Naučnici pomoću HIV virusa tretirali teški nasljedni poremećaj

Naučnici su, kako se čini,  uspjeli izliječiti jednu tešku nasljednu bolest, koristeći ni manje ni više nego virus humane imunodeficijencije - HIV. Hajmo bolje shvatiti šta su uradili.

Bolest koju su tretirali kod 8 djece zove se teška kombinovana imunodeficijencija, eng. severe combined immunodeficiency - SCID, a ima još nekoliko naziva, poput Glanzmann- Rinkerovog sindroma i alimfoplazije. Zapravo, kod ove bolesti ne dolazi do razvoja normalnih T i B-limfocita, stanica koje su ključne u imunološkom odgovoru. Ako nemate ove stanice - nemate ni odbranu organizma protiv apsolutno svega u vašoj okolini i kada kažem to, to je baš tako - ne radi se samo o odbrani od patogena, nego i od mnogih drugih tipova antigena. 

Praktično, to znači da osoba sa ovim sindromom mora živjeti u mjehuru, zaštićena od utjecaja vanjskih faktora. Ove osobe su jako osjetljive na infektivne bolesti i neke od njih, poput Davida Vettera, su morale čitav život provesti u sterilnim uslovima. Spomenuti Vetter, "Bubble boy" je morao živjeti u specijalnom odijelu koje je kreirala NASA. Preminuo je 1984. kada mu je bilo 12 godina.

Sama bolest i nije baš toliko rijetka koliko bismo pomislili: epidemiološki podaci pokazuju da se javlja u 1 osobe na 100 000, ali postoje podaci koji govore o dvostruko većoj pojavnosti od 1: 50 000. Posebno je veća u malim zajednicima gdje postoji srodničko sparivanje. U zajednicama Navaho indijanaca 1 od 2500 djece ima tešku kombinovanu imunodeficijenciju.

Postoji nekoliko tiova SCID, u ovisnosti o tome koji je gen pogođen mutacijom.

Međutim, u prošlu srijedu, 17. aprila, u The New England Journal of Medicine objavljen je rad pod nazivom "Lentiviral Gene Therapy Combined with Low-Dose Busulfan in Infants with SCID-X1" u kojem su predstavljeni rezultati pokušaja da se na 8 djece primijeni genska terapija pomoću lentivirusa, koji bi dopremili zdrav oblik gena u stanice. Radilo se o jednom specifičnom obliku ovog sindroma, izazvanog mutacijama na genu zvanom IL2RG koji se nalazi na X-hromosomu. 

IL2RG je gen koji kodira podjedinicu zajedničku za mnoge interleukine - proteine koji imaju ulogu u imunološkom odgovoru. Nepravilnosti u ovom proteinu dovode do neefikasnosti interleukina i blokiraju imunološki odgovor. Kako se IL2RG nalazi na X-hromosomu, tako su dječaci posebno osjetljivi na ovu mutaciju jer nemaju zdravu kopiju gena na drugom hromosomu koji bi nadoknadio nedostatak.

Terapija koju su naučnici koristili uključuje korištenje izmijenjenog HIV-a, virusa koji spada u lentiviruse, podgrupu retrovirusa, a koji je nama uglavnom poznat po tome što izaziva SIDA/AIDS. Ovakav, izmijenjeni HIV, predstavljao je transportno sredstvo za zdravi IL2RG gen, nema sposobnost replikacije i ne izaziva bolest.

Po završetku terapije, ustanovljeno je da djeca sa mutacijom počinju proizvoditi normalne limfocite. 

Inače, nije novost da se virusi koriste za ovakve svrhe, pa čak ni to da se koriste lentivirusi. Jedna od obećavajućih grupa virusa su i AAV (adeno-associated viruses), te retrovirusi, uključujući i lentiviruse, koji se inkoroporiraju u DNK. Sami adenovirusi se ne integriraju u genom, a mi smo evolucijski razvili načine kako da se borimo protiv ove grupe virusa. Postoji mnogo izazova u aplikaciji virusa kao transportnog sredstva te se također nastoje kreirati izmijenjeni hibridni virusi. 


Ovo istraživanje pokazalo je uspješnu primjenu lentivirusnog vektora u kombinaciji s ciljanim busulfanom kao primarno liječenje kod novorođenčadi s novodijagnosticiranim SCID-X1. Ovaj pristup doveo je do rekonstituiranja imunološkog sistema i efikasnog uvođenja vektora u različitim linijama stanica, uključujući T-limfocite, B-limfocite, NK-stanice, mijeloidne stanice i progenitore koštane srži.