Quantum of Science

Izvor: Google Nakon 20 godina pokušaja, naučnicima je pošlo za rukom od diferenciranih stanica kože i drugih tkiva stvoriti krvne stanice. Dva nepovezana tima naučnika, jedan iz Dječije klinike Boston u Massachusettsu i jedan sa Weill Cornell Medical College in New York City, objavili su naučne radove o ovoj temi. U radu, objavljenom u maju ove godine u časopisu Nature , pod nazivom „ Haematopoietic stem and progenitor cells fromhuman pluripotent stem cells “, opisan je način dobivanja stanica čovjeka koje se ponašaju kao stanice krvi iako im nisu potpuno identične, dok je u drugom radu, objavljenom u isto vrijeme, također u Nature , pod nazivom „ Conversion of adult endothelium to immunocompetent haematopoieticstem cells “ opisano kako su već izdiferencirane ne-krvne stanica miša pretvorene u funkcionalne krvne stanice. Diferencirane stanice su standardnom metodom pretvorene u inducirane pluripotentne stanice (iPS), odnosno, matične stanice koji nisu embrionalnog porijek

Dakle, DNK je jedna dugačka molekula, smještena u jedru stanice/ćelija koja ima nekakve veze sa nasljeđivanjem osobina, jer kontroliše proces biosinteze proteina koji su odgovorni za osobine. Međutim kakve je građe DNK? Molekula dezoksirobonukleinske kiseline koju skraćeno zovemo DNK ima oblik dvostruke spirale – kao da imate ljestve koje nekako možete uvrtati oko jedne ose. Dvostruku spiralu možemo još nazvati i dvostruka zavojnica ili dvostruki heliks. Strane te spirale građene su od naizmjenice poredanih i međusobno povezanih molekula fosforne kiseline i šećera zvanog dezoksiriboza. Fosforna kiselina H 3 PO 4  je mineralna, anorganska kiselina koja je česta u živim bićama, naročito u obliku svog jona PO 4  kojeg zovemo fosfatni jon i kao takva se nalazi i u DNK. Šećer dezoksiriboza je pomalo sličan šećeru kojeg jedemo, ali se od njega po mnogo čemu razliku. Zapravo, šećer koji koristimo za kolače i šećer dezoksiriboza spadaju u istu klasu jedinjenja jer imaju neke z

U nauci postoje veličine koje mjerimo ili izračunavamo, a postoje i veličine koje su nepromjenljive. Te nepromjenljive veličine nazivamo konstante. Jedna od najvažnijih konstanti u hemiji jeste Avogadrova konstanta odnosno, Avogadrov broj. Ova konstanta je nazvana u čast italijanskog naučnika Amedea Avogadra.  Lorenzo Romano Amedeo Carlo Avogadro, grof od Quaregne i Cerreta, bio je italijanski naučnik, poznat po formulisanju zakona koje danas znamo kao Avogadrov zakon, ali nije znao za ono što će naučnici poslije nazvati Avogadrova konstanta ili Avogadrov broj.  Pojam Avogadrovog broja je usko povezan sa količinom tvari, i sa definicijom jedinice za količinu tvari –mola. Količina tvari je jedna od 7 osnovnih mjernih jedinica i prema Međunarodnom sistemu mjernih jedinica, kojeg skraćeno zovemo SI prema francuskom Système International d'Unités , jedan mol je količina tvari onog sistema koji sadrži broj čestica koliko se nalazi atoma u 12 grama ugljika C-12 (izotop uglj

U radu objavljenom u Nature Communications , pod nazivom " A bioprosthetic ovary created using 3D printed microporous scaffolds restores ovarian function in sterilized mice" ,  naučnici sa Univerziteta Northwestern pokazali su kako je moguće stvoriti 3D-printane funkcionalne ovarije miša.  Naučnici su koristili 3D printer kako bi stvorili minijaturne slojeve sačinjene od želatine, derivirane od kolagena, proteina koji prirodno gradi jajnike. U ove mini-blokove želatine su umetali jajne folikule miša - sićušne strukture u kojima se nalazi jajna stanica okružena stanicama koje proizvode spolne hormone. Zatim su te slojeve dimenzija 15x15 mm slagali jedne preko drugih u jednu vrstu prepletene strukture. U prvoj fazi rada, istraživano je da li folikuli mogu uopšte preživjeti u ovoj strukturi. Ispostavilo se mogu, i to oko 8 dana, ali samo u onim strukturama koje su bile čvršće povezane. U drugoj fazi, naučnici su kroz rupice u želatini od 2 mm injicirali 40-50 folik

