Quantum of Science

Izvor:YT CERNov LHCb projekat je donio nove rezultate u polju istraživanja subatomskih čestica: u svega nekoliko proteklih mjeseci objavljeno je nekoliko značajnih radova iz ove oblasti. U jednom od njih je opisan veoma rijetki raspad čestica, a upravo je ovaj rad argument više za valjanost Standardnog modela, dok je u drugom opisano kako postoje dokazi nepoznate manifestacije asimetrije materije i antimaterije. Također, prošle sedmice objavljen je rad o otkriću sistema od pet čestica odjednom. Svih pet opisanih čestica se nalazilo u tzv. „pobuđenom stanju“, stanju povišene energije. Jedna od čestica koja je otkrivena u sistemu jeste i „omega-c-nula“, sastavljena od tri kvarka, što je čini vrstom bariona, čestica u koje spadaju protoni i neutroni. Međutim, za razliku od protona koji se sastoji od 2 gornja i jednog donjeg kvarka, i neutrona, koji se sastoji od dva donja i jednog gornjeg kvarka, omega-c-nula“ se sastoji od dva čudna (strange) i jednog čarobnog (charm) kvark...

Šta je zajedničko mutacijama i modifikacijama? Ništa. Osim što obje riječi počinju na „M“.  Mutacije su nasljedne promjen e u genetičkom materijalu. To znači da se mogu prenijeti sa roditelja na potomke. Kada se ćelije dijele, dijeli se i DNK. Polulanci DNK se rastave i onda svaki lanac, uz pomoć naročitih enzima rekonstruiše svoju drugu polovinu. Tako svaka ćelija nastala diobom dobije niti DNK kakve su bile u početnoj ćeliji koja se dijelila. Međutim, tu i tamo, polulanci DNK se ne rekonstruišu kako treba, nego se dogodi neka greška. Jedna azotna baza se preskoči, jedna baza se ubaci ili se baze zamijene. Zamislite to kao neku vrstu štamparskih greški u knjizi. Ove mutacije nazivamo genskim. Primjer za genske mutacije je distrofija, degenerativna bolest mišića zbog koje bolesnici ostaju prikovani za invalidska kolica. Međutim, postoje i hromosomske mutacije. Kod takvih mutacija dolazi do promjene broja hromosoma ili se mijenja struktura hromosoma. Dio hromosoma...

Naš svijet je svijet materije. Sve oko nas,  Zemlja, druge planete, pa čak i ljetnji povjetarac, jeste neka materije ili efekat osobina materije. Ako se ta materija ne može naći slobodno u prirodi – poput asfalta, benzina, betona i sličnih materijala, čovjek je može sintetizirati. Papir, boje, dijelovi kompjutera i pametnih telefona – sve su to primjeri materijala koji se ne mogu naći slobodno u prirodi, pa ipak, ljudi ih prave i koriste se njima. Upravo je to jedan od zadataka nauke koja se zove hemija – stvarati nove, poželjne i korisne materijale i spojeve, biti u službi čovječanstva. Naravno,  hemija se ne bavi samo time kako stvoriti nešto što je korisno. Ona otkriva i neke prirodne zakone, zakonitosti slaganja atoma, tih malih čestica materije, u složenije strukture, koje zovemo molekule. Dakle, hemija se bavi i prirodom hemijskih veza. Hemija također mjeri – mjeri veličinu atoma, broja atoma i molekula u određenoj količini tvari te svrstava tvari prema određen...

Jedan kineski tim naučnika je nedavno objavio rezultate kako su radili editovanje genoma vijabilnih ljudskih embrija - onih koji mogu preživjeti i imaju normalan set hromosoma, za razliku od sličnog eksperimeta od prije dvije godine u kojem su korišteni nevijabilni embriji.  Naučnici su prvo stvorili embrije koji imaju mutaciju za  β-  talasemiju i favizam, vrstu anemije koja nastaje usljed jedenja jedne vrste mahunarki ako organizam ima mutaciju koja uzrokuje deficit enzima glukozo-6 dehidrogenaze. Zatim su pokušali "popraviti" ove namjerno "pokvarene" gene. U radu pod nazivom " CRISPR/Cas 9 -mediated gene-editing in human zygotes using Cas9 protein " objavljenom u časopisu Molecular Genetics and Genomics , pokazali su kako je kod editovanja mutacije za   β -  talesemiju ispravljen genom 1 od 4 embrija, a kod favizma 2 od d2 embrija. Uspješnost ispravljanja mutacije za    β- talasemiju još nije na tom nivou da bismo mogli očekivati primjenu...

Često se u regionalnim medijima i svakodnevnom govoru čuju sintagme „genetski modificirani/modifikovani organizmi“, „genetske terapije“, pa čak i „genetsko inženjerstvo/inžinjerstvo“. Međutim, niti jedna od navedenih sintagmi nije pravilna i ne znači ono što bismo pomislili da znači – ne označava da su spomenute realije vezane za genetiku i gene. Pravilno bi bilo govoriti isključivo o „genetički modificiranim/modifikovanim organizmima“, o „genskim terapijama“ ili čak o „terapijama genima“ te o „genetičkom inženjerstvu/inžinjerstvu“. Nažalost, kao takva, izrazito nepravilna, ova terminologija ušla je i u zakon te je tako, na 44. sjednici Zastupničkog doma, održanoj 21. januara 2009. godine, i na 25. sjednici Doma naroda, održanoj 26. februara 2009. usvojen „Zakon o genetski modificiranim organizmima“ tj. „Zakon o genetički modifikovanim organizmima“. Iz ovoga se vidi da se „genetski“ i „genetički“ u svakodnevnom životu tretiraju kao dubletne i jednakopravne forme, što, jednostav...

