Protiv tumora-viralno

Image source: immuno-oncologynews.com

Neki virusi mogu izazvati rak, a neki ga liječiti.

Genetički modifikovan virus herpesa, koji izaziva imunološki odgovor na stanice melanoma, postaće prvi tretman ovakvog tipa odobren u SAD. Američka Administracija za hranu i lijekove ( FDA-Food and Drug Administration) je 27. oktobra 2015. odobrila GM T-VEC (eto, to je skraćenica za talimogen laherparepvec virus) za tretman melanoma.

Onkolitička viroterapija nije nešto od jučer. Zapravo, istraživanja u ovoj oblasti su počela 50-tih godina prošlog vijeka, kada su ljekari primijetili da neki pacijenti oboljeli od raka pokazuju znake poboljšanja zdravlja nakon što su prebolovali neku virusnu infekciju ili su nedavno bili vakcinisani protiv nekog virusnog oboljenja. 

Dakle, ova ideja nije bila rezultat nekog alternativnog pokušaja liječenja, nekog mambo-džambo predosjećaja, nego rezultat analognog razmišljanja. 1949., 1952., 1956. i 1974. su rađena neka signifikantna klinička ispitivanja rada sa virusima u svrhu terapije kancera, međutim, zaključeno je da tadašnja tehnologija nije dovoljno napredna za ovu metodu. 70-tih i 80-tih, onkolitička viroterapija je napuštena kao moguća metoda terapije raka. Nekada su živi,"divlji" virusi napadali stanice kancera, a nekada bi pacijent podlegao virusnoj infekciji. Sve do napretka u oblasti bioinženjeringa, nakon čega je bilo moguće stvoriti genetički modifikovan virus koji se ne može replicirati u zdravoj stanici, ali može u stanici kancera i nije opasan po zdravlje pacijenta.

Od 2004. u Latviji je dozvoljen lijek Rigvir koji se bazira na viroterapiji. Lijek je patentiran nešto ranije, 2002. a sadrži "žive" viruse koji razaraju stanice tumora (citolitička aktivnost). Od 2008., Rigvir je dostupan u apotekama u Latviji. Danas se koristi u 25 zemalja. 2004. naučnici sa University of Texas su genetički modifikovali adenovirus (jedan od virusa koji izazivaju prehladu) da napada stanice glioblastoma.

Kako to? Kako ovi genetički modifikovani virusi razaraju stanice tumora, a ne i zdrave stanice? 

Malignost supresira normalni antiviralni odgovor stanice, a neke mutacije koje su odgovorne za nekontrolisanu diobu stanica imaju još jedan efekat-stanice pogođene ovim mutacijama postaju više sklone viralnim infekcijama. Tako virus načini veliku štetu tumuroznim stanicama, dok zdrave stanice ostanu nedirnute.

T-stanica (narandžasto) napada stanicu tumora (ljubičasto) u onkolitičkoj viroterapiji, Image:Andrejs Liepins/SPL

T-VEC virus je genetički modifikovan tako da sadrži protein GM-CSF i antigene koji "uključuju" i pojačavaju imuni odgovor organizma te pomažu stanicama imunog sistema (T-limfociti) da pronađu kancerozne stanice. GM-CSF protein privlači dendritske stanice koje "upoznaju" T-stanice sa antigenima tumora, programirajući ih tako da uništavaju stanice tumora. 

Video: Eric Betzig

U kombinaciji sa imunoterapijom, ovaj pristup liječenju raka, u ovom slučaju melanoma, bi mogao biti izuzetno moćan. Naravno, naučnici će eksperimentisati sa drugim vrstama virusa, genetički ih modifikovati i testirati kako bi dobili terapiju koja daje optimalne rezultate sa minimalnim rizikom po pacijente.

Uzdravlje, vaše i moje, da naučnici razviju ovu terapiju do savršenosti, a da nama to nikad ne zatreba!