Kanibalizam neandertalaca

U ljudskoj civilizaciji i kulturi postoje dva velika tabua - incest i kanibalizam. Onog trenutka kada neka kultura uspostavi ove kategorije kao tabu, ona počinje stvarati civilizaciju, a miljokaz početka civilizacije jeste pojava pisanih spomenika. Međutim, do pojave pisanih spomenika, svašta se dešavalo.

Prije nekih 150 godina u pećini Goyet u Belgiji, iskopani su ostaci neandertalskih ljudi za koje se kasnije, metodom datiranja ugljikom utvrdilo da su stari 40 500 do 45 500 godina.

Ono što je bilo zanimljivo jeste da su ove kosti imale na sebi tragove sječenja, tragove glodanje, uklanjanja kože,  koštana srž je uklonjena,  a kosti su kasnije korištene za obradu kamenog oruđa. Slični tragovi su pronađeni na kostima konja i sobova koje su također pronađene na ovom nalazištu. Sve to ukazuje da su ovi ostaci bili pripremljeni i pojedeni. Ovo se desilo prije nego što je Homo sapiens došao u te krajeve, pa je jedini osumnjičeni Homo neanderthalensis.

Ljudske kosti sa lokaliteta Goyet, sa označenim tragovima koji ukazuju da su ostaci pojedeni. Credit: Royal Belgian Institute of Natural Sciences.

Kosti sa lokaliteta Goyet, Credit: Scientific Reports

Naučnici Hervé Bocherens, Cosimo Posth i Christoph Wissing sa njemačkog univerziteta Tübingen - njihovog instituta za izučavanje ljudske evolucije -  ne samo da su u radu objavljenom 6.jula 2016. u Scientific Reports potvrdili postojanje kanibalizma  i među neandertalcima sjeverno od Alpa, nego su uspjeli analizirati i mitohondrijalnu DNK još 10 individua neandertalske vrste, a koja je potvrdila da je postojalo veoma malo genetičke varijacije između neandertalaca. Još jednostavnije rečeno - svi evropski kasni neandertalci su bili u srodstvu. To još jednom i potvrđuje staru tezu kako su neandertalci izumrli zbog visokog stepena inbridinga. odnosno, frekventnog incesta karakterističnog za male populacije. 

Četiri kosti - jedna bedrena kosti i tri tibije -  pronađene na lokalitetu Goyet pokazuju jasne indikacije da su ove kosti korištene kao oruđe. Nigdje kao na ovom lokalitetu nije pronađeno toliko ljudskih neandertalskih kostiju koje su korištene poslije kao oruđe. Čak su postojale rasprave o jakim argumentima za postojanje kanibalističkih praksi među neandertalcima iz Krapine, Vindije i sa lokaliteta Moula-Guercy u Francuskoj, ali nigdje ti dokazi nisu tako jaki kao ovi iz Belgije.

Međutim, isto tako se zna da su neandertalci pokopavali svoje mrtve. To znači da je postojao veliki diverzitet praksi između populacija neandertalaca. Kosti koje su su imale tragove post-mortem obrade i kanibalizma su bile kosti srodnika. Da li je u pitanju ritualni kanibalizam, do nedavno karakterističan za područje Papua Nova Gvineja ili su ovi neandertalci bili prisiljeni jesti svoje bližnje u nedostatku hrane? Ako je u pitanju ritualni pogrebni kanibalizam, odakle toliki diverzitet pogrebnih praksi - od pokapanja sa cvijećem do kanibalizma? Sve ove socijalne različitosti povlače sa sobom mnoga pitanja o komunikaciji i odnosima između različitih grupa neandertalaca - koliko su se sretali, kako su komunicirali, kako su se prakse i rituali prenosili i širili.