Tragedija: zaustavljen klinički test terapije fetusa

U Holandiji je prekinuto kliničko testiranje sildenafila u svrhu terapije usporenog rasta i napredovanja fetusa jer se pokazalo da je terapija štetna. U grupi koja je primala terapiju, a koju je činilo 90 trudnica, došlo je do smrti 11 fetusa.

Sildenafil, nama svima poznatiji kao Viagra, je molekula iz porodice pirimidina, a daje su obliku citrata i naravno - najpoznatija joj je uloga u tretmanu erektilne disfunkcije. Dakle, zašto u prvom redu davati sildenafil trudnicama kako bi se poboljšao rast fetusa?

Vratimo se mehanizmu djelovanja sildenafila: ova molekula relaksira krvne sudove i na taj način povećava protok krvi kroz njih, što je, logično, veoma korisno za erekciju, ali i za tretman još nekih stanja o kojima se rjeđe priča u kontekstu Viagre: plućne hipertenzije, tretman teške ishemije kod Rejnoovog sindroma (Raynaud syndrome) te kod plućnog edema izazvanog boravkom na velikim visinama (za šta se više ne preporučuje). Sildenafil sprječava degradaciju cikličnog guanozin monofosfata (cGMP, nukleotid sličan onima u DNK) tako što inhibira enzim koji  razlaže cGMP. Koncentracija nitrogen monoksida (NO) na odgovarajućim receptorima se povećava, što dovodi do opuštanja glatkih mišića (vazodilatacije). A što je krvni sud opušteniji i prošireniji - ti više krvi može proći kroz njega. Više krvi znači i veći pritisak. 

Međutim, postoji stanje koje se naziva intrauterina restrikcija rasta, a u kojem fetus ne dobija dovoljno krvi. Manje krvi znači i manje hranljivih tvari i kisika te se fetus sporije razvija i može umrijeti. Jedini način na koji se može tretirati ovo stanje jeste provociranje porođaja prije nego što fetus umre, a to se, opet, ne može uraditi ako fetus nije dovoljno star. Zato su naučnici smatrali da bi molekula koja proširujue krvne sudove, mogla dovesti i do bolje prokrvljenosti krvotoka koji hrani fetus te tako pomoći u terapiji ovog opasnog stanja. 

To se i pokazalo kao dobra radna hipoteza u slučaju male grupe od 10 trudnica, koja je vođena u Britanskoj Kolumbiji od 2004. do 2009. Studija na 73 žene iz Irana iz 2012. je također sugerirala kako bi sildenafil mogao biti dobra potencijalna terapija povećanja protoka krvi kod opisanog stanja. 

Međutim, holandska studija je pošla po zlu. U grupi koja je primala terapiju se nalazilo 90 trudnica, dok je kontrolna grupa brojala 93 trudnice koje su uzimale placebo. 17 fetusa je dobilo ozbiljan oblik oštećenja pluća, a 11 od njih 17 je umrlo zbog toga. Samo 3 fetusa u kontrolnoj grupi su razvila ovo plućno oboljenje, i nijedan fetus iz kontrolne grupe nije umro.

Nekoliko godina  prije ove studije (period 2014. - 2016.) sprovedeno je slično kanadsko istraživanje, čiji su rezultati objavljeni prije par mjeseci u The Lancet pod naslovom "Maternal sildenafil for severe fetal growth restriction(STRIDER): a multicentre, randomised, placebo-controlled,double-blind trial". Međutim, iako nije bilo tragičnog ishoda kao sa holandskom studijom, ovaj rad nije bio obećavajući, s obzirom da statistika nije pokazala poboljšanje ishoda trudnoće niti poboljšanje rasta fetusa te je zaključak ovog rada bio da se terapija sildenafilom za intrauterinu restrikciju rasta ne preporučuje. 

Vrlo se teško pomiriti sa ovih 11 smrti i razloga zbog kojih je do njih došlo, a koji još nisu sasvim jasni. Jedina sreća u ovoj tragediji jeste bila transparentnost djelovanja naučnika i njihova opredijeljenost da podijele svoje rezultate kao upozorenje drugim grupama koje bi također pokušale klinička ispitivanja sildenafila u ovu svrhu.