DNK pohranjuje podatke o osobinama živih biće preko tripleta heterocikličnih baza koji su, zapravo, šifre za aminokiseline. Šta ako bismo mogli iskoristiti DNK za pohranjivanje digitalnih podataka? DNK je dobar medij: kompaktna je i u svega 1gram DNK može stati 215 petabajta informacija. To je 215 miliona GB podataka, ako vam je tako lakše zamisliti. Peta je red veličina 10e15. Mogli bi ste gotovo cjelokupno znanje koje čovječanstvo posjeduje posložiti u jednu sobicu. DNK ne degradira baš tako lako i podaci bi se mogli čuvati hiljadama godina u mračnoj i hladnoj prostoriji. Vrijeme poluraspada DNK iznosi 521 godinu, a nakon 1.5 miliona godina sekvenca postaje nečitljiva. Tačno je da nije neuništiva, ali traje duže od CD-ova, stickova i drugih nosača informacija. DNK je možda ultimativni hard-disk. Ideja i pokušaj pohranjivanja podataka na DNK datira iz 60-tih godina prošlog vijeka kada je sovjetski fizičar Mihail Samoilovič Neiman predložio teoretski model pohranjivanja...

Ono što mi je zapalo za oko jeste vijest objavljena na CNN, pod naslovom " The exact age when girls lose interest in science and math ". Zašto curice gube interesovanje za nauku, matematiku i inženjerstvo u dobi od 15 godina iako su za te oblasti zainteresirane kada im je 11 godina? Zašto imamo svega 4-5 godina da te curice zainteresiramo za nauku i da ta ljubav ne bude prolazna? Jedan od odgovora u prilogu je i to da djevojčice jednostavno ne vide dovoljno žena na pozicijama naučnika i inženjera, žena koje bi bile prisutne u javnom diskursu i bile modeli. Druga stvar je pritisak društva da se ostvarimo u "svojoj rodnoj ulozi". Žena može biti obrazovana, ali ako je to u skladu sa njenom rodnom ulogom. Nije problem biti učiteljica, nastavnica, ljekar, ali žena građevinac - to je već malo puno. Ili žena šef laboratorije. Žena inženjer elektrotehnike. Čak je i žena arhitekta previše - nećemo joj dati da radi kao arhitekta, neka ide da prodaje pločice za ...

Kost u penisu makaki majmuna, izvor: Didier Descouens/Muséum de Toulouse/Wikimedia Commons Baculum (bakulum)   je stručni naziv za kost u penisu, poznatu još i kao  os penis . Mužjaci mnogo različitih vrsta placentalnih sisara imaju ovu kost - psi, rakuni, medvjedi, vidre, lasice, te mnogi primati. Galago - jedna mala vrsta primata bliskih lemurima koji teži svega oko 60 grama ima baculum dugačak 13 mm. Jedan od najvećih bakuluma je onaj morža i može biti dugačak oko 60 cm. Sama riječ baculum je zapravo latinska riječ baculum, baculi ,n. a znači štap, i u latinski jezik je došla preko grčkog, od starogrčke riječi baklon ( βάκλον ) za štap koji je bio izum boga Dioniza (Bahusa) da bi se njime poštapa kada je pijan.  Svrha bakuluma jeste da održava čvrstoću kopulatornog organa pri parenju. Zapravo, cilj je da mužjak bude što duže sa ženkom, kako bi se osigurala oplodnja, a smanjila mogućnost  da ženka bude sa još nekim mužjakom.  Dosta pri...

Postojale su indicije kako bakterije koje pripadaju klasi Gammaproteobacteria stiču rezistentnost na antibiotike te se šire iz bolničkih slivnika, međutim, mehanizam tog procesa nije bio jasan. U radu objavljenom u časopisu Američkog društva za mikrobiologiju Applied and Environmental Microbiology objavljen je u februaru rad pod nazivom „ Spread from the Sink to the Patient: in situ StudyUsing Green Fluorescent Protein (GFP) Expressing- Escherichia coli to ModelBacterial Dispersion from Hand Washing Sink Trap Reservoirs “ u kojem je pokazano kako se bakterije mogu „penjati“ uz cijevi, sifone i slivnike te tako širiti i izazvati infekcije prvo kod osjetljivih pacijenata, a potom izazvati i čitave bolničke zaraze. Gammaproteobacteria je naučno i medicinski važna klasa bakterija jer su u tu grupu spadaju i neke patogene Gram-negativne bakterije, poput onih iz rodova Salmonella , Escherichia , Yersinia , Pseudomonas i Vibrio , bakterija koje su uzročnici enteritisa, tifoidne...