Nesigurna biosigurnost

Šta to nije uredu sa mjerama sigurnosti koje se sprovede u laboratorijama visokog rizika?

Nedavno je znanstvena zajednica bila svjedokom nekoliko ozbiljnih biosigurnosnih propusta u vodećim laboratorijama. Ovi događaji potvrđuju potrebu da se o sadašnjim mjerama biosigurnosne kontrole još jednom promisli.

Centar za kontrolu i prevenciju bolesti sa sjedištem u Atlanti je prijavio 2 slučaja propusta, u jednom slučaju se radilo o uzročniku smrtonosnog antraksa, dok je drugi uključivao virus gripe H5N1.

Incidenti u Atlanti su se dogodili u martu i junu prošle godine. U prvom slučaju, izvršen je transfer potencijalno neadekvatno inaktivirane bakterije uzročnika antraksa u laboratoriju nižeg stepena sigurnosti. „Neadekvatno inaktiviran“ je sinonim za „potencijalno smrtonosan“.

U drugom slučaju, uzorak virusa nisko virulentne gripe je prenesen u drugu laboratoriju, ali je slučano bio kontaminiran smrtonosnim H5N1 virusom ptičje gripe.

„Sama činjenica da se ovako nešto dogodilo u superiornoj laboratoriji je uznemirujuća“, kaže Thomas Frieden, direktor spomenutog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti za časopis Nature, „i mi moramo bolje pripaziti na vlastitu kulturu poimanja sigurnosti u svim našim laboratorijama“.

„Kultura poimanja sigurnosti“ nije samo žargonizam i fraza. Ova sintagma predstavlja izgradnju okvira i načina upravljanja laboratorijama visokog rizika te kontinuirano sprovođenje trening programa i prakse koji bi pomogli u bolje struktuiranom načinu rješavanja problema rizika. U prevodu, to bi značilo konstantan i kontinuiran monitoring te poboljšavanja performansi. U prevodu, to znači stalno podsjećati uposlenike laboratorija na pravila ponašanja i protokole.

U menadžment rizika na ovom polju se malo ulaže. Ulaže se tek toliko da se postigne goli minimum koji je dovoljan da se nevolje drže na vrlo diskutabilnoj udaljenosti.

Ipak, ovo polje djelatnosti postaje sve profesionalnije.

2008. Europski Komitet za standardizaciju (CEN) je usvojio prvi međunarodno prepoznat okvir za organizacijsku biosigurnost u institucijama koje rade sa opasnim patogenima. Taj okvir se naziva CWA (CEN Workshop Agreement)15793. Uskoro će ovaj okvir dobiti i svoj ISO standard. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje što brže usvajanje CWA 15793 te je i sama usvojila ovaj dokument zbog dvije svoje laboratorije koje čuvaju uzorke virusa velikih boginja.

U anketi koju je prošle godine sprovela Europska organizacija za biosigurnost (EBSA) na svojih 118 članova, od kojih su čak tri četvrtine osobe koje su profesionaci u oblasti biosigurnosti,  pokazano je da 33%  trenutno koristi upute iz CWA 15793 u matičnim institucijama, a 15% članova nikada nije ni čulo za ovaj dokument.