René Descartes, rad Fransa Halsa iz 1648. ego sum, ego existo ,  quoties a me profertur, vel mente concipitur, necessario esse veru Naučnici su često skloni redukcionizmu: vole rastavljati stvari, pa onda iz tih dijelova indukcijom zaključiti nešto više, izvući neko pravilo koje vrijedi za više različitih slučajeva, nešto univerzalno iz pojedinačnog. Recimo, pokušavaju zaključiti šta to genija čini genijem, šta ga izdvaja iz ostatka populacije. Pokušavaju naći fizičku, anatomsku, fiziološku, genetičku osobinu koja je nekoga učinila tako posebnim, tako sjajnim umom. Recimo, naučnici su neko vrijeme bili opsjednuti Einsteinovim mozgom, brojeći giruse i sulkuse  (vijuge i nabore) na Albertovom mozgu. Ovih dana su opsjednuti mozgom   René   Descartesa, oca modernog, novovijekovnog skepticizma i jednog od očeva naučne metode. Međutim, do vremena kada su se naučnici zainteresirali za Descartesov mozak, ovaj dio njegovog tijela se odavno raspao i istrunuo. Zato su p

S lijeva nadesno: Vanina Ruhlmann-Kleider, Claude Charlot, Ludwik Dobrzynsky, Daniel Denegri U Sarajevu se na Odsjeku za fiziku Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu održala osma po redu Sarajevska škola fizike visokih energija 2017. (Sarajevo School of High Energy Physics 2017, SSHEP), okupivši nekoliko eminentnih stručnjaka na polju fizike elementarnih čestica koji su svoja znanja prenosili studentima iz cijelog regiona. Ove godine, u SSHEP su učestvovali studenti iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Makedonije, Albanije i SAD.  Predavači su bili profesorice Vanina Ruhlmann-Kleider i Gabrijela Zacharias te profesori Daniel Denegri, Ludwik Dobrzynsky, Krešimir Kumerički, Christoph Schafer, Tadeusz Kurtyka, Ivica Puljak, Jernej F. Kamenik, Admir Greljo i Claude Charlot. Teme ovodišnjeg SSHEP su se kretale od Standardnog modela čestica, preko simetrija u fizici visokih energija, fizike Higgsovog bozona, kozmologije, problematike tamne materije do

Source: Google+ Fight against ignorance, anachronistic ideas and anti-science is needed today more than ever. Last week in Serbia controversy arose due to a petition to revise the teachings of theory evolution in Serbian universities and schools. The petition was signed by 52 academics and a number of advisers, artists, singers, engineers, philologists, philosophers and five priests. The first page of this petition states: “Globalists and atheists in influential positions in the world, due to personal and globalist reasons, affirm the theory of evolution and finance the promoters of this idea. We are witnessing more and more famous scientists throughout the world stepping out and warning that the theory of evolution is a hypothesis whose attitudes on the creation of the world, life and man are scientifically unprovable or contrary to scientific facts”. It is clear that a petition like this is only a pamphlet created by people who, in fact, don't understand what i

