Nastavni plan i program škola u službi mračnih sila neznanja
Naš školski sistem je pun paradoksa. Nije ni čudo što je učenicima teško, što ne shvataju o čemu se priča i što im je nezanimljivo.
U biologiji za 9. razred, autorice Jasminka Halilović i Aida Begić zaboraviše da objasne fagocitozu kada govore o stanicama krvne loze. Tek nekoliko strana kasnije, opisuje se proces fagocitoze, ali na mjestu kada je pojam prvi put upotrijebljen nema objašnjenja. Slično se dešava i sa njihovim udžbenikom Biologije za 7. razred u kojem se govori o tome kako masno tkivo funkcioniše kao izolator organizma, ali nigdje nije objašnjeno šta je to izolator. Ne smije se računati da djeca znaju taj pojam, pogotovo zato što su tek počeli učiti fiziku i nisu čak ni iz fizike došli do termina izolacija. Ipak, udžbenici biologije Halilović/Begić nisu uopšte loši za trenutak u kojem se nalazimo i u poređenju sa onim što se nudi kao materijal za nastavu.
Konkretno, sa udžbenicima biologije veliki je problem i to što postoji mnogo različitih udžbenika za isti razred, različitih autora i to vrlo nejednake kvalitete. Zaista se ne radi o udžbenicima koji su bare-bare po kvalitetu, nego se desi da za 7. razred imamo jedan koji je katastrofalan sa groznim greškama i stravično opremljen (Skenderović/Adrović/Tolić) i jedan koji je sasvim upotrebljiv, ali ga treba malo doraditi i spriječiti pojavu neobjašnjenih pojmova te pojmova čija su objašnjenja tautološka (Halilović/Begić, Biologija za 7. razred i Halilović/Begić, Biologija za 9.razred).
Konkretno, sa udžbenicima biologije veliki je problem i to što postoji mnogo različitih udžbenika za isti razred, različitih autora i to vrlo nejednake kvalitete. Zaista se ne radi o udžbenicima koji su bare-bare po kvalitetu, nego se desi da za 7. razred imamo jedan koji je katastrofalan sa groznim greškama i stravično opremljen (Skenderović/Adrović/Tolić) i jedan koji je sasvim upotrebljiv, ali ga treba malo doraditi i spriječiti pojavu neobjašnjenih pojmova te pojmova čija su objašnjenja tautološka (Halilović/Begić, Biologija za 7. razred i Halilović/Begić, Biologija za 9.razred).
Još nešto - primjećujem da udžbenici sadrže neku vrstu rječnika pojmova, ali baš onda kad naletite na nepoznatu riječ - te riječi nema u rječniku. Takav je slučaj sa riječima fagocitirati i fagocitoza u Biologiji za 9. razred. Osim toga, lično smatram kako su ti rječnici na kraju knjige nefunkcionalni - jednostavno, malo koji učenik sam od sebe okrene knjigu na kraj i pogleda šta piše u rječniku. Ključne riječi bi se morale nalaziti objašnjene na kraju lekcija, uz sažetak lekcije.
Ne vidim ni svrhu linkova sa interneta u analognim, paper-based knjigama. Prva ja ne bih mahsuz tražila taj link, a kamoli učenik. Drugo - ti linkovi često vode na zastarjele stranice i nekvalitetne stranice. Ako i vode na kvalitetne stranice, to su možda linkovi NASA. Naravno, to nije do autora udžbenika - oni su samo htjeli modernizirati udžbenike prilaganjem linkova, ali vrlo je neudobno prepisivati te adrese u pretraživač i onda svjedočiti sadržaju koji nije ništa bolji od udžbenika, jednako je suhoparan i bez adekvatnih primjera.
Ipak, nije sve do udžbenika. Ono što je urađeno u nastavnom planu i programu za biologiju, naročito u NPP za gimnazije, ravno je samoubistvu. Većina profesora biologije u gimnazijama potajno govori o tome šta je učinjeno, ali niko ne čini nikakav pomak da se greška ispravi. O čemu se radi?
