Kriptovalute i blockchain imaju negativan utjecaj na klimu
Kako nešto što je
virtualno i nema masu može doprinositi emisijama ugljendioksida i klimatskim
promjenama? Rudarenje kriptovaluta i blockchain tehnologija imaju veliki
ugljični otisak i utjecaj na klimu.
Naša ideja
klimatskih promjena je vrlo fizička: izgaranje fosilnih goriva, ali i drugih
organskih komponenti, poput drveta, oslobađa milenijumima taložen ugljik u
obliku ugljičnog dioksida, koji odlazi u atmosferu gdje, sa još nekim plinovima,
stvara efekat staklenika. Ovaj efekat je važan i zapravo omogućava život na
Zemlji, ali previše stakleničkih plinova dovodi do povećanja temperature
atmosfere iznad nekog optimuma koji je za opstanak naše vrste, ali i mnogih
drugih, optimalan.
Bitcoin i druge
kriptovalute nisu nikako klimatski neutralne. Godišnja potrošnja energije za
kreiranje Bitcoina je velika, a usljed potrošnje energije, velik je i ugljični
otisak Bitcoina. On iznosi 36.95 megatona ugljičnog dioksida, što je količina
koju na godišnjem nivou otprilike emitira Novi Zeland.
Procjenjuje se da
bi za 30 godina Bitcoin sam mogao povećati globalnu temperature za 2OC.
Oko 65% rudarenja kriptovaluta događa se
u Kini, gdje je cijena električne energije niža. Ostale zemlje s velikim operacijama
rudarenja kriptovaluta su Sjedinjene Države i Rusija, ali i Kazahstan.
Umjetnica Joanie
Lemercier izračunala je da prodaja samo šest NFT-jeva, digitalnih tokena
baziranih na blockchain tehnologiji, potroši više struje u 10 sekundi nego
cijeli njen studio u zadnje dvije godine. Ona računa kako se za izradu jednog blockchaina upotrijebi električne energije koliko je
dovoljno jednom građaninu EU za 2.5 godine potrošnje ili za letenje od 55 sati,
ili za upotrebu kompjutera 22 godine.
Šta je to rudarenje kriptovaluta?
Cijena Bitcoina,
ali i drugih kriptovaluta veoma varira čak i na dnenom nivou i jako je dobar
teren za raznorazna mešetarenja. Početkom oktobra 2014. cijena jednog Bitcoina
iznosila je, sada smiješnih, 123.65$. Na datum 17. april 2021. iznosila je 61
965.78$, pa pala, ponovo se digla u maju iste godine i opet počela survavati. Sada
u aprilu 2022 iznosi 45 777$. Ovisnost bitcoina o odlukama Elona Muska i Tesle
je samo jedna od mana ove valute.
„Rudarenje
kriptovaluta je kolokvijalni izraz za određeni posao obavljen na računalu, a
koji služi kao dokaz 'obavljenog posla', što 'rudarima', odnosno vlasnicima
računala koja obavljaju posao za njih omogućuje nagradu, najčešće u obliku
kriptovalute koja se 'rudari'. Kao kad bismo rudarima koji vade zlato za
nadnicu davali – malu grudicu zlata.“, objašnjava Radoslav Dejanović, IT
stručnjak i novinar.
Kao dokaz o
obavljenom radu koriste se dva načina dokazivanja: „proof of work” (PoW) i
„proof of stake” (PoS). Njihovi načini dokazivanja različiti su, ali mogu
podjednako biti gladni resursa. PoW tj. dokaz o radu prevenira korisnike od
stvaranja ekstra kriptovaluta koje nisu zaradili, tj. od dvostrukog trošenja,
odnosno vida falsificiranja kriptovalute. On podrazumijeva kriptografsko
dokazivanje nultog znanja u kojem jedna strana dokazuje drugima da je potrošena
određena količina određenog računarskog napora. PoS, s druge strane,
predstavlja mehanizam konsenzusa za blockchain tehnologiju koji rade odabirom
validatora proporcionalno njihovom udjelu u pridruženoj kriptovaluti,
Pojednostavljeno rečeno - što neko ima više udjela, više kriptovalute, to više
ima i više moći u rudarenju.
Neophodno je
objasniti kako otprilike, pojednostavljeno, izgleda „sklapanje“ kriptovaluta,
njihovo stvaranje kako bi se shvatilo koliko je resursa, pogotovo energije potrebno
u tom procesu.
„Kod dokazivanja
obavljenog posla (proof of work), računala rudara doslovce obavljaju sklapanje
novih blokova u blockchainu, uz obavljanje niza matematičkih operacija čija je
svrha osigurati da netko u određenom roku uspije složiti jedan blok, a svi
ostali budu neuspješni“, kaže Dejanović i dodaje kako matematika u pozadini te
priče nije pretjerano kompleksna, no tajna se krije u dizajnu sistema.
