Zbog klimatskih promjena, riža postaje manje hranjiva

Vijetnamska polja riže

Jedan od argumenata grupacija koje ne uzimaju za ozbiljno klimatske promjene i opasnost od povećanja koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi Zemlje, jeste i čuveni argument da je to "dobro, jer više ugljendioksida znači i povećanje intenziteta fotosinteze i produkcije biomase". Prije nekoliko godina, koliko se sjećam, čak je i jedan bh. akademik govorio nešto slično.

Međutim rad objavljen u Science Advances opovrgava ovo. Rad objavljen 23. maja 2018. godine pod naslovom "Carbon dioxide (CO2) levels this century will alter the protein, micronutrients, and vitamin content of rice grains with potential health consequences for the poorest rice-dependent countries", pokazuje kako riža gubi nutritivne vrijednosti, pogotovo mikronutrijente, usljed povećanja udjela ugljendioksida. 

Riža je jedna od najznačajnijih svjetskih žitarica, ako ne i najvažnija: oko 3.5 milijardi ljudi širom svijeta ovisi o njoj i tim ljudima oko 20% ukupnog unosa kalorija dolazi od riže.  Podaci iz 2016. godine govore da je riža bila glavna hrana za čak 4 milijarde ljudi. Dakle, riža hrani oko polovine čovječanstva na planeti!

Međutim, utvrđeno je da kako udio ugljendioksida raste, tako u riži ima sve manje proteina, cinka, željeza i nekih vitamina B kompleksa te da postoji snažna korelacija između ovih fenomena. Ovo je potencijalno razlog za zabrinutost, jer bi to moglo ugroziti zdravlje oko 600 miliona ljudi - onih kojima je riža gotovo jedina hrana, a koji žive u zemljama sa niskim BDP-om. Neobično je da istovremeno dolazi do povećanja vitamina E u riži. 

Infantilna logika koja kaže da je fotosinteza ono kada biljke koriste ugljendioksid i proizvode "nešto", pa da više ugljendioksida znači i efikasniju fotosintezu, pada u vodu. Postoje sorte riže koje pokazuju bolje prilagođavanje i odgovor na promjene u atmosferi, a postoji i mogućnost genetičkog inženjerstva i stvaranja sorti koje imaju dobre hranljive osobine, ali dugoročno, opasnost klimatskih promjena po svijet oko nas se ne smije zanemarivati.