Kosti i zubi otkrivaju do danas posve nepoznatog rođaka naše vrste

Nova istraživanja otkrivaju nove, iznenađujuće momente u istoriji ljudskog roda i evoluciji naše vrste. Mislili smo da smo da imamo samo jednog bliskog rođaka - neandertalca, a onda se otkrilo da su se u spilji u Sibiru, nazvanoj Denisova, krili ostaci sestrinske grane roda Homo - denisovci, koji su bliski, ali ne baš potpuno jednaki neandertalcima.

Također, sve više je zastupnika mišljenja kako je naša vrsta - Homo sapiens sapiens ili Homo sapiens recens, kako koja literatura kaže, zapravo mnogo bliža i neandertalcima i denisovcima nego što smo to mislili i da smo mi zapravo podrvrste vrste Homo sapiens.

Ali, izuzetno mjesto u razumijevanju evolucije naše vrste i antropologiji imaju neke nešto primitivnije grane, možda bliže Homo erectusu, koje smo počeli pronalaziti, a koje su također pripadnici roda Homo. Takve su, primjerice, nedavno otkriveni Homo naledi te patuljasta vrsta koju su naučnici i mediji od milja nazvali "hobiti!, a čiji je naučni naziv Homo floresiensis, prema ostvu Flores u Indoneziji, gdje su ostaci ove patuljaste vrste pronađeni.

I onda, isti dan kada je na šest simultanih press-konferencija objavljeno kako su naučnici iz nezamislive gomile podataka sastavili prvu fotografiju crne rupe, održana je još jedna press konferencija u kojoj su izneseni čvrsti dokazi o tome kako je pronađena još jedna, do sada nepoznata vrsta roda Homo. 

2007. je prvo pronađena treća metatarzalna kost (to su vam one stine kosti na stopalima) koja je pripadala nekoj hominini i to u spilji Callao  u oblasti Sjeverni Luzon, Filipini a koja  datira prije 67 000 godina. To je najraniji izravni dokaz ljudske prisutnosti na Filipinima. Analiza te kosti stopala upućivala je na to da je pripadala rodu Homo, ali koja je vrsta u pitanju,  bilo je nejasna.

Onda su pronađene još neke kosti i zubi i to 2011. Sve je upućivalo na to da se radi o nekoj primitivnoj vrsti, možda prisnije povezanom sa Homo erectus, ali su naučnici definitivno utvrdili da se radi o vrsti našeg roda.

Stvorenju su dali naučni naziv Homo luzonensis, prema Luzonu, regiji u kojoj su ostaci pronađeni, a postaće poznati i kao "čovjek iz spilje Callao" ili "Callao man".

Sveukupno, tim sačinjen od francuskih i australskih istraživača, pronašao je dio femura, dvije falange kostiju ruke, falange kostiju stopala i sedam zuba od najmanje tri osobe. Datirali su jedan od kutnjaka do minimalne dobi od 50.000 godina, što znači da je nešto mlađi od metatarzalne. Nisu mogli izolirati bilo DNK iz fosila, te je  sprovođenje filogenetskih analiza onemogućeno. Svoje zaključke zasnivaju na detaljnom ispitivanju ostataka, koristeći niz tehnika, uključujući tradicionalna mjerenja, mikro CT i 3-D morfometrijske analize.

Rad o pronalasku našeg novog "rođaka" objavljen je u časopisu Nature 10. aprila 2019. pod naslovom "A new species of Homo from the Late Pleistocene of the Philippines".

Dva premolara i tri molarna zuba pokazala su se posebno korisnima jer potiču od iste osobe. Molari su imali savremena obilježja koja podsjećaju na H. sapiens i azijske H. erectus, ali su bili premali da bi mogli potjecati od H. sapiens. Zapravo, na osnovu zuba se čini da je ovo još jedna patuljasta vrsta, baš kao što je to bio Homo floresiensis.

Premolari su imali dva ili tri korijena - a to je karakteristika koja se smatra primitivnom. Ove jedinstvene kombinacije karakteristika nisu bile prisutne ni u jednom poznatom fosilu hominina, objašnjava Florent Détroit, paleoantropolog u Muséum National d'Histoire Naturelle u Parizu i koautor nove studije.

Naučnici spekuliraju o tome da su specifične karakteristike Homo luzonensis posljedica ostvske izolacija i specijacije te da se radi o ostvrskom endemizmu. Da li je ova vrsta postala žrtve nelojalne kompeticije jednom kada je Homo sapiens došao na ovo područje? Od koje vrsta su evoluirali?  Da li je slučajnost da se u području relativno bliskom - Indoneziji i Filipinima nađu dvije patuljaste vrste Homo?

H. luzonensis i H. floresiensis možda potjecali od H. erectusa. Ali on je rekao da otkriće na Filipinima daje novu vjerodostojnost alternativnom stajalištu: možda je neko nepoznato stvorenje osim H. erectusa također migriralo iz Afrike u Evropu i Aziju, a kasnije je stvorilo obje ostrvske vrste.

Čini se da će oko ove vrste biti još zanimljivih radova i jedva čekamo da novi počnu izlaziti.