Mitovi "organskog" elitizma

Nedavno sam na Face TV gledala neku emisiju koja je trebalo da promovira organsku hranu i gđica/gđa kojoj nisam uspjela doznati ime, jer Face nije ponovio njezino ime, a ja stigla u po emisije, govorila je nešto o  kravicama koje  pasu 365 dana u godini i da je to "prava organska forma stoke".

Molim da mi neko objasni šta je to "organska forma stoke", a šta "neorganska forma"? I ako već postoji organska hrana, šta je onda hrana koja se konvencionalno uzgaja - neorganska?

Nekako mi se čini da uvijek, ali uvijek kada ljudi počnu sa spominjanjem organske hrane, moram čuti nešto glupo. Počev od naziva te hrane. Pa onda do laži kako će organska hrana spasiti svijet. 

Dakle, prvo i osnovno: pridjev "organski" označava nešto što pripada jednoj vrlo širokoj klasi jedinjenja, ali istovremeno klasi koja ima jedan vrlo značajan distinktivni karakter - to su određena jedinjenja ugljika. U organska jedinjenja spadaju: ugljikovodici, ugljikohidrati, masti, voskovi, alkoholi, esteri, aldehidi, ketoni, eteri organske kiseline, fenoli, aromatski ugljikovodici, alkaloidi, aminokiseline i proteini, razni heterociklični organski spojevi (recimo baze DNK) i još neke druge klase jedinjenja. Uglavnom, to su sva ona jedinjenja koja jedemo, kojim se liječimo, kojim se možemo otrovati, kojima se peremo, kojima se grijemo, koja koristimo kao gorivo.

Još jednom ponavljam - nisu sva organska jedinjenja dobra za nas, neka mogu biti i vrlo, vrlo, otrovna poput muskarina iz pečurke muhare, skopalamina iz bunike i benzena, koji je karcinogen. Zapravo, veća je vjerovatnoća da će vas otrovati neki organski spoj ili da će imati na vas karcinogeno dejstvo nego da ćete imati dodira sa opasnom radijacijom. 

Organska proizvodnja je ona proizvodnja poljoprivrednih artikala koja ne koristi vještačka đubriva i tradicionalne pesticide, herbicide, fungicide, nego stajsko đubrivo i "prirodna" sredstva za zaštitu. 

Ja ne vjerujem u organsku proizvodnju. Osim toga što mi naziv glupo zvuči, mislim da je organska proizvodnja elitistički pristup proizvodnji hrane, namijenjen onima koji za takvu hranu, mnogo skuplju od konvencionalno uzgojene, mogu sebi priuštiti. Ja odbijam kupiti krompir 3-4X skuplji od onog konvencionalno uzgojenog jer mi neko govori da taj krompir ima manje sredstava za zaštitu. Odbijam kupovati crvljive jabuka jer mi se gade. Naročito ne želim organske trešnje. Radije svoje voće i povrće dobro operem. Da - još nešto - jedem konvencionalno uzgojen paradajz, đubren nitratnim đubrivom i malkice prskan i pogodite šta? - ovaj paradajz ima super ukus. Taj paradajz uzgajam na krovu svoje zgrade i tako sam sigurna da nije organski.

Odbijam uzimati organsku hranu i naročito odbijam kupovati u radnjama na kojima piše "organic" jer ne želim biti dio samopromovirane elite i nametnutog hipsteraja. 

To, naravno, ne znači kako ne podržavam organsku proizvodnju u našoj zemlji i regionu. Mislim da dosta grantova ide upravo za ohrabrivanje ovakve proizvodnje, što je vrlo dobro za našu poljoprivredu. 

Organske trešnje

Jedan od aksioma International Federation of Organic Agriculture Movement je to da su pesticidi i vještačka đubriva toliko opasni da ih treba izbjegavati osim ako nisu "prirodni". Dakle, oni ni ne tvrde kako je proizvod organske poljoprivrede bez zaštitnih sredstava. Nije stvar u korištenju ili nekorištenju pesticida, nego u tome da li su oni "prirodni" ili neprirodni. Dakle, okačite mačku o rep to da je neko "organski uzgojeno" voće ili povrće bez pesticida. 

Organski proizvođači već dugo za zaštitu koriste prirodni pesticid - toksin iz Bacillus thuringiensis (Bt). Pazite čuda - taj isti toksin sadrže i Bt sojevi genetički modificiranih biljaka!