Gimnazije koriste dobre, precizne, ali pomalo tehnički teške i stare udžbenike biologije. Autori su nekadašnji profesori PMF-a (Ljubomir Berberović, Avdo Sofradžija i Rifat Hadžiselimović) i radi se o ozbiljnim udžbenicima, koje danas ponekad i studenti biologije, pa i kriminalistike i medicine koriste kao repetitorij i skripte. Dakle, radi se o udžbenicima koji su gotovo na univerzitetskom nivou, pogotivo onaj na kojem piše da je za 2. srednje, a upotrebljava se u 1. srednje.
Vidite u čemu je problem?
Vrlo kompleksan udžbenik, koji je samo mrvicu blaži od pravih univerzitetskih udžbenika i koji obrađuje užasno komplikovanu tematiku genetike i metabolizma se koristi u PRVOM RAZREDU GIMNAZIJE, DAJE SE DJECI KOJA SU TEK IZAŠLA IZ OSNOVNE ŠKOLE!
Udžbenik nije problem. Treba ga samo malo modernije opremiti crtežima i shemama i može se mirne duše koristiti još dugo vremena. Problem je dob djece koja po NPP moraju savladati, shvatiti i baratati vrlo komplikovanim terminima iz genetike. Genetika kako je ovaj udžbenik obrađuje mnogo je istančanija od one koju djeca sreću u udžbenicima za 9. razred. Ali hej- u osnovnim školama je genetika data u završnim razredima, a u gimnazijama u prvom? Autori nastavnih planova i programa se izgleda nadaju da je 9. razred dovoljno stabilna podloga na koju mogu nakalemiti jedan gotovo univerzitetski udžbenik. Dok djeca riješe pitanja eksterne mature i ljetnjeg polugodišta, znanje genetike stečeno u 9. razredu gotovo da ispari i oni dolaze u gimnazije skoro tabula rasa.
Ovdje se najbolje vidi ono o čemu ja tupim već neko vrijeme - naša djeca su prekasno izložena pojmovima iz nauke. Umjesto da im se daju probavljivi zalogaji nauke, još od rane dobi, praktično od uzrasta kada su još kod učiteljica, 4. i 5. razred, njima se natrpa gomila podataka koje oni akumuliraju i repetiraju samo dok traje ta nastavna jedinica. Poslije toga informacije ispare. A radi se o krucijalnim procesima u živom svijetu, o razumijevanju procesa oplodnje, stvaranja spola, nasljeđivanja,građe DNK i sinteze proteina, procesa varanja i disanja, - onoga što život čini živim.
Zbog nerazumijevanja nekih od ovih procesa, i dan-danas imamo optuživanje žene što rađa samo žensku djecu, jer ne naučimo djecu da spermatozoid određuje spol, imamo probleme sa antiveks pokretom, imamo apsolutno neshvatanje principa nasljeđivanja, neshvatanje građe DNK, što uzrokuje paranoju društva vezano za GMO...
Gimnazijalci prvo uče genetiku, a poslije citologiju i biosistematiku. Na studiju biologije, citologija je eliminatorni predmet na prvoj godini studija, dok se genetika predaje na trećoj, a genetičko inženjerstvo na četvrtoj godini studija.
Otkada se kuća gradi od krova? Možda u Guliverovim putovanjima, ali ne u normalnom svijetu. NPP sluđuje i profesore i učenike. Da li možete zamisliti šta se dešava u glavi jednog četrnaestogodišnjaka dok se probija kroz sitan vezak genetike i sasvim nepoznatih pojmova? Oni, i profesori zajedno sa njima, bore se sa lavinom informacija iz koje ne mogu izaći. Nema razumijevanja genetika bez razumijevanja citologije. Ali tvorcima NPP to nije važno, bahate se i izmišljaju paradokse samo kako bi učinili učenje i shvatanje nauke težim, neprolaznijim i dosadnijim.
Ipak, nije sve do udžbenika. Ono što je urađeno u nastavnom planu i programu za biologiju, naročito u NPP za gimnazije, ravno je samoubistvu. Većina profesora biologije u gimnazijama potajno govori o tome šta je učinjeno, ali niko ne čini nikakav pomak da se greška ispravi. O čemu se radi?
