Pojava kuge u SAD i Aziji: trebamo li se bojati epidemije

 

Kugin doktor, credit: Grand Galimaufry sa 
https://www.mentalfloss.com/article/49217/anatomy-14th-century-bubonic-plague-hazmat-suits

U Kaliforniji je sredinom avgusta zabilježen slučaj bubonske kuge, prvi u pet godina. Inficirana osoba se oporavlja na kućnom liječenju, a radi se o rezidentu regije  jezera Tahoe, na granice Kalifornije i Nevade.

Bubonska kuga je bolest koja je ostavila historijski trag na čovječanstvu, izazvavši negoliko velikih epidemija, od kojih je najpoznatija ona iz 1347. u kojoj je pomrlo oko trećine tadašnjeg stanovništva Evrope. Jedna od privih dokumentovanih epidemija kuge bila je ona za vrijeme cara Justinijana I u 6. vijeku. Treća velika pandemija kuga je zabilježena u Aziju sredinom 19. vijeka. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2015. godine, u periodu 2010. do 2015. zabilježeno je 3348 slučaja kuge, a od toga je bilo 584 smrtna slučajeva. Najviše slučajeva je bilo u Demokratskoj Republici Konga, Madagaskaru i Peruu, ali bilo je i u SAD, Kini, Kirgistanu i Mongoliji 

U periodu nakon 2015. godine, osim ovog slučaja, bilo je zabilježeno nekoliko izolovanih slučajeva:

-2018. dijete u američkoj saveznoj državi Idaho

-2019. u maju, par iz Mongolije je inficiran  u lovu na mrmote, oboje su preminuli

-2019. u novembru, dvoje osobe iz Kine inficirane

-2020, juli, nekoliko prijavljenih slučajeva u Mongoliji, uključujući i smrtni ishod kod tinejdžera koji je pojeo mrmota.

2012. je zabilježen slučaj Paula Gaylorda, amerčkog veterana iz Oregona, koji je bio inficiran 2012. kada je pokušao da spase svog mačka, Charlia, kada se mačku zaglavio miš u grlu. Očigledno je da je glodar bio zaražen kugom i u pokušajima da izvadi tijelo miša iz usta mačka, Paul je inficiran. Provoeo je 27 dana u komi, prsti su mu pocrnili, a razio je čak tri oblika oe strašne bolesti – bubonsku, pneumotičnu i septikemijsku, ali je uprkos crnim prognozama preživio. Ostao je bez vrhova prstiju.

-2021. domaća mačka iz Kolorada je bila na testu pozitivna na bubonsku kugu.

-2021. 10-godišnja djevojčica u Koloradu je preminula usljed infekcije kugom. 

U našem jeziku, riječ „kuga“ ostala je lingvistička osnova za gradnju mnogih drugih riječi – pridjeva „kužan“, imenice „prokuženost“, a jedan od Jahača Apokalipse ne nosi naziv „bolest“, nego upravo „Kuga“. Kuga je postala metonimija, oznaka za sve bolesti. Slika „kuginih doktora“ u pticolikim maskama danas je karnevalska opomena na ono što se događalo ne baš tako davno. I u drugim zemljama su se nazivi za kugu uvriježili kao nazii za bolest uopšte, primjerice engleski „plague“ i „Black Death“. Pridjev „bubonska“, kuga je dobila po tome što se kod inficiranih osoba javljaju buboni, oteknuća limfnih čvorova u predjelu butina.

Naziv „crna smrt“ dolazi, kako usljed visokog procenta smrtnog ishoda, tako iz zbog toga što je ovo bolna infekcija, u kojoj dolazi do crnjenja, pojave gangrene i nekroze dijelova tijela, posebno vrha nosa, usana, prstiju.

Kugu izaziva bakterija Yersinia pestis, koju je 1894. otkrio francusko-švicarski bakteriolog Alexandre Yersin, pa je po njemu i dobila naučni naziv. U prirodi postoji mnogo životinja koje su rezervoari ove bakterije, popu niza glodara, kakvi su prerijsko kuče, mrmoti, miševi, pacovi, vjeverice, ali i neke druge životinje poput lasica. 

Vektor – prenosnik bakterije su buhe, koje se hraneći krvlju inficiranih životinja preuzimaju i dio bakterija koje prenose na idućeg domaćina – drugu životinju ili čovjeka. Međutim, zabilježeni su slučajevi infekcije kada bi osoba pojela zaraženu divlju životinju. Bolest se može prenositi i dodirivanjem zaražene životinje, ali i inhalacijom respiratornih kapljica inficirane životinje ili osobe.

DNK analize su pokazala da je ova bakterija evoluirala, i da se prve epidemije kuge, za vrijeme velikih migracija ljudi, mnogo prije spomenute justinijanske kuge, zapravo nisu prenosile putem buha.

Pa ipak danas je kuga manji zdravstveni problem nego što je to bila prije nekoliko stotina godina. Uprkos tome što i dalje izaziva jezu, što je istorijski ostalo da je kuga nešto čega se bojima, nešto neizlječivo, danas je kuga bolest koju možemo kontrolisati, spriječiti epidemije i liječiti zaražene.

Prije svega, napori niza ljudi u identificiranju uzroka bolesti, ljudi poput Pasteura, Kocka, samog Yersina, te začetnika citologije, koji su otkrili da su živa bića sačinjena od ćelija, umnogome je olakšao borbu s onim što volimo nazivati „nevidljivi neprijatelji“.

Napredak medicine, posebice epidemiologije i infektologije doprinijeo je razumijevanju načina širenja zaraznih bolesti, a povećanje kvalitete života u mnogim dijelovima svijeta, postojanje tekuće vode, svijest o značaju higijene, smanjili su naš kontakt sa različitim parazitima i prenosnicima bolest, kakve su buhe. Upravo stoga najviše slučajeva kuge, čak oko 95% prijavljenih, dolazi iz nerazvijenih zemalja.

Također, za razliku od COVID-19, bubonska kuga je bolest koju izaziva bakterija , što znači da se infekcija tretira antibioticima. U terapiji se koriste gentamicin, streptomicin i doksiciklin. Bez terapije, smrt nastupa nakon oko 10 dana od infekcije, a stopa smrtnosti varira od 30 do 90%. Kada se koristi terapiji antibioticima, rizik smrtnog ishoda iznosi oko 10%.

Uprkos pojavi sporadičnih sluačajeva kuge, ova bolest danas nije raširena i dobro se kontroliše te nema opasnosti izbijanja tragičnih epidemija koje su pratile čovječanstvo krozi historiju.