Organska proizvodnja za zaštitu biljaka koristi, recimo, i rotenon. Rotenon se jedno vrijeme smatrao "sigurnim" zaštitnim sredsvom jer je bio "prirodan", odnosno, proizvodi ga neke suptropske biljke (Lonchocarpus nicou i Derris elliptica) kako bi se zaštitile od gusjenica. Međutim, istraživanja na laboratorijskim pacovima su pokazala kako rotenon izaziva simptome nalik na one koji se primjećuju kod Parkinsonove bolesti. Neki "prirodni" pesticidi čine mnogo veću ekološku štetu tako što, osim nametnika, vrlo efikasno ubijaju druge vrste insekata. O tome lijepo govori naučni rad iz 2010. objavljen u magazinu PLOS ONE pod krasnim nazivom "Choosing Organic Pesticides over Synthetic Pesticides May Not Effectively Mitigate Environmental Risk in Soybeans ".

Još jednom u ovom postu pokušavam reći i podvući činjenicu da, ako je nešto prirodno, ne mora značiti da nije opasno. Sokrat je otrovan kukutom, a ona je, nećete vjerovati, nježna zeljasta biljčica koja raste svugdje, možda i negdje tu, oko vas. 

Druga stvar zbog koje se užasavam organskih proizvoda jeste korištenje stajskog đubriva. Vještačko đubrivo uzmete rukom - to su fine granulice koje ne smrde, sterilne su i higijenski prihvatljive. Stajsko đubrivo je ... pa znate šta je, ne moram objašnjavati. 

Zapravo, opasnost da dođe do kontaminacije proizvoda bakterijama mnogo je veća u organskoj proizvodnji nego u konvencionalnoj koja koristi vještačko đubrivo. 

"Organičari" tvrde kako su pesticidi otrovni. Naravno da jesu i niko ne kaže da ih se može jesti "na kašiku". Ali ono što organičari zaborave reći jeste:

a) pesticidi se na konvencionalno uzgojenom proizvodu nalaze u tragovima i, ako poljoprivrednik nije psihopata, obično se kreću u nekim dozvoljenim granicama

b) ko nije pokušao uzgojiti salatu bez korištenja bar malo pesticida, ne zna šta su muke. Pomnožite jednu muku skidanja vaški i puževa golaća sa glavice salate na nekih 1000 glavica i znaćete šta je očaj. Molim da zasadite salatu. Odlična vježba za razumijevanje problema koji iznosim. Puževi i vaške je obožavaju.

Također, ne bih sad da ispadnem neko ko ohrabruje prekomjernu upotrebu pesticida. 1962. Rachel Carson je izdala vrlo važnu knjigu, Silent spring koja govori o posljedicama prekomjerne upotrebe pesticida na ptice. To su bili pesticidi prve generacije sredstava za zaštitu i akumulacija ovih jedinjenja kroz lanac ishrane dovela je do toga da se smanjio broj ptica. Ja bih dodala da svi, ali svi pesticidi, pa i ovi novije generacije imaju određen utjecaj na okoliš i da dolazi do akumulacije tih jedinjenja u organizmima, te da su pesticidi jedan od vodećih uzroka smanjenja populacija pčela i ptica, o čemu sam već govorila ovdje i ovdje. Pesticidi zahtijevaju postojanje što jasnijeg zakonskog okvira upotrebe te kontrolu proizvoda.

Tema organske hrane i kritke elitizima koji se pokriva ovim terminom je duga i široka tema. Ali, ja poštujem svoju publiku i ne želim da moji čitatelji do u besvijest skrolaju po postu, pa zato nastavljam u idućem postu. Ipak, moram za kraj ovog posta još jednom istaći kako je organska proizvodnja skup metoda koje miksaju naučno-osnovane prakse poput obogaćivanja zemljišta i mnogo pseudo-naučnih, neutemeljenih mitova, ezoteričnih kerefeka i vjerovanja o prirodi i "prirodnom", poput Steinerovih recepata. Možda će me neki od vas i zamrziti što pišem ovako o organskoj hrani, ali ne mogu ne reagovati na stvari koje čujem i vidim, na šarene laže i previsoke cijene organske hrane.

(to be continued)