„Bitcoin je
dizajniran tako da se jedan blok kreira svakih deset minuta. Ako je rudara više,
veća je i šansa da će netko od njih uspjeti izrudariti ispravan blok, pa
sustav, da bi održao željeni vremenski period, taj zadatak otežava. Na taj
način sustav balansira opterećenje, otežavajući ili olakšavajući taj zadatak
kako bi više ili manje održao rudarenje jednog bloka svakih deset minuta.“
Problem nastaje kad
taj posao postane popularan (jer Bitcoinu naraste cijena), pa veliki broj ljudi
krene rudariti i okušavati sreću. „U tom trenutku sustav značajno pojača
kompleksnost operacije. Time ekologiji zadajemo dva udarca: povećavamo količinu
informatičke opreme koja je zaposlena u intrinzično jalovom procesu računanja
matematičkih operacija jer samo jedno od milijuna računala uspjeti će
generirati ispravan blok i dobiti nagradu, a ovaj proces neizbježno troši
električnu energiju, što je drugi udarac.“ , dodaje Dejanović.
Koliko energije troši rudarenje kriptovaluta?
Rudarenje bitcoina
troši ogromne količine električne energije: više od 120GW po sekundi. Rezultat
je to rada ogromnog broja računala koja svako po sebi ne troše impresivnu
količinu energije. No, zbrojeni svi zajedno, troše više struje nego cijela
Švedska za sve potrebe svojih građana.
Konzervativna,
suzdržana procjena potrošnje električne energije zarudarenje Bitcoina
iznosi da se za 600 sekundi (10 minuta)
rudarenja potroši 72 000 GW (ili 72 Terawata) snage za kopanje Bitcoina
koristeći prosječnu potrošnju energije koju pružaju ASIC rudari.
Međutim, kako ne
daje svako rudarenje rezultat, nego na jednu „izrudarenu“ kriptovalutu dođe
zapravo mnogo bezuspješnih računalnih operacija, to znači i da velika količina
energije ode uludo. Kao da ste potrošili veliku količinu sredstva, opreme,
vremena, energije i truda da iskopate samo gram zlata.
„Jasno je kako
tolika količina esencijalno uludo potrošene električne energije ne može imati
dobar utjecaj na prirodu“, dodaje Dejanović.
Postoje još neki
skriveni troškovi i indirektni utjecaji kriptovaluta na IT svijet. Zanimljiv fenomen
koji je izazvala kripto-pomama je i nestašica informatičke opreme: kako su
grafičke kartice, zbog svojeg dizajna, posebno dobre za matematičke operacije
koje bitcoin treba, dogodila se nestašica grafičkih kartica na tržištu, jer
nezasitni rudari kupuju sve zalihe kako bi obnovili svoju infrastrukturu, zbog
čega „obični” korisnici računala trpe višestruko veće cijene grafičkih kartica,
i to onih koje se uspiju pojaviti na slobodnom tržištu.
Također, i informatička
oprema ima svoju cijenu i utjecaj na okoliš kao ugljični otisak, mimo potrošnje
električne energije.
Drugi princip rada,
„proof of stake”, dokazivanje je udjela u nekom resursu koji definiše neku
kriptovalutu, obično same kriptovalute: što netko ima više neke kriptovalute,
to ima veći glas u prihvaćanju novih blokova, odnosno veću šansu da upravo on
stvori novi blok.
„Ekološki, ovaj
pristup je prihvatljiviji jer ne zahtjeva veliku količinu energije za
natjecanje u obavljanju matematičkih operacija, ali niti on nije bezgriješan:
varijacija ovog principa rada, tzv. 'proof of space' (dokaz o slobodnom
prostoru) od rudara zahtjeva da za rudarenje rezerviraju određenu količinu
prostora na tvrdom disku“, objašnjava Dejanović. Pojavom kriptovaluta koje
ovise o tom načinu dokazivanja vjerodostojnosti, cijene uređaja za pohranu
podataka doživjeće sudbinu sličnu onoj grafičkih kartica: uspjeh neke takve
valute dovešće do nestašice diskova na tržištu i višestrukog povećanja njihove
cijene.
Naravno, ostaje nam
i ono pitanje – što će se dogoditi jednog dana ako (ili kad) se balon
kriptovaluta ispuše, a rudarenje postane neisplativo, ostavivši za sobom
ogromnu količinu informatičke opreme koja više nema neku veliku vrijednost. Dio
će se svakako moći koristiti u druge svrhe (poput grafičkih kartica), no dio će
posve sigurno završiti na smeću. To je još jedan oblik štetnosti kriptovaluta
poput Bitcoin za okoliš i klimatske promjene.
Update: prema New Scientist, emisije odrudarenja kriptovaluta su se povećale i to za jedan Bitcoin čak 126x. Između 2016. i 2021. emisije ugljika povezane s rudarenjem bitcoina porasle su s 0,9 tona na 113 tona po kovanici
Ovaj tekt je prvobitno objavljen na Glas Amerike u aprilu 2022.

Primjedbe
Objavi komentar