Zrak = vakuum (Fizika za 9. razred devetogodišnjeg školovanja)

                 

Ne treba misliti kako su jedino udžbenici Biologije kod nas loši do srednja žalost. Nadala sam se da je situacija bolja kod predmeta koji imaju više formula.

Fizika IX autorica Nade Gabela i Hasnije Muratović u izdanju Grafex Mostar se bavi strujom i magnetizimom. Elektromagnetnom silom, da skratimo priču. I ne radi to baš najbolje.

Elektromagnetna sila (kao uostalam, i sve ostale sile u prirodi - jaka nuklearna, slaba nuklearna i gravitaciona) nije nešto što nam je u potpunosti jasno. Ipak, ova sila nalazi se u srži naše civilizacije - koristimo je u svakodnevnom životu više nego ostale tri sile. Da nije elektromagnetizma, ne bi bilo ni civilizacije.

Ok, to smo sad apsolvirali - radijatori, sijalice, šporeti, rerne, elektrotehnika, daljinski, baterija, telefon, bijela tehnika, hidro-termo-i ostale centrale, bušilice, briferi,osigurači, transformatori, generatori, žice, dalekovodi - zahvaljujući tome ne živimo kao neandertalci. I trebamo svaki dan kada skuhamo ručak da zahvaljujemo Volti, Amperu, Joulu, Ohmu, Faradayu, Coulombu, Maxwellu, Tesli, Weberu, Hertzu i kome sve ne što su nam omogućili ovu blagodet.

Međutim, prosječnom građaninu BiH struja i elektricitet, zahvaljujući zakukuljeno-zamumuljenim objašnjenjima fizike, ostaju nedokučiva enigma, baš kakva je bila priprostom svijetu u viktorijansko doba, kada je Faraday raskrinkavao raznorazne mađioničare koji su znanje koristili ne za dobrobit, nego za varanje neukog svijeta. 

Zašto ne valja ovaj udžbenik?

Prvo računa na opremljenost svih škola. Svaka lekcija, kako i treba, počinje eksperimentom. To je sjajno i tako se uči nauka. Međutim, kada biste pitali nasumice  učenike 9. razreda da li su ikad vidjeli neki eksperiment, da li su ikad povezali voltmetar, ampermetar i malu sijalicu na bateriju, da li su radili mjerenja jačine struje i napona u paralelnom i serijskom vezivanju otpornika i kondenzatora, šta mislite šta bi vam rekli?

Većina njih nikada nije vidjela, a kamoli izvala ovakve eksperimante. Ponekad je to zbog toga što je nastavnicima mrsko. Ali, ponajviše je to zbog toga što škole nemaju uslova za ovakve eksperimente. Najviše što su jadna djeca mogla vidjeti, to su magneti. A mislim da su znali kako se magneti privlače i odbijaju i bez školskog sistema.

Nauka se ne spoznaje a priori, imaginacijom, stvarenjem mutnih predstava u glavi niti dogmom. Treba pojavu vidjeti, opipati, okusiti, zapitati se, postaviti hipotezu. 

Nakon opisa eksperimenta na koji autorice računaju da će biti izveden u svakoj školi, slijedi red formula, koje nisu objašnjenje riječima. Rijetko možemo saznati i značaj opisanog fenomena. I sve ostaje nedorečeno, u mutnim crtama prodimljeno kroz svijest i na kraju se svede na učenje napamet.

Ipak, postoje i zadaci koji su interesantni za svakodnevni život - izračunavanje koliko će korisnik platiti račun za struju ako je potrošio toliko-toliko kilovat-časova.

Međutim, ima tu i zadataka sa ozbiljnim greškama. Rješenja zadataka su data u zagradama, ali ima tu i netačnih rješenja. Na str. 68. ima ovakav zadatak:

"U homogenom magnetonom polju jačine 1000 A/m, okomito na linije magnetnog polja nalazi se ravna površina od 25 cm2. Koliki je magnetni fluks kroz površinu, ako se ona u zraku?" 

Rješenje je 3, 14 x 10 2 Wb, a takvo bi rješenje bilo prihvatljivo da se radi o vakuumu i dobije se ako se uvrsti magnetna permeabilnost za vakuum,  , koja iznosi 4π×10⁻⁷ N/A². Ako se uvrsti magnetna permeabilnost za zrak, ne dobije se rezultat koji se nudi kao tačan.

Ne objašnjava se šta je to magnetna permeabilnost. Ali, autorice nastoje ubijediti učenike da su zrak i vakuum isto.

Udžbenik je morao imati dodatni materijal, možda CD sa snimljenim eksperimentima (mada, da budemo iskreni, CD je prevaziđeno sredstvo). Evo, ja predlažem da se napravi youtube kanal sa eksperimentima i gradivom iz fizike. Možda to i uradim...