Modificirana tehnologija CRISPR u službi epigenetike
![]() |
| Image credit:Matt Forsythe |
Već sam objašnjavala kakva je to metoda editovanja gena CRISPR/Cas 9 i šta su to epigenetičke promjene nasljednog materijala. Ukratko, za one koji nemaju vremena da pogledaju detaljnije na linkove u hipertekstu koje sam ostavila, CRISPR/Cas 9 je najmodernija tehnika mijenjanja genetičkog materijala pomoću enzima pronađenih u bakterijama. Sistem CRISPR /Cas 9 je nešto kao "imunološki sistem" bakterija koji bakterije štiti od bakteriofaga, virusa koji napadaju bakterije i "ubacuju" svoj genetički materijal u bakterije. Pomoću ovog sistema, bakterije su u mogućnost da ubačenu virusnu sekvencu izrežu iz svoje DNK i DNK obnove normalnom sekvencom.
Za CRISPR se zna tek odnedavno, a prije koju godinu su naučnici shvatili da pomoću enzima Cas 9 i ciljane sekvence mogu izrezivati i mijenjati tj. editovati DNK bilo kojeg organizma tj. da CRISPR/Cas 9 nije striktno specifičan za bakterije. Na taj način se brže i efikasnije može mijenjati DNK i promjene je moguće raditi bez da se unose strani geni, oni iz drugih organizama, kako je to do sada bio običaj u genetičkom inženerstvu u eri tzv. transgenetičkih organizama.
Epigenetičke promjene su, kako sam prije pisala, promjene koje imaju utjecaja na ekspresiju gena. Naime, geni se kod eukariotskih organizama nalaze na hromosomima, tjelašcima sačinjenim od DNK i proteina histona tj. sastoje se od tvari zvane hromatin. Hromosomi su u nukleusu stanice obično "opušteni" te se kondenzuju pri staničnoj diobi. Onda kada je hromatin opušten, tada može doći do prepisivanja genetičke informacije sa DNK na RNK, jer je sekvenca, gen, dostupna za prepisivanje. Međutim, kada je hromatin kondenziran, transkripcija nije moguća jer gen nije "dostupan". Ovu "otkrivenost" ili "sakrivenost" nekog gena regulišu epigenetički mehanizmi, dakle nešto što se nalazi "na površini" genetičkog materijala. Dodavanje metilne skupine, CH3 - , na specifične dijelove hromatina mijenja strukturu hromatina i on mijenja stanje (opušteno ili kondenzirano). Ako se neki gen zbog toga nađe u opuštenom regionu, on se može prepisivati, a ako je u kondenzovanom regionu, onda nema prepisivanja. Ipak, ne treba misliti kako je opuštanje uvijek dobro, a kondenziranje hromatina uvijek negativno - ako je opušten region na kojem je neki mutirani gen koji uzrokuje rak (onkogen) tada je situacija prilično loša, ili ako je na kondenziranom mjestu neki gen koji šifrira neki protein potreban za reparaciju DNK, situacija je opet loša. Međutim, veliki problem za ovu mladu nauku, epigenetiku, jeste to što se ne zna tačno uloga metilacija na specifičnim pozicijama.


Dakle, kakva je veza između CRISPR i epigenetičkih promjena?
CRISPR tehnika je modifikovana tako da se pomoću nje mogu dodavati ili uklanjati metilne skupine sa specifičnih dijelova DNK, što će naučnicima omogućiti da testiraju kako ove promjene utječu na ekspresiju gena. Cas 9 komponenta tehnike tj, enzim je modificirana tako da se veže na određeni dio DNK, ali da je pri tome ne siječe. Zatim naučnici rade spajanje Cas 9 sa specifičnim enzimima koji su odgovorni za dodavanje ili uklanjanje metilnih skupina (enzimi metilaze/metiltransferaze). Zapravo, Cas 9 je neka vrsta "vodiča", "šerpasa" za ove enzime.
Ova modificirana CRISPR će naučnicima omogućiti bolji uvid u efekte epigenetičkih promjena na specifičnim pozicijama te će biti jedna od alatki pri mapiranju epigenoma.
Rad o ovome je objavljen u časopisu Cell, u septembru 2016, pod naslovom "Editing DNA Methylation in the Mammalian Genome".

Primjedbe
Objavi komentar