Vakcinacija i mutacije virusa: čekati najefikasniju vakcinu ili primiti prvu dostupnu?

 

Virus SARS-CoV-2 mutira, kao, uostalom, i drugi virusi. Međutim, već se pokazuje kako su neke od vakcina koje su trenutno dostupne slabije efikasne protiv novih sojeva virusa. Zbog toga neki ljudi misle da je imunizacija protiv COVID-19 uzaludna i da se ne treba vakcinisati. To nije tačno – vakcinacija velikog procenta ljudi, čak i nešto manje efikasnim vakcinama, i pored mutacija, iznimno je važna jer smanjuje mogućnost dalje cirkulacije virusa i razvoj još virulentnijih sojeva.

 

Postoji velik broj varijanti i mutacija virusa SARS-CoV-2, ali tri varijate posebno zabrinjavaju naučnike. To su B.1.1.7 (prvi put detektovan u Velikoj Britaniji), B1.351 (detektovan u Južnoafričkoj Republici) i P.1. (detektovan u Brazilu). 

Kod B.1.1.7. varijante virusa ključne mutacije uključuju mutaciju N501Y unutar domene koja veže receptor i identificirana je da povećava afinitet za vezivanja virusa na ACE2 kod ljudi i miševa. „N501Y“ znači da je na poziciji 501 aminokiselina asparaginska kiselina (N) u proteinu zamijenjena s tirozinom.

Iduća mutacija je brisanje šiljka 69-70del, opisana u kontekstu izbjegavanja imunološkog odgovora čovjeka. Treća je mutacija P681H koja se nalazi neposredno uz mjesto cijepanja furina, poznato mjesto od biološkog značaja. Ova mutacija može pomoći fuziju virusa s našim ćelijama.

Kalifornijska varijanta B.1.427/B.1.429 ima mutaciju na dijelu genoma koji kodira Spike protein i to L452R, odnosno, kod nje je došlo do promjene na proteinu kodji se vezuje za receptor na našim ćelijama. To nije jedina varijanta s ovom promjenom. Nedavno se pojavila i kalifornijska varijanta B.1.427/B.1.429 koja ima mutaciju na dijelu genoma koji kodira Spike protein i to L452R te njujorška varijanta B.1.526 s mutacijama na E484K i S477N.

Mutacije virusa se neće zaustaviti na ovome i dobijaćemo nove varijacije.

Najznačajnije mutacije s aspekta vakcinologije su one na Spike proteinu virusa. Sve ove tri varijacije imaju mutacije koje virus čine prijemčljivijim za naše ćelije, a to znači da se virus brže širi u organizmu inficirane osobe, ali i da može lakše zaraziti druge ljude. To sve ujedino znači i da se oštećuje više tkiva, jer je više ćelija zaraženo te da, kako virus inficira više ljudi, veća je i vjerovatnoća više komplikacija i smrtnih ishoda.

Vakcine bazirane na tehnologiji mRNA (iRNK) vakcina poput Moderna  i Pfizer pokazale su se dosta  dobrim i za ove varijante virusa, a radovi o tome publicirani su na pre-print serverima, što znači da još nisu prošli naučne recenzije, no obećavaju. Pri tome treba znati da je tehnološki mnogo lakše „prekrojiti“ ove vakcine nego druge, poput adenovirusnih te da bi ove vakcine mogle biti veliki iskorak u borbi protiv virusa. AstraZeneca vakcina se pokazala slabijom na južnoafrikoj populaciji, ali samo na maloj grupi ispitanika, dok se pokazala efikasnom za brazilski soj.

Sve trenutno dostupne vakcine štite od komplikacija!

Još nije poznato koliko i da li ruska adenovirusna vakcina Sputnjik V te kineska Sinopharm štite i od novih sojeva virusa. Međutim, ono što jeste činjenica je to da sve vakcine protiv COVID-19 koje se trenutno koriste štite od komplikacija izazvanih ovom bolešću te da štite od umiranja. Pfizerova vakcina tako štiti od simptomatskih slučajeva – u Izraelu je zabiježeno smanjenje od 94% simptomatskih slučajeva kod  600 000 osoba koje su primile obje doze vakcine.

Za neke, poput AstraZeneca, pokazano je i da štite od transmisije virusa (smanjuje transmisiju za 67%), odnosno, presijecaju osipanje virusa s vakcinisanih osoba na nevakcinisane. Na primjeru Izraela, vidimo da i Pfizerova vakcina presijeca transmisiju.

Dakle, u situaciji kada je opskrba vakcinama otežana, bilo koja vakcina je dobra. Bolje je primiti vakcinu za koju je objavljena manja efikasnost, nego nijednu. Naime, sada je bitnije da što više ljudi širom svijeta primi vakcine protiv COVID-19 i da vakcine budu dostupne širom svijeta, nego da mali broj ljudi primi visokoefikasne vakcine. Ukoliko samo mali procenat ljudi na planeti primi vakcine, makar one bile efikasne više od 90%, to neće puno pomoći u borbi protiv pandemije i vraćanju u normalan život.

Imunizacijom velikog procenta ljudi presjećiće se lanac transmisije i smanjiti širenje. Time se ujedino i smanjuje prostor za mutaciju virusa i sporije će se javljati nove varijante. Što to prije uradimo – imaćemo i manje problema s novim varijantama, koje bi mogle učiniti vakcine nedjelotvornim.

Mutacije virusa su neminovnost, to vidimo svake godine s virusom gripe, ali ovo je trka s mutacijama i naša djelovanja imaju odraz na brzinu mutacija. Bržom vakcinacijom dostupnim vakcinama usporavamo proces mutiranja i dobijamo na vremenu. Jer, bez obzira na to što je moguće prilagoditi vakcine novim varijantama, to nije brz proces.

U budućnosti ćemo možda imati i polivalentne vakcine protiv COVID-19, kao što danas imamo protiv gripe, koje će sadržati aktivne tvari (genetičku poruku, protein ili adenovirus) protiv različitih sojeva virusa. Do stvaranja još boljih vakcina, najvažnija stvar koju možemo uraditi jest da primimo prvu vakcinu koja nam se ponudi, jednom kada dođemo na  red i kada se imunizacija bude raširenija u cijeloj našoj zemlji.

Tekst je originalno objavljen na Glas Amerike u februaru 2021.