Pseudoilustrovani udžbenici

Ne može se dovoljno naglasiti važnost dobre infografike u didaktici i udžbenici moraju imati više slika, a manje teksta. Međutim, u domaćim udžbenicima, bilo da su to oni koji se koriste u FBiH, bilo oni koji se koriste u RS, situacija je sasvim suprotna - ovo su "pseudoilustrovani" udžbenici u kojima od ilustracija nemaju previše koristi ni učenici ni nastavnici. Te slike su često mrljavo štampane, sitne, beskorisne, ili prosto loše urađene.

Trebalo bi promijeniti paradigmu kreiranja udžbenika jer se u ovim udžbenicima dešava da je ilustracija popratno sredstvo (i manje važna stvar) od teksta, a trebalo bi biti suprotno: tekst bi trebao pratiti ilustraciju. Pod terminom "ilustracija" ovdje podrazumijevamo fotografije, crteže, sheme, infografike, grafikone, kladograme, simbolične prikaze, mape pamćenja, tabele. Paradigma koja se do sada koristila u stvaranju udžbenika je da autori prvo napišu tekst, a onda se nađe neko ko bi "ubacio" koju sliku. Nažalost, često se dešava da ne postoji nikakva komunikacija između autora teksta i autora ilustracija, pa te ilustraciju budu pogrešne, neučinkovite, zbunjujuće i neprecizne. Već sam kritikovala ilustracije udžbenika za 4. razred osnove (Lugavić, Bosanska knjiga, Tuzla, 2007.) i udžbenike biologije - u jednom udžbeniku su jegulju ilustrovali fotografijom murine.

Međutim, treba znati i to da Pedagoški zavod ne dozvoljava promjenu paradigme i time vodi školstvo u zastranjenje i paralizu. Svjedok sam da mi jedna autorica udžbenika govori kako je njen prijedlog udžbenika iskritikovan upravo zbog toga što je imao "premalo teorije" (čitaj: teksta"), a previše shema, ilustracija. Ovdje se treba zapitati da li ljudi na pozicijama čitaju išta o modernizaciji školstva i da li su svjesni potrebe za promjenama. Ovdje ne bih smjela bez argumenata da tvrdim da je u bh. školstvu jedino važno formiranje pseudopartnerskih odnosa sa određenim izdavačima koji nude osrednje ili loše udžbenike što dovodi do stvaranja monopola. Naravno, ja nikoga ne optužujem za ovo, jer nemam dokaza, a to nije ni cilj ovog teksta. Samo navodim činjenicu da se odgovornim osobama ne sviđaju udžbenici koji imaju više ilustracija od teksta, što ukazuje na to da oni od učenika zaista žele napraviti štrebere koji samo reproduciraju tekst.

Moram primijetiti da de facto jedine funkcionalne ilustracije u većini udžbenicima (preciznije - u onim koje sam ja analizirala do sad) jesu one koje su preuzete iz edicija Usborne (navedeno je da su te knjige korištene u popisu literature, ali ne mogu tvrditi da su ispoštovana autorska prava). 

Međutim, krajnji proizvod ovog nereda i zaostalosti u pogledu shvatanja toga šta je jedan moderni udžbenik i kako on funkcioniše je to da imamo mnošto udžbenika loše kvalitete umjesto jednog, sa sjajnim ilustracijama i razumljivim tekstom. Ovo se odnosi i na udžbenike prirodnih nauka u osnovnim školama i na one koji se koriste u srednjim. Jedini izuzetak generalno na planu udžbenika su udžbenici Hemije u FBiH Milićević-Musić (Sarajevo Publishing). Međutim, još jednom treba naglasiti da se u srednjim školama koriste dobro zastarjeli udžbenici biologije, koji imaju očajne ilustracije te je učenicima zamorno učiti iz njih. Ovi udžbenici su ostali temelj srednjoškolskog obrazovanja u biologiji jer su ih pisali akademik Berberović te profesori Sofradžija, Šoljan i Hadžiselimović. Međutim, nije dovoljno samo poštovati univerzitetske profesore, potrebno je uraditi update i redizajn ovih udžbenika, kako bi oni bili funkcionalni. 

Zapravo, likovni urednik-dizajner bi trebala biti osoba koja će u stvaranje udžbenika biti uključena od početka. Međutim, sadašnji proces stvaranja udžbenika to onemogućava. Dobra ilustracija može učeniku pomoći, a loša odmoći jer će ga zbuniti. Također, mi koji poznajemo materiju, često nemamo osjećaj za to šta je učenicima nejasno i šta ih zbunjuje. Upravo je tu važna reakcija ilustratora, jer je i ona/on neko ko ne poznaje materiju i potrebno ih je "podučiti". Ilustrator je lakmus papir za reakcije učenika i u samom procesu stvaranja ilustracije se može osjetiti šta to učenicima neće biti posve jasno. Upravo stoga smatram da je postojanje ilustratora koji nije naučnik veoma važno za stvaranje udžbenika. 

Ne može se dovoljno naglasiti značaj postojanja shema u udžbenicima. Shemama se, obično, prikazuju apstraktni odnosi, faze procesa, pojednostavljeni procesi, ogoljeni do same biti. Ove sheme ne bi smjele biti samo par riječi,crno-bijele. Upravo ove sheme trebaju biti vibrantne, oku privlačne i kristalno jasne. Recimo, ovako je shematski prikazan Krebsov ciklus u izdanju Prentice Hall Biology (autori Miller & Levine, 2006.):

A ovako traskripcija:

Ovo je građa životinjske stanice u Prentice Hall:

A ovo u udžbeniku za 7. razred (Halilović, Begić, Tupkušić, Bosanska knjiga, Sarajevo 2010.):

Nažalost, na našem tržištu udžbenika vlada iluzija odsustva monopola, ali postojanje konkurencije, umjesto da pomogne, kao da odmaže jer se sredstva za udžbenike rasplinjuju: umjesto da se uloži u jedan visokokvalitetan udžbenik, u čijem bi nastanku učestvovao ilustrator-dizajner, imamo više grafički i tekstualno loših do osrednjih i djeci zamornih udžbenika. Nažalost, na promjenu paradigme u stvaranju funkcionalnijih udžbenika, još ćemo pričekati. Očigledno je nastava prepuštena samo dobroj volji i upornosti dobrih nastavnika, kojima se ovom prilikom zahvaljujem, gdje god da su.