Još o organskoj proizvodnji : mitovi "organskog" elitizma 3

Organska proizvodnja čini, prema procjenama stručnjaka, 2-5% ukupne proizvodnje hrane u svijetu i trend povećanja proizvodnje u ovoj oblasti se nastavlja. Samo u SAD se proda namirnica organskog porijekla u vrijednosti oko 39.1 milijarde dolara (podaci iz 2014.). Danas se na ovom tržištu u svijetu obrne preko 50 milijardi dolara (to su podaci iz daleke 2010. podatke 2011.-2014. nisam mogla naći). Pod ovako uzgajanim zasadima se nalazi oko 0.5% obradive zemlje na svijetu (prema podacima FiBL iz 2014., koje možete naći ovdje, str. 78.)

O mitovima koji se serviraju pod nazivom "organsko" počela sam pisati svjesna da će me mnogi napasti, ali meni već dugo sam naziv "organsko" para uši i nisam u stanju preći niza bedastoća, počev od one da organska poljoprivreda ne koristi pesticide ili da pesticidi koje ova proizvodnja koristi nisu štetni. Jedna studija iz 1990. objavljena u Proceedings of National Academy of Sciences je pokazala kako su i pesticidi organske poljoprivrede karcinogeni.

Činjenica je da organska proizvodnja ne može proizvesti dovoljno hrane. 

Organska proizvodnja je jedna lijepa ideja koja spaja smanjenje potrošnje pesticida i smanjenje potrošnje vještačkih đubriva. Zdravija hrana plus spašavanje svijeta od zala konvencionalne poljoprivrede zvuči super, ali u stvarnosti tu ima nekih nus-pojava koje kvare perfektnu zamisao. Ne, ne želim reći da sam protivnik "organske" proizvodnje (mada jesam protivnik naziva), ali ne mislim da je to spas za svijet.

Pravi razlog zašto "organska" proizvodnja nije dovoljno "zelena", pak, ne leži u činjenici da i ova proizvodnja koristi pesticide. Problem leži u činjenica da organska poljoprivreda na istom zemljištu proizvede svega 80% onoga što proizvede konvencionalna poljoprivreda. Izgubi se 20% proizvoda. Neću biti nefer i ostati na ovom podatku. Naime, ista studija koja je ovo ustanovila, objavljena je u časopisu Science 2002. pod nazivom "Soil Fertility and Biodiversity in Organic Farming", a pokazala je da, premda dolazi do smanjenje uroda, pri organskoj proizvodnji zaista dolazi do uštede energije od 34 do 53% i smanjenja korištenja pesticida za čak 97%. Na kraju se sve svede na "dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji".

Na svijetu živi preko 805 miliona duša koje gladuju. Svaki dan. To znači da je svaki deveti stanovnik naše planete gladan. Njih oko 17 miliona umre svake godine, od toga 3.1 miliona djece. Ako bi se prešlo u potpunosti na organsku privredu, taj broj bi se povećao na oko 1.3 milijarde, uz pretpostavku da koristimo ono obradivo zemljište koje se danas koristi za poljoprivredu. 

Onda bi se moralo uraditi sljedeće: stvarati nove obradive površine krčeći šume i druge visokovrijedne ekosisteme i smanjujući površine zona zaštićene prirode. To smo već činili stoljećima i sada vidimo koje su posljedice - smanjenje biodiverziteta, nestanak cijelih populacija i vrsta, smanjen kapacitet šuma za proizvodnju kisika. Je li (ovakva) organska proizvodnja vrijedna toga? 

Jedna nesretna istina o organskoj proizvodnji je to da se ona, bar trenutno, nije kadra boriti sa konvencionalnom proizvodnjom. Uporno odbijanje organskih proizvođača da prihvate preimućstva tehnologije genetičkog modifikovanja (jer kao, GMO su "anorganski") osuđuje organsku proizvodnju na nizak urod. Kombinacija ova dva pristupa bi imala vrlo značajan efekat - istovremeno smanjenje potrošnje energije i pesticida uz povećanje uroda, ali trenutno vrijeme nije zrelo za takve revolucije.

Na malim skalama, organska proizvodnja ima svoje beneficije, ali bilo bi naivno vjerovati kako sad može donijeti velike promjene na globalnoj skali. Lijepo je vidjeti naše male proizvođače, porodične firme kako se bave organskom proizvodnjom, ali oni ne mogu odgovoriti na zahtjeve velikog tržišta, oni ne mogu ispuniti zahtjev neke velike porudžbine i ne mogu parirati mega-giga proizvođačima organske hrane iz Indije, Turske i Kine. 

Naravno da svi mi na svom stolu želimo ono najzdravije - i za sebe i za svoju djecu. Zato smo toliko skloni "organskom". Ipak,  ovaj vid proizvodnje mora uhvatiti trendove novih tehnologija, iskorisititi ih kako bi povećao urod na svojim poljima, a maksimalno smanjio upotrebu hemikalija. Organska proizvodnja mora raditi na tome da smanji cijene svojih proizvode. I da promijeni ime u nešto pametnije.