Nobelove nagrade za nauku 2018. godina

Prva sedmica oktobra tradicionalno je rezervisana za objavljivanje imena dobitnika Nobelovih nagrada na polju prirodnih nauka. Nažalost, kao da je predizborno haotično stanje u BiH zasjenilo ovaj veoma važan događaj te su mediji, naročito oni elektronski, podbacili sa izvještavanjem o laureatima. Ovaj presedan ne samo da ocrtava nemar medija prema nauci, nego istovremeno nudi i pravu sliku bh. društva, ogrezlog u kaljuzi bijega od prosperiteta i racionalnosti. Jasno je da postoje kritike na račun Nobelove nagrade, i tendencije da se ona modernizuje i učini relevantnom u 21. stoljeću, ali patina Nobelove nagrade nije ništa u poređenju sa paučinom koja se obavila oko bosanskohercegovačkog društva i njegovih akademskih i administrativnih institucija.

Ipak, komiteti koji odlučuju kome će ići ova nagrada ne mare mnogo za ovaj nedostatak sluha za nauku i potrebu za naučnom pismenosti stanovništva u jednoj maloj zemlji na brdovitom Balkanu, nego donose svoje odluke.

2018. Nobelovu nagradu za medicinu i/ili fiziologiju će podijeliti James P. Allison (Univerzitet Teksas, Austin i Univerzitet Kalifornija Berkeley) i Tasuku Honju (Univerzitet Kyoto) za otkriće  mehanizama staničnog signaliranja koji su bili ključni u stvaranju jednog posebnog tipa terapija tumora.

James P. Allison je američki imunolog koji je istraživao mehanizme aktivacije T-limfocita. Allison je otkrio kako blokada molekule zvane CTLA-4 na T-limfocitima može voditi povećanom imunom odgovoru i odbacivanju tumora. Ova molekula ublažava imuni odgovor i služi kao neka vrsta „kočnica“ imunološkog sistema, kako on ne bi bio preaktivan, Oslobađanjem ovog sistema, što možemo uporediti sa „pritiskom na gas“, imuni sistem počinje prepoznavati i odbacivati stanice raka.

Tasuku Honjo je japanski imunolog koji je također otkrio određene proteine koji inhibiraju djelovanje imunog sistema. Njegov rad je posvećen istraživanju proteina PD-1 (Programmed Cell Death Protein), koji se nalazi na površini stanica. Nobelova nagrada za medicinu ili fiziologiju za 2018. će biti jednako podijeljana između ove dvojice imunologa.

Komitet za dodjelu Nobelove nagrade za fiziku je odlučio da ove godine nagradu dodijeli naučnicima koji su bili uključeni u stvaranje veoma važnih inovacija na polju lasera. Arhur Ashkin, Gérard Mourou i Donna Strickland će podijeliti nagradu tako da će pola dobiti Ashkin, a drugu polovinu će podijeliti Mourou i Strickland.

Rad Arthura Ashkina šezdesetih godina prošlog vijeka vezan je za istraživanje mogućnosti manipulacije mikročestica pomoću lasera. On je stvorio alat koji se zove „optičke pincete“ i upravo će mu za ovo biti dodijeljena Nobelova nagrada. To je alat koji koristi veoma fokusirane laserske zrake za podizanje malih čestica. Prosto rečeno, ovaj alat omogućava pomjeranje atoma pomoću svjetlosti. Arthur ima 96 godina,  što ga čini najstarijim laureatom Nobelove nagrade, a optičke pincete je izumio prije 32 godine. 

Gérard Mourou je francuski naučnik, pionir u polju elektrotehnike i fizike lasera. Zajedno sa Donnom Strickland stvorio je jednu posebnu tehniku umnožavanja ultrakratkih laserskih pulseva (eng. chirped pulse amplification, CPA), koja omogućava stvaranje laserskog pulsa ultra-visokog intenziteta. Upravo se ovakvi laseri koriste u oftalmologiji, prilikom operacija očiju.

Donna Strickland je američka fizičarka koja je glavninu svog rada na fizici lasera uradila pod mentorstvom Gérarda Mouroua. Upravo je ona ispala glavna zvijezda ovogodišnje objave imena. Naime, ona je tek treća žena koja je dobila Nobelovu nagradu za fiziku i to nakon 55 godina, a istovremeno, Nobelovu nagradu će dobiti za svoj prvi naučni rad. Prva žena dobitnica Nobelove nagrade za fiziku bila je Marie Sklodowska Curie 1903. godine, a druga Maria Goeppert Mayer 1963. godine. Ovim je skrenuta pažnja na pristrasnost prilikom dodjela ovih nagrada, ali i na manjak žena u oblasti fizike te njihovu nevidljivost. Sve ovo se odvijalo u pozadini skandala koji je izazvao profesor i teoretski fizičar Alessandro Strumia sa CERN u kojem je omalovažio sposobnost žena za bavljenje naukom, posebice fizikom. 