Sve oko nas se sastoji od atoma i molekula. Molekule su sačinjene od atoma istih ili različitih elemenata povezanih određenim vezama. Atomi su toliko mali da ne samo da ih ne možemo vidjeti, nego ih ne bismo ni mogli izbrojati u jednoj jedinoj tački na kraju rečenice. Zapravo, u jednoj tački bi ih bilo toliko mnogo da mi nemamo riječ koja imenuje taj broj: ima ih više od stotina i stotina milijardi. U jednom gramu zlata bi bilo oko 3x10 21 atoma zlata. Možete li zamisliti taj broj? Napišimo iza broja tri 21 nulu i to je taj broj. Taj broj je veći od broja ljudi na planeti Zemlji i ovom trenutku. Ako se molekule sastoje od atoma, iz čega se sastoje atomi? Oni se sastoje od još manjih čestica: protona, neutrona i elektrona . Sve čestice koje su manje od atoma, iz kojih se atom sastoji, zovemo subatomske čestice . Sub na latinskom znači „ispod“, dakle, subatomske čestice su čestice ispod atoma, tj. jednostavnije i manje od atoma. Neke od ovih subatomskih čestica mogu

Homo naledi, izvor: John Hawks N eobični ostaci jedne vrste hominida su pronađeni 2013. godine u spilji Rising Star, oko 50 km sjeverozapadno od Johanesburga.  Vrsta je nazvana  Homo naledi .  Ovi kosturi oko 15 individua bili su od samog početka intrigantni, međutim, nastavak istraživanja je pokazao kao uopšte nisu stari onoliko koliko se mislilo da jesu.  Kada ih je tim Lee Bergera otkrio, prvi zaključak je bio da se radi o vrsti visokoj oko 1.5 m, male tjelesne mase od oko 45 kg i da su ostaci stari oko 2.5 miliona godina. Međutim, nekoliko radova objavljenih početkom maja 2017. godine u magazinu eLife kažu kako je ova procjena bila pogrešna te da su kosti pronađene u Rising star prilično recentne: stare su između 335 000 i 236 000 godina . Današnji čovjek, Homo sapiens , nastao je prije nekih 200 000 godina, što znači da su H omo naledi i Homo sapiens živjeli maltene jedni pored drugih. Zbog čega je došlo do ovakve pogreške u procjeni? Veličina lobanje Homo

Šta bi bilo kada bi bilo? Kada upotrebljavamo fosilna goriva - derivate nafte i ugalj, obično ih sagorijevamo i pri tome nastaje ugljendioksid, koji odlazi u atmosferu te se na taj način povećava koncentracija ovog stakleničkog gasa, tj. njegov udio u sastavu vazduha. Sa povećanjem koncentracije ugljendioksida se postepeno povećava i globalna temperatura naše planete, jer je ovo gas  koji, prosto rečeno, "zadržava toplotu" te od atmosfere naše jedne, jedine planete pravi neku vrstu staklenika. Naravno, efekat staklenika je koristan: on održava temperaturu na Zemlji povoljnom za život, ali, sa povećanjem koje bilježimo, postoji velika opasnost da upotrebom neobnovljivih izvora energije - fosilnih goriva - ugrozimo opstanak sebe samih. Šta ako bismo mogli taj isti ugljendioksid ponovo pretvoriti u naftu? Šta ako bi neobnovljivi izvori energije postali obnovljivi? Naučnici pokušavaju stvoriti vještačku fotosintezu: proces u kojem bi se atmosferski ugljendioksid fiksira

Povećanje globalne temperature u kombinaciji sa nestašicom hranljivih tvari i povećanim nivoom ugljendioksida predstavljaju opasnost po marinske organizme sa ljušturama koje sadrže kalcijum. U ove organizme spadaju korali, različiti morski mekušci, račići, bodljokošci i neke vrste planktona. Šta je to acidifikacija? Kako nivo ugljendioksida u atmosferi raste, tako oceani apsorbuju dio ovog gasa, gdje on reaguje sa vodom, dajući ugljičnu kiselinu, koja disocira, dajući hidronijum-jone i jone kiselinskog ostatka. Time se povećava kiselost morske vode. Međutim, povećanje kiselosti djeluje dodatno tako što slabi vanjski skelet  (egzoskelet) morskih organizama, tj. njihove ljušture koje su obično od kalcijuma, jer kalcijum reaguje sa anionima ugljične kiseline. Drugim riječima, morska voda sa povećanom kiselošću djeluje korozivno na morske organizme. Također, kemijski sastav ljuštura može da varira i u nekim slučajevima morski organizmi grade ljušture sa već procentom magnezijuma