Život na Marsu, bakterije i druge priče
Bakterije se fascinantna stvorenja - neke su autotrofi koji sadrže hlorofil i vrše fotosintezu kao biljke, iako im je struktura stanice znatno jednostavnija, jer nemaju organizovano jedro niti imaju kompleksan sistem unutrašnjih membrana i citoskeleta. Druge su paraziti i da bi preživjele, moraju naći domaćina - takve su bakterije koje izazivaju bolesti. Treći tip bakterija ne vrši fotosintezu, nego energiju crpi iz minerala te tako uspijeva ipak zaslužiti epitet autotrofnih organizama. Ove potonje bakterije naseljavaju vrlo negostoljubiva područja - žive u podvodnim vulkanima, dubokim rudnicima i drugdje gdje je mračno i nema kisika.
Međutim, štapičasta bakterija naučnog naziva Desulforudis audaxviator živi 2.8 kilometara duboko u zemlji, u južnoafričkom rudniku zlata i hrani se - radijacijom. Dobro, ovo je isuviše senzacionalistički, ali, da, ima koristi i preživljava zahvaljujući radioaktivnom uranijumu. Naime, radijacija koju emituje uranijum djeluje na sumpor i molekule vode u matičnoj stijeni tako što ih cijepa, pri čemu nastaju sulfati i hidrogen-peroksid, kojima se, zapravo, ove bakterije hrane tj. koriste ih kao izvor energije. Bakterija proizvodi onda molekule koje joj služe kao "pogonsko gorivo" ali dosta energije troši i za proizvodnju molekula koje je štite od mutacija uzrokovanih radijacijom.
![]() |
| Desulforudis audaxviator, image by NASA |
Postojanje bakterija koje ne samo da mogu preživjeti i pored postojanja radijacije, nego radijaciju, uslovno rečeno, koriste za metabolizam, naučnike je navelo da počnu razmišljati da li bi u svemiru moglo biti ovakvih oblika života. Naime, prostor u svemiru je pun talasa visoke energije, tzv. kosmičkog zračenje, od kojeg život na Zemlji štite Zemljina atmosfera i Zemljino magnetno polje.
Međutim, upravo je Mars, nebesko tijelo bez magnetnog polja, kandidat za hipotezu da na njemu možda ima ovakvih bakterija - tu je i radijacija, tu su i stijene bogate mineralima. Royal Society je objavio esej-rad u kojem se polemizira da li je ovakvo nešto moguće, a Desulforudis audaxviator je jedan od argumenta da je to itekako moguće.


Primjedbe
Objavi komentar