Tajne zvijezde Tabby: vanzemaljske megastrukture

Za sve krešamišake ovog svijeta - evo jedna tužna vijest: nema vanzemaljskih megastruktura oko zvijezde KIC 8462852, zvane još i Tabby Star. Zvijezda Tabby se nalazi u sazviježđu Labuda, otprilike na pola puta između zvijezda Deneb i Delta Cygni. Zvijezda nije vidljiva golim okom, ali je se može pratiti teleskopom od 130mm, ta noćnom nebu negdje gdje nema puno svjetlosnog zagađenja. 

Zašto je Tabby tako interesatna?

Opservacije ove zvijezde su zabilježile neobjašnjive promjene u njenom sjaju. To je bio jedan od glavnih novinarskih naslova 2015. godine: teleskop Kepler je zabilježio pad sjaja ove zvijezde za 20%, pa onda za 15%. Kada bi neki veliki planet prolazio ispred zvijezde, smanjenje sjaja bi iznosilo tek oko 1%, a nipošto čak 20%. Da bi se to dogodilo, mora postojati nešto ogromno, dijametra same zvijezde.

Nekoliko hipoteza je nastojalo objasniti fenomen smanjivanja sjaja: hipoteza postojanja manje zvijezde u blizini koja rapršuje materijal oko Tabby, postojanje prstena prašine, postojanje ostataka kometa koji periodnično obilazi oko zvijezde...međutim, najzanimljivija i najekstravagantnija hipoteza vezana za ovaj fenomen bila je ona koja sugerira da u blizini ove zvijezde postoje vanzemaljske megastrukture, bliske konceptu Dysonove sfere.

Star Trek: TNG, U.S.S. Enterprise nailazi na Dysonovu sferu

Oni koji prate i vole SF žanr sigurno znaju šta su to Dysonove sfere. Za one koji nikad nisu čuli za to, mlađu publiku - to su hipotetički objekti koje je prvi opisao teoretski fizičar Freeman Dyson, koji je, usput budi natuknuto, vjerovatno jedan od najvećih umova današnjice i to ne samo prema mom subjektivnom mišljenju. Dysonova sfera je sistem satlite koji okružuju jednu zvijezdu i crpe iz nje energiju te je šalju potrošaču (recimo, ljudski rod u dalekoj budućnosti). Jako napredna civilizacija bi mogla izgraditi ovako nešto te je Dyson predložio da bi potraga za ovim megastrukturama vodila i otkrivanju naprednih civilizacija. Međutim, koncept se zloupotrebljava i danas svako klepetalo u usta stavlja izraz "megastruktura". Primjer ovoga je poznata bruka od koje se History channel još nije oprao: tzv. "Alien Guy", Giorgio A. Tsoukalos, ali i šarlatan bh. porijekla Semir Osmanagić te hrvatski propagator opasnih pseudonaučnih teorija na budžetskoj sisi, Krešo Mišak. 

Treba naglasiti da niti jedna od navedenih osoba nema diplomu iz oblasti nauke: Giorgio je diplomirao sport, dakle kolega je još jednog "eksperta", premijera Kantona Sarajevo Dine (Hadži)Konakovića, Krešo je novinar (žanr pseudonauka), a Semir ni sam ne zna šta je. Nažalost, tužno je i ružno što toliko ljudi gleda blagonaklono na dijareju-logoreju ovih ljudi, čak im se divi.

No, vratimo se mi našoj Tabby zvijezdi: početkom januara 2018. objavljen je rad u kojem je učestvovalo oko 200 astronoma i prema kojem fenomen splasavanja sjaja zvijezde Tabby nije zbog postojanja vanzemaljske megastrukture, nego zbog postojanja ogromnog oblaka prašine, nastalog najvjerovatnije u rijetkoj koliziji dvije komete. 

Oblak prašine oko Tabby, izvor ilustracije: Nasa/JPL-Caltech

Čestice prašine su raspršivale dijelove elektromagnetnog spektra porijeklom sa zvijezde I to na različite načine, u ovisnosti o talasnoj dužini zraka. Da su u pitanju vanzemaljske megastrukture, one bi na jednak način blokirale zrake koje dolaze sa zvijezde.

Rezultati nove analize fenomena Tabby tj. KIC 8462852 objavljeni su u The Astrological Journal Letters, pod naslovom "The First Post-Kepler Brightness Dips of KIC 8462852". Ovaj rad ojačava NASA-ine zaključke objavljene još u oktobru 2017. godine, objavljene u The Astrophysical Journal pod naslovom "Extinction and the Dimming of KIC 8462852".