Supermasivne crne rupe i priča o oblačku G2 koji je pobjegao jednoj takvoj

Astronomi po prvi put imaju jake dokaze o postojanju jedne supermasivne crne rupe u veoma maloj galaksiji.Naučnici sa University of Utah iz Salt Lake Citya su posmatrali jednu "liliputansku" galaksiju i mjerenjima došli do zaključka da i ovakve galaksije u svom centru kriju nekad supermasivne crne rupe.

Ovo otkriće sugerira da bi crnih rupa u našem dijelu Univezuma moglo biti duplo više nego što se do sada pretpostavljalo.Mnoge od njih  se izgleda kriju u  centrima takozvanih patuljastih galaksija.

Patuljaste galaksije imaju relativno mali proj zvijezda, oko milijardu, u odnosu na klasične galaksije poput Mliječnog puta ili Andromede, koje imaju  200-300 milijardi zvijezda. Ovakve patuljaste galaksije su često pratioci, sateliti, većih. Mliječni put ima 14 poznatih satelitnih patuljastih galaksija.

Patuljasta galaksija koju su pratili astronomi sa Universitety of Utah, M60-UCD1  od Zemlje je udaljena nekih 54 miliona godina. Astronomi su primijetili neobičnu emisiju X-zraka, koja nogovještava da se unutar galaksije nalazi crna rupa.

Kako bi izmjerili veličinu crne rupe, astronomi se služe mjerenjem radijalne brzine zvijezda. Što je radijalna brzina veća, to se sumnja i na masivniju crnu rupa.

Crna rupa u centru patuljaste galaksije M60-UCD1 iznosi,  oko 21 miliona masa Sunca. To je 5x više nego veličina crne rupe u centru Mliječnog puta. Supermasivne crne rupe obično imaju 0.5% mase zvijezda, ali mase ove crne rupe iznosila je oko 18% mase zvijezde.

To bi značilo da se u centrima malih galaksija kriju masivne crne rupe, što je do sada bilo nepoznato.

Upravo stoga je realno procijeniti kako su super-masivne crne rupe mnogo češće nego što mislimo.

Ipak, da se čudne stvari događaju u svemiru-događaju se. Oblak gasa, nazvan G2, kojeg su astronomi primijetili 2002.g, približavao se supermasivnoj crnoj rupi koja se nalazi u srcu naše galaksije Mliječni put. Naučnici su bili posve sigurni da će supermasivna crna rupa "progutati" oblak, ali, kako se vidi iz rada objavljenog u Astrophysical Journal Letters, to se nije desilo.

U maju prošle godine G2 je bio na najmanjoj udaljenosti i crne rupe nazvane Sgr A*
Ova crna rupa je, prema procjenama naučnika, 4.3x masivnija od našeg Sunca. 2012. je zabilježeno kako je jedna takva supermasivna crna rupa "progutala" zvijezdu (video ispod je NASA-ina simulacija događaja):

Oblak gasa, G2, je manje kompaktan i masivan od ove zvijezde. 2011. naučnici su izračunali da bi on bio svega 3x masivniji od Zemlje. Sunce je nekih 300 000x masivnije od Zemlje. Dakle, proračuni kažu da G2 nema nikakve šanse protiv crne rupe Sgr A*. Kako naučnici rijetko imaju posmatrati ovakve fenomene jer je većina crnih rupa jako daleko i rijetko se "namjesti" da je neki objekat blizu, oni su se pobrinuli da nikako ne propuste ovaj predatorski show.

Ipak, slika ispod jasno pokazuje da se G2 nekako uspio spasiti:

Izvor: ESO/A.Eckart

Naravno, to što smo mi zapazili da je G2 "dobio bitku" sa supermasivnom crnom rupom, u septembru prošle godine, znači da se to desilo jako, jako davno, jer je G2 od nas udaljen oko 25 000 svjetlosnih godina.
Kako je G2 "pobjegao" crnoj rupi?
Moguće je da G2 u svom centru krije zvijezdu, koja mu daje dodatnu masu i kompaktnost. Također, vrlo je moguće da naučnici nisu mogli tačno proračunati trajektoriju G2 u odnosu na crnu rupu. Bilo je moguće mjeriti samo jedan mali dio G2, što proračune putanje čini izuzetno teškim.