Ovogodišnji laureati Nobelove nagrade za hemiju su iskoristili znanja evolucije i stavili evoluciju pod kontrolu kako bi razvili i proučavali određene proteine. Zapravo, ove godine nagrada je dodijeljena za „evoluciju u epruveti“ i dobiće je Frances H. Arnold, George P. Smith  i Sir Gregory P. Winter.

Arnold će dobiti polovinu Nobelove nagrade za hemiju i to za njen doprinos u stvaranju tehnike koja se zove „usmjerena evolucija“ (eng. directed evolution), a koja koristi principe prirodne selekcije i evolucije na molekulama enzima. Ona je 1993. godine izvela prvu usmerenu evoluciju enzima, molekula koje su po strukturi proteini, a po funkciji biokatalizatori hemijskih reakcija u živim bićima, što znači da ubrzavaju i usmjeravaju hemijske reakcije. Htjela je promijeniti enzim subtilisin tako da ubrzava hemijske reakcije koje se odvijaju ne u vodi, nego u organskom rastvaraču dimetilformamidu (DMF). Stvorila je mutacije na genu koji kodira sintezu ovog proteina i onda ove mutirane verzije gena unijela u bakterije koje su onda proizvodile hiljade i hiljade različitih varijacija subtilisina. Zatim je proučavala koje od ovih varijante najbolje "rade" u DMF. I ne samo to - ona je razvila i drugu i treću generaciju enzima koje su još bolje djelovale u DMF.

Ovom metodom je moguće stvoriti nove enzime koje će ubrzati određene hemijske reakcije. Danas se ova metoda koristi u "zelenoj hemiji", pri mnogo efikasnijoj i po okoliš povoljnijoj proizvodnji hemikalija poput lijekova i goriva.

George P. Smith  i Sir Gregory P. Winter su radili na stvaranju tehnika koje se danas koriste za proizvodnju monoklonalnih antitijela, ali i proučavanja proteina. Smith je 1985. opisao tehnologiju u kojoj se geni za određene proteine mogu ugraditi u genetički materijal bakteriofaga, jedne grupe virusa koji napadaju bakterije i to tako da se proizvod tog gena prikaže na omotaču bakteriofaga. Nakon toga se mogu proučavati interakcije te i drugih molekula, ali se ova metoda koristi i u proizvodnji monoklonalnih antitijela koja mogu neutralizirati toksine te djelovati kod autoimunih bolesti, ali i u terapiji raka. Također, na ovaj način se bakteriofazi mogu koristiti za induciranje evolucije proteina. 

Sir Gregory Winter je jedan od pionira istraživanja terapija pomoću monoklonalnih antitijela. Upravo njegov rad stoji za prvog lijeka baziranog na antitijelima, adalimumaba, koji je dozvoljen 2002. za liječenje reumatoidnog artritisa, psorijaze i upalne bolesti crijeva (inflammatory bowel diesease, IBD).

Nakon objavljivanja imena dobitnika Nobelove nagrade za hemiju, predsjednica Komiteta, Sara Snogerup Linse je spominjala princip "slučaja i nužnosti", sintagmu koju je upotrijebio Jacques Monod kao naslov jedne svoje knjige. Upravo su slučaj i nužnost temeljni princip i determinanta otkrića za koja će ove godine biti dodijeljenja nobelova nagrada za hemiju. 

Komitet za dodjelu Nobelove nagrade za ekonomiju odlučio je ravnomjerno podijeliti nagradu između Williama Nordhausa i Paula Romera za dizajniranje metoda koje bi mogle pomoći u održivom rastu globalne ekonomije i dobrobiti svjetske populacije te za napore u integriranju tehnoloških inovacija u makroekonomske analize.

Naime, William Nordhaus, rođen 1941. godine, američki je ekonomista, profesor sa Univerziteta Yale, čiji je rad posvećen odnosu klimatskih promjena i ekonomije. Razvio je DICE (Dynamic Integrated Climate-Economy model) i RICE (Regional Integrated Climate-Economy model) modele koji integriraju ovaj odnos ekonomije, upotrebe energije, nauke o klimatskim promjenama, znanja o ciklusu kruženja ugljika u prirodi i omogućavaju vaganje između cijene i koristi preduzimanja mjera u cilju smanjenja emisija ugljikovog dioksida i usporavanja klimatskih promjena.

Paul Romer, rođen 1955. je također američki ekonomista. U periodu 2016. – 2018. bio je predsjednik Svjetske banke. Demonstrirao je kako tehnološke inovacije mogu biti pokretač dugoročnog makroekonomskog rasta. Naime, pokazao je da mali godišnji ekonomski rast, akumuliran dekadama, donosi velike transformacije u životima ljudi. Također, pokazao je kako ideje rađaju nove ideje te kako ekonomske odluke i uslovi na tržištu određuju stvaranje novih tehnologija.

Radovi Nordhausa i Romera predstavljaju metodološki doprinos uvidu u uzroke i posljedice tehnoloških inovacija i klimatskih promjena. 

Objavljivanje imena ovogodišnjih dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju se odvijalo u sjeni izvještaja UN da imamo svega 12 godina da limitiramo posljedice klimatskih katastrofa.