Studija sugeriše kako je usporavanje rotacije Zemlje dovelo do obogaćivanja atmosfere kisikom
Novo istraživanje sugerira da je opskrba planete Zemlje
kisikom nastala zahvaljujući postupnom usporavanju rotacije planete, što je
dovelo do produžavanja dana, omogućavajući određenim algama da proizvedu više
kisika kao nusprodukt svog metaboličkog procesa.
Gotovo sav kisik na
Zemlji bio je i proizvodi se fotosintezom, a mikroorganizmi sa sposobnošću
fotosinteze zvani cijanobakterije (modrozelene alge), počele su proizvoditi
kisik kada je naša planeta još bila prilično nenastanjivo mjesto.
Cijanobakterije su se razvile prije više od 2.4 milijarde godina, ali Zemlja se
polako transformirala u planetu bogatu kisikom koju poznajemo danas.
Prije otprilike 2.4
milijarde godina u Zemljinoj atmosferi bilo toliko malo kisika, da se jedva
moglo izmjeriti, pa nijedan životinjski ili biljni svijet kakvog poznajemo ne
bi mogao postojati. Zatim, prije otprilike 400 miliona godina Zemlja napravila
relativno ogroman skok u količini kisika u svojoj atmosferi, povećavši se s
gotovo neprimjetnih razina na jednu desetinu količine kisika koju sada ima.
Naučnici u studiji objavljena
u ponedjeljak, 2. avgusta 2021. u naučnom časopisu Nature Geoscience (https://www.nature.com/articles/s41561-021-00784-3
) iznose dokaze da je rotacija Zemlje, koja se s vremenom postupno usporavala,
produžila dane sa oko šest sati na približno 24 sata. Duži dani osiguravali su
više sunčeve svjetlosti cijanobakterijama da proizvedu dovoljno kisika da
planetu daju zrak za disanje.
Kako bi preživjele,
ove cijanobakterije svaki dan mijenjaju svoj položaj: od sumraka do zore,
bakterije koje jedu sumpor se nalaze iznad fotosintetskih cijanobakterija,
blokirajući im pristup sunčevoj svjetlosti. Kad sunce izađe ujutro, bakterije
koje jedu sumpor se pomiču prema dolje, a cijanobakterije izlaze na površinu.
Naučnici su do ovog
zaključka došli proučavanjem mikroba pronađenih u vrtači u jezeru Huron, uz
obalu američke savezne države Michigan. Bakterije postoje u okolišu siromašnom
kisikom, slično jednostaničnim cijanobakterijama koje su prije milijardu godina
formirale kolonije. Naučnici su u laboratorijskim uslovima na ovim bakterijama
provjerili koliko je svjetlosti dobijaju. Što su cijanobakterije imale više
svjetlosti, više su kisika proizvodile.
Taj nalaz ukazuje na prethodno nerazmatranu vezu između istorije oksigenacije Zemlje i stope rotacije. Dužina dana na Zemlji nije uvijek bila 24 sata, kao danas. Kad se formirao sistem Zemlja-Mjesec, dani su bili mnogo kraći i vjerovatno su trajali svega šest sati.
Onda se rotacija naše planete usporila zbog djelovanja
Mjesečeve gravitacije, plime i plimne sile, a dani su postajali sve duži.
Naučnici kažu da
njihovi modeli pokazuju da bi ovaj predloženi mehanizam mogao pomoći u
objašnjenju obrasca oksigenacije Zemlje, kao i postojanosti perioda niskog
unosa kisika kroz veći dio historije planete.
Ovaj tekst je prvobitno objavljen na Glas Amerike u avgustu 2021.

Primjedbe
Objavi komentar