Omaž Veri Rubin i Oliveru Smithiesu, naučnicima koje smo nedavno izgubili

Oliver Smithies (1925. -2017.)

U nekoliko zadnjih dana - zadnji dani 2016. i prvi dani 2017. svijet je izgubio dvoje velikih naučnika. 

O smrti Vere Rubin i kritikama upućenim Komitetu za dodjelu Nobelove nagrada već sam dala par natuknica u tekstu o najznačajnijim događajima u nauci u 2016. godina. Međutim, bojim se da nisam odala dovoljan omaž ovaj sjajnoj ženi, velikom naučniku i da je nisam dovoljno odbranila od napada da nije ni zaslužila Nobelovu. 

Vera Rubin je rođena 23. jula 1928. a preminula je 25. 12. 2016. Glavnina njenog rada je vezana za istraživanje rotacije galaksija. Ona se naslonila na istraživanja Fritza Zwickyja i zaključila kako je Zwicky zaista bio u pravu kada je govorio da se galaksije ne rotiraju onako kako bismo predvidjeli računajući rotaciju i brzinu prema masi galaksija. Sve to je dovelo do stvaranje hipoteze kako postoji neki "višak mase" u kosmosu koji mijenja proračun i taj višak mase su naučnici nazvali "tamna materija". 

Međutim, svako ko kaže da nije učinjen nikakav propust u tome što Vera Rubin nije dobila Nobelovu nagradu jer postojanje tamne materije nije dokazano, čini veliku grešku: rad Vere Rubin je trebao biti nagrađen ne zbog tamne materije, nego zbog enormnog truda koji je doveo do novih spoznaja o rotaciji galaksija, zbog njenog rada u oblasti astrofizike.

Vera Rubin (1928. - 2016.), izvor Alamy via Guardian

Također, nedavno je u 91. godini preminuo i Oliver Smithies, dobitnik Nobelove nagrada za medicinu ili fiziologiju 2007. Nagradu je podijelio sa Mariom Capecchiem i Martinom Evansom za istraživanja na polju homologne rekombinacije, tehnike pomoću koje se stvaraju ciljane genetičke modifikacije u stanicama.  Smithies možda i nije prvi naučnik koji će vam pasti na um, ali njegova istraživanja su itekako bitna za modernu epohu genetičkog inženjerstva. Preminuo je 10. januara 2017. 

Smithies je naturalizovani Amerikanac - rođen je u Engleskoj, pa se preselio u SAD. Preminuo je kao profesor Univerziteta Sjeverna Karolina Chapel Hill. 

Stvorio je model za istraživanje cistične fibroze - miša sa introduciranom modifikacijom. Ovi miševi, koji su genetički izmijenjeni kako bi imali neku od nasljednih promjena i bolesti sličnih onima kod ljudi danas su nezaoblazni dio istraživanja u oblasti biomedicine i humane genetike. Takvi "dizajnirani miševi" nam pomažu da bolje razumijemo mnoge bolesti, uključujući i rak, srčana oboljenja, pretilost te autoimuna oboljenja.

Unaprijedio je i tehniku elektroforeze. Naučnici su 50-tih godina prošlog vijeka mislili da u krvnoj plazmi postoji svega 5 proteina, dok je Smithies, koristeći skrob u elektroforezi, pronašao 25 proteina plazme.

Na Univerzitetu Wisconsin, gdje je radio 60-tih, uspio je izolirati jedan gen iz cjelokupne humane DNK te je tako postao jedan od prvih naučnika koji su uspjeli fizički izdvojiti jedan gen iz DNK.

Oliver Smithies je bio veoma poštovan i omiljen profesor na UNC Chapel Hill, ali i na ostalim mjestima gdje je radio. Radio je praktično do zadnjeg dana života, ne prihvatajući ideju penzije kao modusa vivendi.