Obnavljanjem divljine do smanjenja posljedica klimatskih promjena

Obnavljanjem trećine područja koja su ljudi najviše degradirali i očuvanjem preostalih prirodnih ekosistema spriječilo bi se 70% predviđenih izumiranja sisavaca, ptica i vodozemaca. Također bi se obnovom divljine izolirala, ugradila u živi svijet jedna ogromna količina ugljen dioksida koji sada uzrokuje antropogene klimatske promjene.  

Naučnici su detaljno pretražili mape o korištenju zemljišta kako bi precizno odredili mjesta na kojima bi ponovno stvaranje divljih staništa imalo najveći utjecaj i bilo najisplativije. Ovo obnavljanje divljne ne mora ići na uštrb poljoprivrede navode naučnici - uz pravilne mjere, moglo bi se proizvoditi dovoljno hrane i restaurirati oko 55% površina koje se trenutno koriste za uzgoj hrane. 

U radu, objavljenom u oktobru u Nature pod naslovom "Global  priority areas for ecosystem restoration" se navodi kako je obnavljanje divljine najefikasnije ako se obnove primarni ekosistemi poput šuma, ali i močvani predjeli te savane. To je vrlo logično, s obzirom da ovi ekosistememi imaju i najveću sposobnost ugradnje ugljičnog dioksida u biomasu, međutim ovaj rad naglašava kako i neki drugi biomi imaju veliki potencijal. Naime, obično se insistira na obnovi šuma, a zaboravlja koliko močvarna staništa imaju potencijala.

Prema radu, najveći potencijal za restoraciju su podrčja Latinske Amerike, jugoistočne Azije i neki dijelovi Afrike. U Evropi Poručje Balkana ima najveći potencijal.

Kombinacija remedijacije i restauracije divljine, prema ovom radu može spriječiti oko 70-71% izumiranja te u ekosisteme ugraditi i izolirati oko 465 gigatona ugljendioksida, što je oko 49% od ukupnog uvećanja ugljendioksida u atmosferi.

Cijeli rad je preko SpringerShare dostupan na ovom linku.