime, u standardnim procedurama imunoterapija tumora, mora se odrediti specifičnost tumora, moraju se identificirati specifične mete na tumorima, ali ovdje to nije slučaj. Obično imunoterapije djeluju tako da se T-limfociti aktiviraju da prepoznaju određeni protein stanica tumora i onda prodiru u tumor i uništavaju ga. Ali, iz nekog razloga, često se dešava da se tumor pritaji i da bude "ispod radara stanicama imunog sistema. 

U posljednje vrijeme sve više pristupa terapiji tumora se okreće upravo imunoterapiji, poput CAR-T pristupa, gdje se uzimaju stanice od samog pacijenta i od njih se pravi lijek- praktično, stanice pacijenta se "driluju" tako da prepoznaju stanice tumora i unište ga. 

Ronald Levy, jedan od koautora ovog rada, cijenjeni je onkolog i jedan od pionira imunoterapije tumora. Prema njegovim riječima, miks od dvije spomenute molekula aktivira imune stanice unutar samog tumora. Antitijela za OX40 i CpG oligodezoksinukleotidi se u vakcini nalaze u količini od svega par mikrograma. CpG služi kako bi amplificirao ekspresiju aktivirajućeg receptora OX40 na površini T-limfocita. Druga komponenta "vakcine", antitijela za OX40 se vezuju za OX40, što aktivira T-limfocite u borbu protiv tumora. 

Kako se vakcina ubrizgava u tumor, tako ove komponente aktiviraju samo one T-limfocite koji su se već infiltrirali u tumor. 

U stanfordskoj studiji, ovaj tretman je bio izuzetno uspješan: 87 od 90 miševa je izliječeno. U tri izliječena miša tumori su se vratili, ali je ponovljeni tretman djelovao.