Naučnici kažu da se ne trebamo bojati oslobađanja metana iz permafrosta

Mjehurići zaleđenog metana u jezeru Abraham u Kanadi

Metan, CH4, najjednostavniji alkan i zapravo najjednostavniji organski spoj, također spada u stakleničke gasove. Malo se manje priča o njegovim emisijama nego o emisijama ugljendioksida, ali svakako je nešto o čemu trebamo razmišljati. 

Metan može hiljadama godina biti zatočen u slojevima permafrosta u obliku metanskih hidrata, struktura nalik na kristale. Dakle, što bi se moglo dogoditi ako zbog topljenja leda i permafrosta dođe do oslobađanja ovog zarobljenog metana? Računamo da bi to bila katastrofa. A koliko je ovaj scenario vjerovatan? E, sad dolaze neke pozitivne vijesti, nadajmo se da su naučnici to dobro proračunali.

Michael Dyonisius sa Univerziteta Rochester u New Yorku i njegov tim analizirali su ledene  na Antarktiku kako bi utvrdili porijeklo metana ispuštenog za vrijeme razdoblja zagrijavanja koje je završilo posljednje ledeno doba. Zagrijavanje je podiglo globalnu temperaturu za otprilike 4° C, što je nešto više od rasta koji se predviđa do 2100. u većini scenarija klimatskih promjena izazvanih čovjekom.

Zaleđeni mjehurići metana, jezero Abraham, izvor: Wikimedia commons

Metan koji se oslobađa od sadašnjeg organskog materijala sadrži oblik ugljika koji metan iz drevnih izvora ne sadrži - ovi ugljici se razlikuju u formi, što omogućuje naučnicima da ih razlikuju.

Rezultati tima, objavljeni u Science, pod naslovom "Old carbon reservoirs were not important in the deglacial methane budget" sugerišu da su u emisijama metana tokom te faze zatopljavanja dominirale emisije iz močvarnih područja, a ne ispuštanje drevnog metana usljed topljenja permafrosta i metan-hidrata. 

Autori zaključuju da moderne klimatske promjene vjerojatno neće pokrenuti masovno oslobađanje drevnog metana.