Ne, oleander nije lijek ni za šta. Opasan je

Kada neko u Dalmaciji kaže da bi nekom rado skuhao "čaj od oleandra", to nije nimalo dobro. Cijela biljka oleander je otrovna. Većina nas to zna, jer su nas na moru upozoravali da ne diramo prekrasne grmove oleandera, naročito da ih ne pokušamo jesti. 

Nedavno su se javile neke neutemeljene tvrdnje da oleandrin, jedan od glikozida sadržanih u ovoj biljci može biti lijek za kovid. Potrebno je upozoriti kako su ovakve tvrdnje, još bez naučnih studija, izuzetno opasne. Nadajmo se da nikome ipak neće pasti na pamet da uzima oleandrin li čaj od oleandera. Tvrdnje dolaze od vlasnike kompanije za prodaju jastuka, My Pillow, Mikea Lindella i još nekih. Nedavno je publikovan rad koji još nije pregledan, na kulturama in vitro gdje  se ustanovila inhibicija virusa, ali naglasak je na - "in vitro" i "nije pregledan rad" - tek u u preprintu. U radu su učestvovali naučnici iz kompanije Phoenix Biotechnology, Univerziteta Teksas - medicinski odjel u Galvestonu i Univerziteta Teksas - Anderson Cancer Center.

Oleander, Nerium oleander, biljka je iz porodice Apocynaceae, raste po mediteranskom području. Ima ga i u Africi, na Arapskom poluostrvu i Kini, a introduciran je u još neka područja, zbog svoje ljepote. Tipična je bilja sušnog, mediteranskog podneblja: listovi su mu kožnati, što sprječava prekomjernu transpiraciju vode iz biljke. 

Svi dijelovi biljke imaju jako gorak okus, što obično odvraća od pokušaja konzumacije. No, prije desetak godina zabilježen je slučaj trovanja male djece u Kaliforniji, koja su usvojena iz sirotišta u Sibiru. Djeca su vjerovatno zbog gladi razvila poremećaj u ishrani zvan pika - ponašanje u kojem osoba jede ono što nije predviđeno za jedno  te su ignorisali gorčinu oleandera.

Inače, glavna otrovna komponenta, oleandrin, u suštini je glikozid, a tu su još neka otrovna jedinjenja - oleandrigenin, neritalozid i još neki. Oleanderin se sporo čisti iz organizma, a brzo absorbuje u gastrintestinalnom traktu, lipofilan je, što znači da dobro prolazi kroz membrane i sve to pojačava njegovu otrovnost i čini ga otrovnim i u malim dozama. 

Ova tvar inhibira djelovanje jednog važnog proteina Na-K ATPaze, koji je bitan za održavanje prave mjere tj. gradijenta natrijumovih i kaijumovih jona u i izvan stanica, što je potrebno za prenos nervnog signala. Natrijum je glavni ekstracelularni kation, a kalijum glavni intracelularni i ATP-aza služi da se ovaj sistem održava. Gradijent natrijumovih i kalijumovih jona je bitan i za druge procese u organizmu, primjerice za transport proteina koji regulišu protok kalcijumovih jona. A kalcijum je važan za pravilnu funkciju mišića, uključujući i srčane mišiće.

Tako oleandrin može djelovati na poremećaj srčanog ciklusa. Simptomi trovanja uključuju gastrointestinalne probleme i srčane probleme, poput ubrzanog ili usporenog srčanog ritma. Toksična doza ovisi o masi osobe koja je konzumirala oleander - za djecu je toksičan već jedan list.

U pseudonaučnim medicinskim praksama, opisana je upotreba oleandera - u homeopatiji, tradicionalnim "medicinama" - međutim, službena farmakopeja ne prepoznaje oleandrin niti oleander kako sredstva liječenja. Što se tiče oleanderina kao lijeka za novu virusnu infekciju, radi se o još jednom guranju nedokazane supstance koje ne da je potencijalno opasna nego je izuzetno opasna po zdravlje. 

OLEANDRIN  NITI OLEANDER NISU LIJEKOVI ZA NOVU INFEKCIJU!