GMO - nove metode

Američka biotehnološka kompanija Cibus je predstavila prvi usjev koji je modifikovan metodom editovanja DNK bez inkorporacije gena iz neke druge vrste. Radi se o novoj sorti herbicid-tolerantne uljane repice, koja je stvorena tehnologijom Rapid Trait Development System (RTDS™). Sa uzgojem ove biljke u SAD i Kanadi počeće se ovog proljeća. Tehnologija se sastoji u tome da se naprave male, ali signifikantne promjene u DNK biljke bez integriranja genetičkog materijala neke druge vrste, kao što je to do sada bio slučaj (Bt GM varijante).

Izvor: Cibus

Sad već očekujem da me napadnete jer "promovišem" herbicid-tolerantne sojeve korporacija umjesto lijepe i drage organske proizvodnje sa rotenonom i stajskim đubrivom, sojeve koji omogućavaju poljoprivrednicima da "tove" usjeve sredstvima za zaštitu. Mislim da je svakom proizvođaču cilj da optimizira proizvodnju i da im nikako nije želja da troše hemikalije, bilo kakve hemikalije, preko mjere, nego onoliko koliko treba. E, sad, ako je neko glup, pa metne duplu dozu herbicida ili, za druge sojeve, insekticida ("više je više" logika), ko mu je kriv. Naravno, ovo je mjesto razlaza (jedno od mnogih mjesta razlaza) protivnika GMO i onih koji GMO podržavaju. Jedni tvrde kako ratari na GMO usjeve troše hemijska sredstva preko svake mjere (i imaju studije da to dokažu) dok drugi tvrde kako se na parcelama pod GMO troši manje sredstava za zaštitu ( i imaju studije da to dokažu).

Vratimo se kompaniji Cibus iz San Diega. Ljudi iz ove kompanije se nadaju kako njihov proizvod neće biti stigmatiziran kao "transgenetički" jer ne sadrži "transferiranu" DNK te da će zbog toga biti komercijalno prihvatljiviji. Ova biljka je nešto rubusnija i bogatija hranljivim sastojcima (čitaj: uljem) nego konvencionalna uljana repica. 

Zbog specifičnog načina dobijanja, tehnikom "editovanja" (sad je sve češći ovaj termin, nešto je širi od termina "modifikacija" jer podrazumijeva kako mijenjanje već postojeće DNK, kako bez unošenja "tuđinskih" gena, tako i mijenjanje DNK inkorporacijom stranih gena), biljke dobijene na ovaj način (bez strane DNK) možda će uskoro biti tretirane ne kao GM, već kao produkt konvencionalnog uzgoja. 

U februaru ove godine tijela zadužena za ovu oblast u Njemačkoj (inače neprijateljski raspoloženoj prema GMO) su kompaniji Cibus rekli da ovakav produkt ne bi etiketirali kao GM, već upravo kao konvencionalni. Njemačka nacionalna akademija nauka - Leopoldina  je nedavno objavila izvještaj u kojem poručuju kako i Njemačka treba napustiti strogu fiksiranost svog stava prema genetički modificiranim usjevima ("The Academies argue against a general ban on GMO cultivation, which is not scientifically justified.") te se nadaju kako će oni koji donose odluke shvatiti vrijednost nove tehnologije. Oko 30 kompanija iz Njemačke je uputilo udruženi apel protiv dozvole za uzgoj Cibusove uljane repice u Njemačkoj. Također, velika doza sumnje je prisutna i kod tradicionalno GMO-neprijateljski raspoloženih "okolišara", poput Greenpeace. Zemlje EU koje su već dozvolile uzgoj GMO (GM-friendly), poput Španije će na ovaj način dobiti više mogućnosti i veći izbor usjeva.

Prema direktivi EU o GM usjevima, European Food Safety Authority (EFSA) mora provesti procjenu naučnog rizika sa bilo koji GM usjev koji treba autorizirati. Zatim zemlje članice glasaju da li će određeni usjev proći. 24. aprila 2015. EU je odobrila 19 GMO produkata, uključujući nekoliko sojeva kukuruza, soje, repice, pamuka i 2 vrste karanfila. Odobreni sojevi uključuju proizvode Monsanta, DuPonta, Bayera i BASF. Ovi sojevi će biti pridodati spisku od 58 GM produkata koje je EU već ranije odobrila.

Evropa sporo prihvata promjene i diplomatski kupuje vrijeme. Preko rijeke se događaju čudesa, a mi ovdje sjedimo kao magarci, da parafraziram G.G. Marqueza.