Gimnazije koriste dobre, precizne, ali pomalo tehnički teške i stare udžbenike biologije. Autori su nekadašnji profesori PMF-a (Ljubomir Berberović, Avdo Sofradžija i Rifat Hadžiselimović) i radi se o ozbiljnim udžbenicima, koje danas ponekad i studenti biologije, pa i kriminalistike i medicine koriste kao repetitorij i skripte. Dakle, radi se o udžbenicima koji su gotovo na univerzitetskom nivou, pogotivo onaj na kojem piše da je za 2. srednje, a upotrebljava se u 1. srednje.
Vidite u čemu je problem?
Vrlo kompleksan udžbenik, koji je samo mrvicu blaži od pravih univerzitetskih udžbenika i koji obrađuje užasno komplikovanu tematiku genetike i metabolizma se koristi u PRVOM RAZREDU GIMNAZIJE, DAJE SE DJECI KOJA SU TEK IZAŠLA IZ OSNOVNE ŠKOLE!
Udžbenik nije problem. Treba ga samo malo modernije opremiti crtežima i shemama i može se mirne duše koristiti još dugo vremena. Problem je dob djece koja po NPP moraju savladati, shvatiti i baratati vrlo komplikovanim terminima iz genetike. Genetika kako je ovaj udžbenik obrađuje mnogo je istančanija od one koju djeca sreću u udžbenicima za 9. razred. Ali hej- u osnovnim školama je genetika data u završnim razredima, a u gimnazijama u prvom? Autori nastavnih planova i programa se izgleda nadaju da je 9. razred dovoljno stabilna podloga na koju mogu nakalemiti jedan gotovo univerzitetski udžbenik. Dok djeca riješe pitanja eksterne mature i ljetnjeg polugodišta, znanje genetike stečeno u 9. razredu gotovo da ispari i oni dolaze u gimnazije skoro tabula rasa.
Ovdje se najbolje vidi ono o čemu ja tupim već neko vrijeme - naša djeca su prekasno izložena pojmovima iz nauke. Umjesto da im se daju probavljivi zalogaji nauke, još od rane dobi, praktično od uzrasta kada su još kod učiteljica, 4. i 5. razred, njima se natrpa gomila podataka koje oni akumuliraju i repetiraju samo dok traje ta nastavna jedinica. Poslije toga informacije ispare. A radi se o krucijalnim procesima u živom svijetu, o razumijevanju procesa oplodnje, stvaranja spola, nasljeđivanja,građe DNK i sinteze proteina, procesa varanja i disanja, - onoga što život čini živim.
Zbog nerazumijevanja nekih od ovih procesa, i dan-danas imamo optuživanje žene što rađa samo žensku djecu, jer ne naučimo djecu da spermatozoid određuje spol, imamo probleme sa antiveks pokretom, imamo apsolutno neshvatanje principa nasljeđivanja, neshvatanje građe DNK, što uzrokuje paranoju društva vezano za GMO...
Gimnazijalci prvo uče genetiku, a poslije citologiju i biosistematiku. Na studiju biologije, citologija je eliminatorni predmet na prvoj godini studija, dok se genetika predaje na trećoj, a genetičko inženjerstvo na četvrtoj godini studija.
Otkada se kuća gradi od krova? Možda u Guliverovim putovanjima, ali ne u normalnom svijetu. NPP sluđuje i profesore i učenike. Da li možete zamisliti šta se dešava u glavi jednog četrnaestogodišnjaka dok se probija kroz sitan vezak genetike i sasvim nepoznatih pojmova? Oni, i profesori zajedno sa njima, bore se sa lavinom informacija iz koje ne mogu izaći. Nema razumijevanja genetika bez razumijevanja citologije. Ali tvorcima NPP to nije važno, bahate se i izmišljaju paradokse samo kako bi učinili učenje i shvatanje nauke težim, neprolaznijim i dosadnijim.
Primjedbe
Objavi komentar