Institut Max Planck se suočava sa prošlošću

Preživjeli bolesnici nakon oslobađanja instituta Hadamar u Njemačkoj, gdje je sprovođen Aktion T4, program eutanazije psihičkih bolesnika i svih onih koji se nisu uklapali u sliku Nadčovjeka. Fotografija je preuzeta sa https://www.pinterest.com/freycarol49/hcc~hadamar-psychiatric-hospital/

U periodu Drugog svjetskog rata u nacističkoj Njemačkoj su učinjeni stravični zločini. Međutim, veo tajne obavija nacistički program „rasne higijene“ u kojem je u gasnim komorama nacistički režim ubio preko 200 000 ljudi sa mentalnim poteškoćama ili nekim drugim nedostatkom koji se nije uklapao u sliku „savršene rase“. Sve što je ostalo od ovih ljudi bili su uzorci tkiva mozga u institutu Kaiser-Wilhelm-Gesellschaft zur Förderung der Wissenschaften kojeg je nakon Drugog svjetskog rata naslijedio Institut Max Planck, danas najveća njemačka znanstvena institucija.

Ovog mjeseca će Institut Max Planck otvoriti vrata svojih depoa nezavisnim stručnjacima koji će pregledati arhive instituta koje datiraju iz perioda nacističkih medicinskih programa te uzorke tkiva koji su sačuvani nakon toga što su na ovom institutu devedesetih godina odlučili da, iz poštovanja prema žrtvama, unište oko 100 000 preparata moždanog tkiva iz perioda 1933.-1945.

U naredne tri godine, ovi eksperti će pokušati povezati preostale uzorke tkiva sa dosijeima u medicinskim institucijama – bolnicama, sanatorijima i azilima te univerzitetskom dokumentacijom  iz tog perioda kako bi pokušali identifikovati određen broj (bar oko 5000) žrtava nacističkih eugeničkih čistki. Uloga vodećih njemačkih instituta i univerziteta u ovim stravičnim stvarima dugo je bila tabu tema. Premda se zna da su njemački naučnici vodili neetične eksperimente, nikada se nije doznalo u kojem se obimu to događalo.

Zapravo, nacistička eugenika je smatrala kako "nepoželjne" osobine i fenotipove treba uklanjati iz populacije kako ne bi "kvarili" rasu. Ljude koji se nisu uklapali u nacističku sliku Übermenscha bili su identificirani kao osobe koje "nisu vrijedne življenja", a u to su spadali ljudi sa kongenitalnim i kognitivnim poremećajima, slabi, homoseksulaci, invalidi, gluhonijemi te još neke kategorije. Preko 400 000 ljudi je sterilizirano protiv njihove volje, a smatra se da je preko 70 000 eutanazirano u različitim institucijama. Jedan od takvih instituta bio je i Hadamar psihijatrijska bolnica. 

Nacistička eugenička propaganda

Ljudi žigosani programom eutanazije Aktion T4 ubijani su u gasnim komorama ugljenmonoksidom, a dijelovi njihovih tijela su korišteni za proučavanje, u obliku preparata. Također, neki od ovih ljudi bili su podvrgavani eksperimentima. Javnosti je najpoznatiji Josef Mengele, međutim, to nije bila jedina osoba koja provodila eksperimente na ljudima - treba se podsjetiti još nekih imena, poput Eduarda Wirthsa (Auschwitz), Austrijanca Ariberta Heima (Mauthausen), koji je poznat i kao "Doktor Smrt", Horsta Schumanna (vodio eksperimente prisilne kastracije i sterilizacije u Auschwitzu), Carla Clauberga i danskog doktora, pripadnika SS-trupa, Carla Værneta, koji je vršio eksperimente "liječenja homoseksualnosti".

Ljudi zaposleni na Institutu Max Planck, kao i niz drugih stručnjaka, smatraju kako je ovo veliki izazov za institut i dobar korak u suočavanju sa mračnim stranicama istorije instituta.